Boje bh. zastave u Kući cvijeća: Jasmin Halilović odao počast Josipu Brozu Titu

I nakon 43 godine od smrti nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, njegov grob u Kući cvijeća u Beogradu posjećuje veliki broj jugonostalgičara i poštovalaca.

Iako već dugo nema gardista koji ga čuvaju, Titov grob je danas prekriven cvijećem i buketima koje su, između ostalih, ostavili i antifašisti iz Bosne i Hercegovine.

Fotoreporter portala Radiosarajevo.ba danas je u Kući cvijeća upoznao Jasmina Halilovića.

"Predsjednik sam antifašista Busovače, a nastanjen sam u Zenici. Došao sam povodom godišnjice smrti našeg dragoga maršala Josipa Broza Tita", kazao je Halilović.

Halilović je na Dedinje donio dvije zastave, nekadašnje SFRJ i današnje Bosne i Hercegovine.

"BiH nosim i ovako i u srcu, to je moja država i ne stidim se nigdje, mogu proći usred Beograda sa njom", zaključio je Halilović.

Podsjećamo, vođa Saveza komunista Jugoslavije, trostruki heroj, osnivač pokreta Nesvrstanih i predsjednik države od 22 miliona ljudi, preminuo je nakon duže bolesti. Umro je u Kliničkom centru u Ljubljani, a sahranjen je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu.

Vijest o smrti pročitao je spiker Miodrag Zdravković: "Umro je drug Tito... To su večeras saopštili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", bile su spikerove riječi.

U tom trenutku, cijela je zemlja zaplakala. Ljudi na ulicama počeli su trčati svojim kućama, a zemljom je zavladao očaj.

Među utakmicama prve fudbalske lige, koje su se igrale taj dan širom Jugoslavije, bila je i ona na stadionu Poljud između Hajduka i Crvene zvezde. U trenutku kada je saopćena vijest, 50 hiljada ljudi na tribinama počelo je pjevati Druže Tito, mi ti se kunemo.

Sve do početka rata u bivšoj Jugoslaviji, svakog četvrtoga maja u 15:05 začule bi se sirene širom zemlje. U tom trenutku sav promet na ulicama bi se zaustavio, prolaznici bi stali, radnici na svojim radnim mjestima ustali u stav mirno, i tako bi država kolektivno odala počast svom najvećem vođi.

I danas, 43 godine nakon smrti druga Tita, mnogi se s nostalgijom prisjećaju tih godina, smatrajući da smo u vrijeme SFRJ vodili jedan ljepši i dostojanstveniji život.