Sud u Zagrebu odbio priznati 5 milijardi dolara žrtvama Radovana Karadžića

Pokušaj bošnjačkih žrtava silovanja i drugih ratnih zločina da preko Hrvatske i njenog pravosuđa ishode izvršenje američke presude protiv Radovana Karadžića i naplate odštetni zahtjev od 4,9 milijardi dolara nije, barem za sada, uspio, piše Slobodna Dalmacija.

Općinski sud u Zagrebu. pod predsjedanjem Ive Tisanić Vilček, odbio je priznati 24 godine staru presudu suda za Južni Okrug New Yorka pod nazivom "Jane Doe protiv Karadžića", a koja je 2020. godine zbog opasnosti od zastare obnovljena i produžena pred nadležnim tijelima u Americi.

Prethodno su godinama tužioci i njihovi pravni timovi pokušavali spomenutu presudu, koja je odavno postala pravomoćna i konačna po zakonima SAD-a, izvršiti na američkom tlu, ali se kao problem pojavila činjenica da SR Jugoslavija, kao i njene sljednice, nisu imale dovoljno imovine iz koje bi se naplatile 22 žrtve, uključujući i one iz predmeta "R. Kadić i dr. protiv Karadžića", gdje je žrtvama silovanja pripala odšteta od 750 miliona dolara.

Isti se problem pojavio kada su njihovi pravni timovi pokušali to učiniti u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, samoj BiH. Na kraju je izbor pao na Hrvatsku, i to zbog zaostale imovine nakon raspada zajedničke države i nikada dovršene sukcesije, kao i činjenice da je RH 2013. postala članica EU-a te bi priznanjem presude ona postala izvršna i na teritoriju cijele Unije.

Općinski sud u Zagrebu prvi put se sa zahtjevom za priznanje američke presude suočio u proljeće 2021. godine. I tada je on odbijen, i to zbog procesnih razloga (tužioci nisu naveli ko je protustranka od koje bi se trebali naplatiti), ali je godinu poslije Županijski sud u glavnom gradu Hrvatske ukinuo odluku i sve ponovno vratio na prvi stepen, piše Slobodna Dalmacija.

Sada su tužioci jasno naveli da uz Karadžića protustrankama, zbog uloga koje su imale u ratu 90-ih, drže Srbiju, Crnu Goru, Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu, ali im ni to nije puno pomoglo.

"Republika Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, kao ni njen entitet RS nisu, kao što je ranije navedeno, učestvovale u predmetnom stranom sudskom postupku, a ni u osnovnom stranom sudskom postupku u kojemu je donesena pravomoćna presuda koja je obnovljena predmetnom stranom sudskom odlukom koju se predlaže priznati, stajalište je koje je zauzeo zagrebački sud.

Ono što je bitnije jest da bi, po njima, širenje učinaka ove strane sudske odluke na navedene države bilo protivno i javnom poretku Republike Hrvatske. U pogledu nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj za suđenje stranim državama i međunarodnim organizacijama važe pravila međunarodnog prava. Prema pravilima međunarodnog običajnog prava strana država uživa imunitet od suđenja u drugoj državi u pogledu postupanja u kojima se javlja kao nositelj javne vlasti, napisala je sutkinja u svojoj presudi.

 Imala je i dodatke poput toga da hrvatski pravni poredak ne poznaje institut sudske odluke kojom se zamjenjuje ranije donesena pravomoćna sudska presuda suda sa svrhom da se ta sudskom odlukom ranije donesena pravomoćna sudska presuda obnovi i produži, kao ni onaj kaznene (punitivne) odštete u svrhu preveniranja budućih zločina.

Sud u Njujorku, naime, svakoj od žrtava dosudio je 2000. godine iznose između 15 i 30 miliona dolara na ime odštete te još po 100 miliona kaznene odštete za silovanja, teške fizičke povrede, psihičko i fizičko zlostavljanje, duševne boli... Danas se sve to skupa za zateznim kamatama (12 posto godišnje po američkim zakonima) popelo na 129 milijardi dolara.

Odbijenica zagrebačkog suda prilično je iznenadila žrtve i njihove pravne savjetnike, među kojima su se do sada u javnosti najviše isticali Muradif Pajt te odvjetnik Ramo Atajić. Oni drže da hrvatsko pravosuđe uopće nije trebalo ulaziti u meritum spora, već naprosto samo priznati američke presude, kako onu iz 2000., tako i produženu iz 2020. godine. Pajt smatra da će nepriznavanje američkih presuda utjecati na bilateralne relacije RH i SAD. Najavili su i žalbu, a cijeli tekst možete čitati na OVOM LINKU.

Zanimljivo je da Slobodna Dalmacija piše i o informaciji koja je prošle godine objavljena na portalu Radiosarajevo.ba u kolumni Edina Subašića. O čemu se radi čitajte OVDJE.