Zima ih zarobila: Moj sin ima staklene kosti, ako padne sav će se polomiti

Benjaminu bi izlazak na led bio koban jer dječak boluje od rijetke bolesti, tzv. staklenih kostiju.

Pad na ledu za njega bi značio dane i sedmice boravka u bolnici, a to mama Marijana ne može dopustiti, piše 24sata.hr.

“Zatočenici smo svojega stana na četvrtom spratu jer zaleđene staze oko zgrade niko ne čisti. Zvala sam osječki Unikom, tvrtku koja je zadužena za čišćenje javnih površina, ali su mi kratko odbrusili da stanari zgrade sami moraju čistiti svoje staze i prilaze zgradi. No prilaz nije problem, on je očišćen, čak i naša staza. Problem je staza okolo zgrade, koja je javna površina i ne pripada isključivo zgradi. Žena u Unikomu mi je rekla da idem od vrata do vrata susjednih zgrada i objekata te da im kažem da moraju očistiti svoje staze. To je bilo njeno rješenje problema. Nisu se ponudili doći i očistiti to”, ogorčena je Marijana (22), samohrana majka, dodajući kako mora zvati mamu u pomoć i dadilju njenoga sina svaki put kako bi otišla u trgovinu ili pekaru koje su tek 50-ak metara od zgrade.

A zapravo ni njoj hodanje po ledu i klizavim površinama nije bezopasno. 

“Ja također bolujem od tzv. bolesti staklenih kostiju. Benjamin ju je naslijedio od mene jer je to nasljedna bolest. Do 13. godine imala sam šest operacija na kostima i više lomova. Benjamin je za sada imao samo iščašeno rame, i to jer se ozlijedio u snu”, kaže Marijana koja šetnje u parku već danima zamjenjuje igrama u malom stanu na četvrtom spratu u osječkom naselju Retfala.

Dok snijeg ne okopni i dok se ne otope ledene površine na njihovim stazama i cestama, ne usude se izaći iz zgrade. 

“Mogla bih eventualno voziti ga u kolicima, ali nije mi baš lako nositi i kolica i njega s četvrtog sprata i nazad. Osim toga, on je zaigran i čim izađe želi u park. I kad je vani suho i lijepo vrijeme, moram na njega jako paziti u parku. Visoki tobogan ili ljuljačka opasni su za njega pa na to ne smijemo ni ići”, dodaje Marijana koja se tokom godina naučila nositi s neizlječivom bolešću pa je uvijek na dodatnom oprezu.