Na minusima sanjaju o boljem životu u Evropi

Temperatura u Srbiji je u minusu, noću se spušta do minus 15 u Beogradu, a prema podacima nadležnih u Srbiji ima oko 7.000 uglavnom ekonomskih migranata, od kojih je većina u centrima za azil.

Ekipa Anadolu Agency (AA) obišla je migrante u centru Beograda koji su sklonište pronašli na parkinzima ili napuštenim zgradama u okolini Željezničke stanice.

Pakistanac Alamšar koji zimu provodi na parkingu kod Ekonomskog fakulteta kaže da je u Srbiji već šest mjeseci, a da u tom "skrovištu“ provodi vrijeme kada Beograda pogode vremenske nepogode –snijeg i kiša.

On ove hladne dane provodi sa još desetak sunarodnika, a jedinu izolaciju predstavlja „krov“, odnosno drugi sprat parkinga i ćebad koja sa jedne strane blokiraju prodor vjetra.

"Mnogo nam je hladno, ledeno je, ali svaki dan ovdje je problem“, kaže Alamšar i dodaje da u Centar za azil ne može jer su za to potrebna policijska dokumenta na koja se čeka po dvije nedelje.

U redu za tuširanje, ispred kombija organizacije "Ljekari bez granica“ sreli smo grupu migranata iz Pakistana. Oni objašnjavaju da u redu čekaju po nekoliko sati, ali da tu dolaze svakodnevno. Migranti dodaju da ljudi dolaze samo da ih fotografišu, a da onda odu. Oni kažu da dnevno imaju samo jedan obrok, koji nije dovoljan.

"Nemamo sklonište. Imamo neko mjesto u blizini, ali to mjesto nije za nas. To mjesto nije dobro ni za koga, nije za ljude. Svi koji dođu slikaju nas i odu kući. Smrtonosno je hladno. Organizacije nam daju hranu jednom dnevno. Daju nam čorbu, ali samo jednom dnevno, dva parčeta hljeba. Porcija je mala, nije dovoljna za jednu osobu i opet smo gladni“, kaže Muhamed Azi (32).

Na pitanje da li ima neku želju, odgovara da svi imaju samo jednu želju – da se otvore granice.

"Otvorite granice za nas. Dajte nam sklonište u Evropi. Imamo mnogo problema. Po ovoj hladnoći nemamo hrane, odjeću, cipele, ništa nemamo. Želimo sklonište i tražimo od EU da nam da sklonište. Svi govore o ljudskim pravima, ja pitam da li su ovo ljudska prava? Ovo nisu ljudska prava. Ljudi su kao kamenje na ovom hladnom vremenu“, kaže Azi.

Najveći broj migranata, koji nije smješten u centrima za azil, u Beogradu je pronašao sklonište u napuštenoj zgradi u blizini Željezničke stanice. U velikoj hali prozore su izolovali kartonima, a grupice od desetak ljudi sjede oko logorske vatre koja je zapaljena na više mjesta u prostoriji i koja stvara veliku količinu dima.

U napuštenom hangaru provode i noć, spavaju umotani u po nekoliko ćebadi, a oni sretni, koji još imaju nešto novca, donose hranu za ostale, uglavnom hljeb i mandarine.

"Ovdje živim. Ovdje je svakodnevno više od 500 ljudi. Ovdje spavaju. Imamo neku ćebad. Dobijamo jedan obrok dnevno“, kaže Mahnur iz Pakistana, koji je u Srbiji već tri mjeseca.

On kaže da nije pokušao da ode u Centar za azil, jer želi da ode iz Srbije u Italiju. Ostanak u Beogradu bi mu bio posljednji izbor.

"Tražimo svjetliju budućnost. Imam porodicu, djecu, želim da se obrazuju, da napreduju, želimo da idemo u druge evropske zemlje“, kaže Mahnur.

Na beogradskim ulicama nema migrantskih porodica sa malom djecom, jer su oni uglavnom zbrinuti u centrima. Komesаrijаt zа izbjeglice i migrаcije u Srbiji saopštio je da čini sve da se usljed niskih temperatura i snijega niko ne smrzne i da će svakom migrantu koji se obrati za pomoć ona biti pružena bez obzira na to da "li ima papire" i da li je propisno registrovan.

U saopštenju se dodaje da pored migranata u centrimа zа аzil, а Komesarijat svakodnevno stoji nа rаspolаgаnju i migrаntimа vаn zvаničnih smještаjnih kаpаcitetа, koji im se u svаkom trenutku mogu obrаtiti zа pomoć. Jedna od organizacija koja u Beogradu pruža pomoć migrantima je i “Miksalište”, koje je prvenstveno namijenjeno porodicama sa djecom. Oni su rekli da se migranti koji borave na ulici obraćaju toj organizaciji kada im je potrebna ljekarska pomoć, ali da medicinski timovi obilaze i neformalna skloništa, ali da dijele i ćebad za one kojima “opada” tjelesna temperatura.