Misterija "lubenicomata": Lažne neretvanske lubenice pojavile se u gradovima i prije nego su ubrane

Na nekoliko lokacija u Osijeku posljednjih su dana osvanule samouslužne police za prodaju lubenica, popularno prozvani "lubenicomati".

Ideja je na prvi pogled privukla pozornost građana, svježa lubenica dostupna 24 sata dnevno, bez čekanja u redovima i bez prodavača. No, iza naizgled simpatične poduzetničke priče kriju se ozbiljna pitanja o porijeklu robe i vjerodostojnosti podataka istaknutih na prodajnim mjestima.

Automati, kako su ih Osječani prozvali, su postavljeni na nekoliko lokacija u gradu, a princip kupovine krajnje je jednostavan. Kupac ubaci 10 eura u predviđeni pretinac i odabere jednu od ponuđenih lubenica težine između sedam i osam kilograma. Zanimljivo je da još jučer njihova cijena bila 20 eura, piše Agroklub.

Na svakoj je polici jasno je istaknuto kako se radi o lubenicama iz Metkovića, uz navedene podatke o proizvođaču: OPG Ivica Ljedug iz Metkovića te Matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva (MIPG). Upravo je taj podatak trebao ulijevati dodatno povjerenje kupcima i potvrditi domaće podrijetlo proizvoda.

Međutim, već nakon prvih provjera pojavile su se ozbiljne sumnje.

Ako berba nije počela, odakle dolaze lubenice?

Prvi znak za uzbunu stigao je iz doline Neretve. Tokom razgovora sa Željkom Bjelišem, predsjednikom Udruženja proizvođača agruma i povrća "Neretvanska mladež“, doznalo se kako berba neretvanskih lubenica još nije započela.

"Berba će početi za deset do petnaest dana", rekao je Bjeliš.

Ta informacija otvorila je logično pitanje: kako se onda lubenice iz Metkovića već prodaju u Osijeku?

Kako bi se otklonila svaka sumnja, prvo je provjereno u upisniku poljoprivrednika, gdje OPG nije pronađen, a onda ponovno kontaktirali Bjeliša i dostavili mu broj MIPG-a naveden na policama.

"Pošaljite mi broj pa ću provjeriti", odgovorio je.

Odgovor je stigao vrlo brzo.

"Osoba i OPG ne postoje", kategorički je ustvrdio Bjeliš nakon provjere podataka.

Time je priča dobila sasvim novu dimenziju.

Sumnja na uvoznu robu

Osim što nije pronašao navedeno poljoprivredno gospodarstvo, Bjeliš je dodatno pojasnio stanje na terenu u dolini Neretve.

"Berba neretvanskih lubenica počet će krajem ovog ili početkom iduće sedmice, a na tržištu bi se mogle naći za desetak dana. S velikom sigurnošću mogu tvrditi da su ove lubenice uvoz iz Albanije", rekao je.

Neretvanske lubenice stižu na tržište, proizvođači strahuju od albanske konkurencije

Ako su njegove tvrdnje tačne, postavlja se pitanje zbog čega se kupcima prezentiraju kao domaći proizvod iz Metkovića te zašto su na "automatu" istaknuti podaci proizvođača koji, prema dostupnim informacijama, ne postoji.

Kako ne bismo ostali samo na jednom izvoru informacija, pokušali smo pronaći trag o navedenom proizvođaču i prezimenu Ljedug.

Pretraga kroz Acta Croaticu, jednu od najvećih baza hrvatskih prezimena i genealoških podataka, nije dala nikakve rezultate. Umjesto podataka o porodici ili prezimenu, sistem je vratio poruku da prezime Ljedug nije evidentirano u dostupnoj bazi niti u službenim genealoškim izvorima u Hrvatskoj.

Iako sama činjenica da prezime nije pronađeno ne mora nužno značiti da osoba ne postoji, u kombinaciji s informacijama iz sektora proizvodnje lubenica dodatno produbljuje sumnje u vjerodostojnost podataka istaknutih na policama.

Brza reakcija komunalnog redarstva Grada Osijeka

Zbog svega navedenog poslali smo upit komunalnom redarstvu Grada Osijeka, a odgovor smo dobili vrlo brzo.

"Nastavno na Vaš upit, ovim putem Vas obavještavamo da redarstvo Grada Osijeka poduzima odgovarajuće radnje. Dotični gospodin nije upisan u registar OPG-ova, što smo provjerili s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju", rekao nam je Siniša Lordan, voditelj pododsjeka za redarstvo u Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i promet Grada Osijeka, te dodao:

Lubenice su sve samo ne domaće

"Lubenicomati" su na području Grada Osijeka postavljeni nelegalno i bez odobrenja. Trenutno prometno komunalni redar obilazi i evidentira lokacije, nakon toga ćemo dotičnog gospodina prijaviti nadležnoj inspekciji na daljnje postupanje, a "lubenicomati" će biti uklonjeni od strane trgovačkog društva Unikom".

Pitanje povjerenja potrošača

Ovaj slučaj nadilazi priču o nekoliko "automata" za prodaju lubenica. U vremenu kada se domaća proizvodnja sve snažnije promovira, a kupci sve češće biraju hrvatske proizvode upravo zbog poznatog porijekla i podrške domaćim proizvođačima, svaka sumnja u lažno deklariranje robe ozbiljno narušava povjerenje tržišta.

Ako se pokaže da lubenice nisu iz Metkovića i da navedeni proizvođač doista ne postoji, nadležne institucije morat će odgovoriti na pitanje kako je takva prodaja uopće bila moguća. Istovremeno, stvarni hrvatski proizvođači, koji ulažu godine rada u izgradnju ugleda svojih proizvoda, s pravom mogu očekivati zaštitu od onih koji eventualno koriste njihovo ime i reputaciju za vlastitu zaradu.

Do tada ostaje otvoreno pitanje, ko zapravo stoji iza osječkih "lubenicomata" i što se uistinu prodaje pod etiketom "iz Metkovića"?