Gjenero o glasanju Mađarske, Slovačke i drugih: Otvoreno igraju u "Putinovoj ligi"

Ova Rezolucija je uspjeh za europske vrijednosti i europsku politiku, ali glas protiv Mađarske, suzdržanost Grčke, Cipra i Slovačke, predstavljaju ozbiljnu estetsku manu tog uspjeha, kaže u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba politolog i politički analitičar Davor Gjenero nakon što je u Generalnoj skupštini (GS) Ujedinjenih nacija (UN) usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici.

Mađarska sve veći problem

Gjenero je na ovaj način komentirao činjenicu da je Mađarska - čiji premijer Viktor Orban podržava lidera bosanskih Srba, Milorada Dodika - bila protiv Rezolucije, a suzdržane  Slovačka, Grčka i Kipar.

„Europska unija ima sve otvoreniji problem s Mađarskom, pa i Slovačkom, koje otvoreno igraju u „Putinovoj ligi”. Međutim, valja pretpostaviti da je to više manevar premijera Orbana pred europske izbore, na kojima se nada uspostavi relevantnog utjecaja unutar Europskog parlamenta, a taj utjecaj bi rado povećao nakon preuzimanja rotirajućeg predsjedništva Unijom, upravo u vrijeme kad će se formirati nova europska administracija“, komentira Gjenero za Radiosarajevo.ba.

Trending

Goga Sekulić uhapšena na bh. granici: Razlog je pomalo nevjerovatan

Vučić – u ime Moskve

I poteze zvaničnog Beograda posmatra u „Putinovom ključu“.

„Sve što je Vučić radio u svojoj „diplomatskoj inicijativi” rađeno je u interesu Rusije, s ciljem da se izazove još jedna, barem mala, kriza u međunarodnim odnosima i da se destabiliziraju odnosi na Zapadnom Balkan“, navodi Gjenero.

Iako je stvorio platformu za retoriku o svom „velikom uspjehu“, jer da je više država bilo protiv rezolucije, suzdržano ili izbjeglo glasanje, nego što je bilo onih koji su bili za, Gjenero veli kako je jasno da Aleksandar Vučić ne govori istinu kad kaže da bi u svakom parlamentu ovakav ishod značio propast Rezolucije.

„Rijetka su pitanja o kojima se u parlamentima glasa apsolutnom većinom svih zastupnika, pa takva većina ne bi bila potrebna niti za izglasavanje ove rezolucije. Kad je Srbiji i Rusiji propao pokušaj manevra da se spriječi glasanje o Rezoluciji u Glavnoj skupštini, jer da je pitanje vezano uz Bosnu i Hercegovinu, koja je pod nadzorom Vijeća sigurnosti, u nadležnosti tog tijela, koje više de facto ne funkcionira, od početka totalne invazije Rusije na Ukrajinu, bilo je jasno da će Rezolucija biti usvojena“, naveo je.

23.05.24. 23:04

Vesna Pusić: Čestitam BiH, Rezolucija pomaže cijeloj regiji, a najviše će pomoći Srbiji

Srbija „izašla iz ormara“ ruskog utjecaja

Zbog svega smatra da je važno da su sve susjedne države bile jedinstvene i glasale za Rezoluciju.

„Srbija se posve poistovjetila s osovinom Rusija – Bjelorusija - Sjeverna Koreja (Kina je bila protiv rezolucije, ali je bila relativno distancirana, u vrijeme dok je Putinov izaslanik u UN nastojao zaoštravati Vučićevu retoriku). To znači da je Srbija posve „izašla iz ormara” ruskog utjecaja, te da se posve definirala kao državu koja nije pogodna za bilo kakav oblik europske integracije. Retorika prema jednoj od ključnih europskih država, Saveznoj Republici Njemačkoj, bila je takva da to ne može proći bez političkih reperkusija. Režim u Beogradu posve otvoreno zagovara povijesni revizionizam, ali i neprijateljstvo prema Europskoj uniji i euroatlantizmu. Pritom je očito da je posve izoliran, a Mađarska sigurno nije odzračni ventil koji bi osigurao izlaz iz izolacije“, analizira sagovornik portala Radiosarajevo.ba.

Bosna je jača

Ipak, on smatra da je država Bosna i Hercegovina jača nakon ovog procesa.

„Jer je sada ojačano ono što je bivši Visoki predstavnik Valentin Inzko počeo graditi na kraju svog mandata; kazneno sankcioniranje negiranja genocida i veličanja ratnih zločina. Očito je da retorika Putinovog aktera od povjerenja u BiH, Milorada Dodika, postaje sve radikalnija, ali je očito i to da američke sankcije sve više djeluju, a da se stvara nervoza najavom njihova zaoštravanja... Društvo u Srbiji, pak, mora preuzeti odgovornost za to što ga Vučić gura u izolaciju i uspostavlja atmosferu možda i goru od one iz devedesetih godina prošlog stoljeća“, zaključuje Gjenero.