Ljekari upozoravaju na bolest sa šifrom G-93.3: Nova opasnost nakon COVID-a

Kada se konačno izborimo sa koronavirusom, slijedi nam nova opasnost.

Hronični umor ne zvuči opasno, ali nije šala, riječ je o ozbiljnoj bolesti.

Ulazimo u prelaznu fazu godišnjih doba, do sada praćenu proljećnim umorom i koja se obično javlja svake godine nakon zimskog perioda. Međutim, ako osjećaj umora, malaksalosti i slabosti potraje duže od nekoliko mjeseci, velika je vjerovatnoća da je u pitanju bolest registrovana kao hronični umor koji može izazvati ozbiljne posljedice pa i invaliditet, rekao je prof. dr Branislav Milovanović, profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, kao i predsjednik Udruženja za neurokardiologiju Srbije i šef Neurokardiološke laboratorije KBC „Bežanijska kosa“ u gostovanju na RTS.

Ovaj ljekar naglašava da ne treba mješati proljećni umor sa hroničnim umorom, jer "ovo je bolest koja mora da se leči", a sam taj proces može biti jako dug, i težak, a posebno sada za one koji su preležali virus korona.

Šta je zapravo hronični umor

Profesor Milovanović objašnjava da je hronični umor bolest koju je priznala i Svjetska zdravstvena organizacija i dala šifru R-53.8 prošle godine, a već postoji od 1969. godine G-93.3 kao "postvirusni sindrom umora". Kako kaže, zbog toga će sada biti naročito zastupljen nakon COVID infekcije.

Kako još kaže, većina ljudi trenutni umor pripisuje produženom COVID-u, ali kod toga treba biti oprezan jer se ova bolest u svijetu rangira među najozbiljnijima poput onkoloških bolesti i side, te je zbog toga treba ozbiljno i shvatiti, piše Kurir.

Uglavnom kod mladih ljudi

Profesor Milovanović koji se već 20 godina bavi ovim problemom ističe da je zabrinjavajuća činjenica to što se ova bolest javlja uglavnom kod mladih ljudi.

On napominje da oni koji su preležali neki vid virusne infekcije, a naročiti trenutno najzastupljenije COVID, trebaju biti obazrivi u slučaju pojave nekih simptoma kao što su brzo zamaranje, slaba koncentracija, nervoza i anksioznost i slično, i smatra da te simptome ne treba neozbiljno shvatiti, nego pratiti. Još ako se u međuvremenu jave česte glavobolje, i bolovi u mišićima i zglobovima, i ako traju duže od šest mjeseci tada je vjerovatno u pitanju je hronični umor, tvrdi on.

Profesor navodi još neke simptome za prepoznavanje bolesti a to su igranje mišića, mravinjanje, vrtoglavicu prilikom ustajanja ili gubitak svjesti, problemi sa gastrointestinalnim traktom, kao što je sindrom iritabilnog kolona i slične probleme.

On kaže da su iskustva pokazala da uz multidisciplinarni pristup, kod oboljelih od sindroma hroničnog umora je potrebno najmanje sedam mjeseci do dvije godine se funkcionisanje organizma vrati u normalno stanje, piše Kurir.

Profesor Milovanović sa dugogodišnjim iskustvom bavljenja ovim problema objašnjava da kada se uradi testiranje, tačno se vide oštećenja, posebno barorefleksa u karotidama koji regulišu pritisak.

To se kaže uglavnom manifestuje kao česta variranja krvnog pritiska kod pacijenata, kao i pulsa, i zbog toga on savjetuje česte kontrole srca, i naglašava da liječenje mora biti multidisciplinarno jer ovaj sindrom dovodi do „ispada” svih sistema.

Više o ovoj temi možete pročitati OVDJE.