'Iz inata pređoh na onu stranu': Prkosna na lijevoj obali Miljacke - Inat kuća (FOTO+VIDEO)

Jeste li se ikada zapitali kako je sarajevska ljepotica - Inat kuća, dobila ime? Kada je Austrougarska monarhija došla na vlast u Bosni i Hercegovini izgradila je mnoge zgrade poput Pošte, Zemaljskog muzeja, Pravnog fakulteta.

Ali, kada su počeli s izgradnjom Vijećnice iskusili su inat i tvrdoglavost hrabrog bosanskog čovjeka.

Lokacija za gradnju Vijećnice je bila na samoj desnoj obali rijeke Miljacke. Vladajuća Monarhija je htjela da napravi građevinu nikada prije viđenu u Sarajevu kojom bi stanovništvu pokazala svoju moć. Gradnjom Vijećnice su predviđena rušenja okolnih kuća, među kojima i kuća starog Benderije, starosjedioca Sarajeva. On nije dao da mu se ruši kuća iz bilo kojeg razloga jer ta kuća je bila njegov duševni mir. Nakon dugih pregovora tvrdoglavi starac je zatražio od Monarhije da mu isplati kesu dukata i da prebaci njegovu kuću na drugu stranu Miljakce ciglu po ciglu, kamen po kamen.

Nisu imali drugog izbora nego da urade kako je zatražio. Od tada je Benderijina kuća prozvana "Inat kuća" po njegovom inatu. Kako se navodi na zvaničnoj stranici ove "Kuće inata", ona  je i danas dan tu da prkosi svim vladama i simbolizira bosanski inat.

Godine 1997. "Inat kuća" je pretvorena u tradicionalni bosanski restoran.

Inat i tvrdoglavost su česta osobina Sarajlija. Mnoge stvari se ovdje rade isključivo iz inata. Valjda je to i jedan od razloga zbog kojeg živimo ovdje i poput Benderije gledamo u Miljacku, diveći joj se kao što se neki dive Temzi, Seni ili Nilu.

Treba reći i kako je danas Inat kuća ekskluzivni restoran s tradicionalnom bosanskom kuhinjom, čiji je enterijer projektovao jedan od najznačajnijih savremenih bh. arhitekata – Amir Vuk Zec.

Objekat ima i svoje arhitektonske vrijednosti te se nalaze pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturnohistorijskog naslijeđa. Izgrađena je od drveta i ćerpića. Krov je pokriven ćeremidom, vrstom crijepa kojom je u vrijeme Osmanlija bio pokriven veliki broj kuća i dućana na Baščaršiji. Kasnijom restauracijom Inat kuće dodat je i dio mediteranskog crijepa.

Legenda o tersu - priča o Inat kući

Kuća nikada nije imala podrum, razumljivo jer bi bio u nivou Miljacke. Prvobitno je imala prizemlje i prvi sprat, a kasnije je dograđena. U unutrašnjosti je zadržan taj bosanski autentični izgled.

U unutrašnjosti "Inat kuće" vrijeme kao da je stalo prije više od 100 godina. Cijeli ambijent podsjeća na bosanske kuće građene u osmansko doba. Preovladava drvo, sećije, mali stolovi i stolice. U uglovima su sehare, na policama staro bosansko suđe poput ibrika. Rasvjeta je uređena na starinski način a stihovi sevdalinke, tradicionalne bosanske pjesme, pojačavaju cjelokupni utisak.

"Inat kuću" i Vijećnicu povezuje Šeher-Ćehajina ćuprija, prvi kameni most u Sarajevu. Prvobitno je imao pet lukova a jedan od njih zazidan je prilikom regulacije obale Miljacke. Napravio ju je početkom 16. stoljeća gradonačelnik Sarajeva (šeher-ćehaja) pa je po tome i dobila ime. Skladno je sazidana od sedre i spada u remek djelo tadašnje arhitekture. Za nju se veže mnoštvo priča a posebnu važnost ova ćuprija je dobila gradnjom Vijećnice na jednoj obali i prenosom "Inat kuće" na drugu obalu.