Ornitolozi predložili da zastupnike u Skupštini KS edukuju o problematici vrana

Na temelju obraćanja građana Sarajeva po pitanju izjave koju je zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Jasna Duraković, u kojoj predlaže masovni odstrijel vrana kao rješenje za navodnu invaziju i napade ovih ptica na građane Kantona Sarajevo, reagirali su iz Ornitološkog društva “Naše ptice”. 

KS / Vrane u Sarajevu: Šta o svemu kažu ornitolozi, ekipe Hitne pomoći...

Iz ovog društva su naglasili da se problematika vrana kroz ekskluzivne tekstove i druge medijske priloge svake godine aktuelizira na području Kantona Sarajevo, a slobodno se može reći da je to česta pojava i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.

Saopćenje Ornitološkog društva prenosimo u cijelosti: 

"Za početak potrebno je znati da je u Bosni i Hercegovini zabilježeno osam vrsta iz porodice vrana (Corvidae): siva vrana (Corvus cornix), svraka (Pica pica), čavka (Coloeus monedula), gačac ili poljska vrana (Corvus frugilegus), gavran (Corvus corax), planinska ili žutokljuna čavka (Pyrrhocorax graculus), lješnikara (Nucifraga nucifraga) i šojka (Garrulus glandarius). U urbanim sredinama najbrojnije su siva vrana, čavka i svraka, a u manjem broju su prisutni gačac i gavran.

Najozloglašenija od svih njih, zbog svog ponašanja, je siva vrana. Ova vrsta, koja je nekad prirodno bila vezana uz poljoprivredna zemljišta, danas je postala simbol gradova. Radi se o veoma prilagodljivoj vrsti, izuzetno inteligentoj, društvenoj i veoma posvećenoj svom potomstvu. Nažalost, zbog svog izgleda i glasanja, mnogi je ne doživljavaju kao dragog susjeda.

Kada se na to nadoveže činjenica da u momentima kada se smatraju ugroženima znaju uz glasno glasanje letjeti nisko, onda lako postaju "opasne", “agresivne”, čak i “invazivne”. Po narodnoj uzrečici "U strahu su velike oči" - pa u takvim slučajevima vrane postanu čudovišta veličine krokodila, sa izraženom ubojitom namjerom - jedino na ovako sarkastičan način moguće je doživjeti tumačenja pojedinih napada. A istina je sasvim drukčija.

Veliki broj ovih ptica u Sarajevu posljedica je činjenice da je Sarajevsko polje bilo poljoprivredno područje. Njihovo dugogodišnje noćilište na području gdje se danas nalaze bazen, stadion, džamija i novoizgrađena zgrada na Otoci, je do 1992. godine bila velika poljoprivredna površina sa preko 200 voćnih i drugih stabala. Stalna izgradnja i smanjenje broja drveća uvjetovali su da vrane sve više koriste krovove i druge dijelove stambenih objekata za boravak. U sumrak, vrane se, kao i druge socijalne vrste, skupljaju u velika jata koja zajedno noće, na visoko drveće odakle imaju dobar pregled okoline, kako bi se zaštitile od predatora.

Dugogodišnja noćilišta se, osim na bivšim poljoprivrednim površinama na Otoci, nalaze na Vilsonovom šetalištu od Elektroprivrede do mosta Suade Dilberović, u Velikom i malom Parku, i Botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja.

Prisustvo otpadaka biljnog i životinjskog porijekla u otvorenim kantama za otpatke i smetljištima koja se ne održavaju, kao i činjenica da je u urbanoj sredini temperatura viša nego van grada, zbog radijacije iz zgrada i saobraćaja, predstavljaju odlične uslove za ovu vrstu.

Konačno, da razjasnimo i “napade na građane”. Vrane pokazuju agresivno ponašanje u dva slučaja: u periodu kada im mladi izlaze iz gnijezda (otprilike od maja do jula, zavisno od vremenskih prilika), pa pošto još ne mogu da lete, skakuću po tlu i kriju se ispod drveća i u žbunju – u takvim slučajevima, roditelji, a nerijetko i cijelo jato, motri na mladunca i eventualnog “predatora” koji se nađe u blizini tjeraju kreštanjem i niskim letom (koji se percipira kao "napad").

Drugi slučaj je u fazi hranjenja, kada osobu koja prolazi pored otvorenog kontejnera, komada mesa, voća, hrane za napuštene pse, pregaženog goluba smatraju “konkurencijom”, i tu nastupa agresija. Procenat ovakvih “napada” je znatno manji od procenta napada hladnim oružjem, vatrenim oružjem, stradanja u saobraćajnim nesrećama ili direktnih fizičkih obračuna.

Na kraju, o mjerama suzbijanja ili smanjenja populacije vrana. Efekat odstrijela bio bi nikakav jer će se vrane već tokom naredne sezone umnožiti u istoj mjeri i biti podjednako prisutne na istim mjestima. Prema Zakonu o lovstvu Federacije Bosne i Hercegovine, upotreba lovačkog oružjau naseljima je zabranjena, i takav “odstrijel” bi se smatrao krivolovom, koji predstavlja ozbiljno krivično djelo, i niti jedan savjestan lovac se neće upuštati u takvo što. Nadalje, prizori mrtvih ptica koje padaju sa drveća u parkovima i drvoredima zasigurno ne bi imali pozitivan efekat na psihičko stanje građana.

Ukoliko se ovom problemu zaista želi pristupiti prema Evropskim dobrim praksama, o kojima je usput navedena zastupnica izrekla niz netočnosti, leži u borbi za kontrolu smetljišta. Naime sve ptice su vrlo ekonomične i neće podizati veći broj potomaka nego što mogu prehraniti. Drugi način je skidanje gnijezda prije sezone gniježđenja, ali ne na način da se posiječete pola stable, kako smo bilo svjedoci u pojedinim slučajevima u gradu Sarajevu. I ovdje je efekat upitan jer će se početi dešavati da se vrane počnu gnijezditi na stambenim zgradama koje su podignute na uštrb brojnih drvoreda, ali će se opet predvečer skupljati na poznatim lokacijama za noćenje.

Iz tog razloga naša preporuka je pokretanje programa smanjenja sekundarnih smetljišta, kontrole nad postojećim kontejnerima i sličnim odlagalištima. Prisustvo vrana na glavnom smetljištu, koje smatraju hranilištem, ne predstavlja opasnost. Druga mjera je edukacija stanovnika o pticama i općenito biodiverzitetu, kao i o ponašanju spram životinja, kako bi se spriječila euforična stanja i izmišljanja scenarija iz jeftinih filmova katastrofe.

Ornitološko društvo Naše ptice stoji na raspolaganju Skupštini Kantona Sarajevo da educira njihove zastupnike o navedenoj problematici."