Amnesty International: Region muče isti problemi
U godišnjem izvještaju Amnesty Internationala na prvom se mjestu izdvajaju pokreti na Bliskom istoku i sjeveru Afrike. Iako
su zahtjevi za mirom i pravdom otvorili i mogućnost poboljšanja
ljudskih prava u tom dijelu svijeta, ipak je sve ostalo na 'oštrici
noža', kaže se u dokumentu kojeg organizacija za ljudska prava
objavljuje uoči svog 50-tog rođendana.
U Izvještaju se navodi da
je u proteklih godinu dana u 89 zemalja svijeta zabilježena specifična
povreda slobode govora; loše ponašanje prema zatvorenicima u 48,
pristrasna suđenja i nepravdene presude u 54, a primjena tortura u
najmanje 98 država, prenosi Radio Slobodna Evropa.
Hiljade boraca za ljudska prava je
zatvoreno, mučeno ili ubijeno širom svijeta, uključujući Afganistan,
Angolu, Brazil, Kinu, Meksiko, Rusiju, Tajland, Tursku, Uzbekistan,
Vijetnam i Zimbabve.
Bosna i Hercegovina
Pojačana je nacionalistička
retorika. Nastavljeno procesuiranje ratnih zločina, ali je napredak
spor. Civilnim žrtvama rata i dalje se uskraćuje pravo na pravdu i
nadoknadu štete.
Uoči oktobarskih izvora pojačana je
netrpeljivost izmedju Bošnjaka, Hrvata i Srba – uglavnom
nacionalističkim verbalnim ispadima.
Pojačano su nastavljeni
zahtjevi za odvajanje Republike Srpske iz BiH što ugrožava stabilnost
zemlje. Hrvatski političari ponovno počeli propagandu za kreiranje
hrvatskog entiteta.
U julu 2010, uoči 15.-te obljetnice genocida
u Srebrenici, nekoliko visokih srpskih dužnosnika dalo je izjavo u
kojoj se glorificiraju počinitelji zločina, uključujući i Radovana Karadžića, te negira da se u Srebrenici desio genocid.
Istrage
i suđenja nastavljena se pod pokroviteljstvom međunarodnih službenika.
Krajem septembra pedesetak optuženih je čekalo početak procesa pred
Sudom za ratne zločine, dvadesetak daljih pred federalnim, a 13 pred
sudom u Republici Srpskoj. Istraživanju i procesuiranju zločina
silovanja i dalje se pridaje minimalna važnost. Ukupno je još
neprocesuiranih oko 10.000 slučajeva ratnog zločina u BiH.
Umnogome tome pomažu neki visoki dužnosnici koji šire nepovjerenje prema sudovima u BiH.
Zaštita
svjedoka još je neadekvatna i ostaje jedna od glavnih prepreka za
čvrstinu optužbi. Iako ima nekih pokušaja, vlasti nisu uspjele
garantirati žrtvama ratne odštete.
Naročito se to odnosi na
žrtve silovanja, žene koje još uvijek žive u siromaštvu, nemaju posla,
opterećene teškim fizičkim i psihičkim traumama.
BH vlasti priznale su pred UN-om da samo 2.000 žena koje su preživjele torture silovanja prima neku vrstu socijalne pomoći.
Prava
manjina takođe nisu doživjela nikakav napredak. Bosna i Hercegovina
nije primjenila odluku Evropskog suda za ljudska prava po kojoj valja
izmjeniti odluke Ustava o ekskluzivnom pravu isključivo Bošnjaka, Hrvata
i Srba da se kandidiraju za vodeće funkcije u zemlji.
Vlasti
BiH nastavile su nepoštivati ljudska prava naturaliziranih građana koji
su stigli iz arapskih zemalja i nakon rata ostali u zemlji.
Evropski sud za ljudska prava presudio je da se oduzeta državljanstva vrate ljudima i da ih se ne smije istjerati iz BiH.
Srbija
Procesuiranje
ratnih zločina je nastavljeno, ali se vrlo malo učinilo na otkrivanju
sudbina nestalih 1999.godine. Diskriminacija prema manjima i dalje je
jaka, a Romi su nasilno vraćeni iz zemalja EU.
Srbija se približila evropskim integracijama u novembru kada je iz Brisela Vladi u Beogradu stigao upitnik Evropske komisije.
Napredak
je uvjetovan čvršćom saradnjom s Haškim sudom. Glavni je tužilac u
novembru 2010 upozorio Srbiju da preduzme ozbiljnije akcije za hapšenje Gorana Hadžića i Ratka Mladića.
