Šta je pozadina Dodikovog susreta sa Orbanom: 'Novi korak prema bankrotu njegove paradržave'

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik sastao se u Budimpešti s premijerom Mađarske Viktorom Orbanom.  Tom prilikom premijer države koja predsjedava Europskom unijom (EU), Orban, objavio je na društvenoj mreži X da je njegov sastanak sa Dodikom bio u službi produbljivanja stabilnosti Unije.

„Zgušnjavanja vremena”

„Stabilnost Zapadnog Balkana je od suštinskog značaja za Evropsku uniju. Umjesto predavanja i sankcija, mi vjerujemo u dijalog i saradnju. Moj sastanak sa predsjednikom  Dodikom danas je služio toj svrsi“, napisao je Orban na X-u.

O tome šta je pozadina novog susreta Dodik-Orban i drugi s kojih su stizale i čude ocjene da je lider SNSD-a faktor stabilnosti Balkana (!?), za portal Radiosarajevo.ba govori Davor Gjenero, ugledni hrvatski politolog i politički analitičar.

„Očito je da mnogi akteri na Balkanu, ali i u europskom okruženju, ocjenjuju da smo ušli u razdoblje „zgušnjavanja vremena”, pa je susret autoritarnog vladara paradržave, u koju pretvara manji BiH entitet, Milorada Dodika i mađarskog premijera Viktora Orbana, koji sam sebe definira kao neliberalnog političara, jedan od odraza te žurbe da se obave neke stvari. Žurbom je, uostalom, i počelo mađarsko predsjedanje Europskom unijom, Orbanovim posjetom Putinu, kojeg je pokušao predstaviti kao svoju „europsku”, a ne bilateralnu misiju“, kaže Gjenero.

Orban unutar EU nema zapravo niti jednog saveznika osim slovačkog premijera Roberta Fica, pa se silno trudi da ubrza pristupanje balkanskih zemalja s autoritarnim režimima u EU.

„Zato mu je bilo silno važno da mađarski član Europske komisije ostane zadužen za zajedničku europsku politiku proširenja i europskog susjedstva, ali je očito da u tome nije uspio. Naime, pred pet godina se raspravljalo je li uopće potrebno unutar Komisije imati resor za proširenje, jer je bilo jasno da u toku mandata prve Europske komisije Ursule von der Leyen niti jedna država u pristupnom procesu neće biti niti blizu zatvaranju pristupnih pregovora“, podsjeća on.

Ratom u Ukrajini značenje politike proširenja, ali i koncept obuhvata proširenja dramatično su promijenjeni, i sada je očito da će resor proširenja i europskog susjedstva biti jedan od najvažnijih u Europskoj komisiji.

“Ali ne vjerojatno s akterom s Baltika, dakle iz one skupine država koje zagovaraju jasan odnos EU prema Rusiji i odlučnu zaštitu europskog identiteta pred utjecajem totalitarnog režima Vladimira Putina“, ističe Gjenero.

Putinovi sljedbenici

Nadalje, kaže da pitanja neliberalnog karaktera vlasti u Mađarskoj postaju sve neugodnija, a mehanizmi discipliniranja te države, pa i stvaranje relevantne opozicije u Mađarskoj, postepeno se uspostavljaju.

„Ključna nada premijera Orbana jednaka je onoj Vučića ili Dodika, naime da će u SAD na predsjedničkim izborima pobijediti bivši predsjednik Donald Trump i da će on izazvati raspad euroatlantizma. Odupirući se sankcijama Unije protiv Dodika, on nastoji graditi mostobran za sebe. Dodik, s druge strane, sve otvorenije osjeća posljedice američkih sankcija, i njegova paradržava bliži se stanju insolventnosti, dakle bankrotu. On svugdje, pa i u Mađarskoj, koja sama nije u dobroj fiskalnoj poziciji, nastoji tražiti izlaz iz financijske blokade, a kako će rasti američki pritisak na Srbiju da prestane financirati Dodika kupovanjem obveznica njegove paradržave, njegova će pozicija biti sve teža“, naglašava Gjenero, te zaključuje:

„Posjet Budimpešti jasna je deklaracija Dodika da on, kao Putinov sljedbenik, sebe vidi u galeriji likova europskih protuliberalnih političkih vođa, a naklonost Budimpešte možda odgađa uvođenje europskih sankcija prema njemu, ali ujedno ojačava sanitarni kordon koji SAD i demokratske države Zapada uspostavljaju prema njemu. Naravno, to znači i novi korak prema bankrotu njegove paradržave“.