U
martu 2010. u Skupštini Srbije usvojena je Rezolucija o Srebrenici, ali
nije, kako je to presuđeno u Međunarodnom sudu, usvojen i termin
genocid, nego se u tekstu govori o zločinu „na svim stranama“.
U julu 2010. britanski je sud odbacio zahtjev Srbije za ekstradiciju bivšeg člana Predsjedništva BiH, Ejupa Ganića,
jer nije bilo dokaza da je, kako to tvrdi Beograd, odgovoran za napad
na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, 1992.godine.
Prva
Parada ponosa od 2001.godine desila se u oktobru 2010. Više od 5000
policajaca angažovano je da zaštiti 1000 učesnika Parade od oko 6500
hiljada onih koji su ih napadali.
U sukobima je ranjeno 124
policajca. Ukupno 294 demonstranta su uhapšena, a šteta izazvana
njihovim divljanjem procjenjena je na više od 10 miliona eura.
Na osnovu antidiskriminatorskog zakona vlasti su do kraja godine zaprimile 119 žalbi za diskriminaciju.
Nasilno
iseljavanje Roma iz njihovog dugogodišnjeg naselja u Beogradu, smatra
se jednom od najvećih povreda ljudskih prava u prošloj godini.
Zahvaljujući
liberalizaciji viza iz 2009.godine, neki Albanci s juga Srbije i oni s
Kosova koji imaju srbijanske putne dokumente, su otputovali u zemlje EU i
zatražili azil.
I u 2010.godini nastavljeno je maltretiranje i napadi na aktiviste za ljudska prava. Među njima su bili Marko Karadžić i novinar Teofil Pančić.
Hrvatska
Usprkos pritiscima Zapada, i dalje se vrlo sporo procesuiraju zločini koji su učinjeni tokom Domovinskog rata.
Mnogi
zločini koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske i policijskih snaga
i dalje nisu personalizarani. I Vlada i pravosudni sistem nisu obavili
posao glede ratnog zločina. Nastavljena je i diskriminacija Roma,
hrvatskih Srba i LGBT populacije.
Postignuti su napreci u pregovorima za članstvo u EU, nekoliko je poglavlja vrlo uspješno zatvoreno.
U
decembarskom izvještaju UN-u, glavni haški tužitelj je naglasio da
Hrvatska i dalje nije kooperativna u isporučivanju neophodnih dokumenata
Međunarodnom, sudu za ratne zločine.
Sposobnost hrvatskih
sudova za procesuiranje ratnih zločina ostaje niska – svega 18 slučajeva
godišnje. Stotine njih, posebno onih gdje su žrtve hrvatski Srbi, ili
su počinitelji hrvatski vojnici i policajci, još su neprocesuirani.
Zaštita svjedoka na niskim je granama, samo četiri suda u Hrvatskoj imaju opremu i ljude za zaštitu svjedoka.
Osim
toga, diskriminacija Roma i ostalih manjina daleko je ispod zapadnih
standarda. U junu 2010., komesar evropskog Vijeća za ljudska prava
izjavio je da u nekim hrvatskim školama živi segregacija romske djece.
Što
se tiče prava LGBT populacije, stanje je nešto bolje u odnosu na prošle
godine. Oko 500 učesnika Parade ponosa 19.juna 2010. štitila je
policija, ali se nije desio ni jedan incident.
Kad se glavni mimohod završio grupa mlađih izgrednika fizički je napala dvojicu učesnika Parade ponosa.
Istraga koja je pokrenuta nije donijela nikakav rezultat – napadači nisu identificirani.
Crna Gora
Nastavljena
su procesuiranja ratnih zločina. Nekoliko novinara i nevladinih
aktivista je zastrašivano, a socijalna i ekonomska prava Roma su
zanemarivana.
Krajem 2010. Crnoj Gori je dodijeljen status
kandidata za EU, uz napomenu da treba ojačati borbu protiv organiziranog
kriminala, te osigurati slobodu govora.
Na osnovu sporazuma o
ekstradiciji potpisanog u oktobru, Beograd je uhapsio petoricu koje Crna
Gora tereti za napad na Dubrovnik.
Donesena je i prvostepena
presuda u slučaju deportacije bh izbjeglica u ruke Karadžićevih snaga.
Porodicama ubijenih koje su tužile crnogorsku državu isplaćena je
novčana nadoknada u visini od 10.000 eura.
U julu 2010. usvojen
je antidisrtiminatorski zakon koji osigurava zaštitu lezbijki, gay
populacije, biseksualaca i transvestita, iako je ministar za ljudska i
manjinska prava iskazao svoje homofobične ideje tokom parlamentarne
rasprave.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.