Island želi u EU
Radiosarajevo.ba
Island do sada nije pokazivao interesovanje za članstvo u Evropskoj uniji, ali, nakon ekonomske i finansijske krize 2008, poslije koje je zemlja ostala sa brdom dugova, na ostrvu pušu drugi vjetrovi, prenosi danas Deutsche Velle.
U julu 2009. godine, 33 od 63 poslanika glasalo je da se odmah podnese zahtjev za prijem, što je vlada i učinila dan po donošenju odluke u parlamentu.
Ranije vlade smatrale su da nema potrebe za punopravnim članstvom Islanda u EU. Strahovalo se prije svega od gubitka kontrole nad ribarstvom i poljoprivredom, jer se u Uniji o tome odlučuje centralno na osnovu zajedničke politike.
Osim toga, Islanđani su nezavisnost od Danske stekli tek 1994. godine i željeli su da sačuvaju pun suverenitet. Osnovni motiv za sadašnje nastojanje da se ipak uđe u EU jesu izgledi da se uvede i euro, jer islandska kruna i dalje gubi vrijednost.
Island je već sada član šengenske zone, od 1994. godine je u evropskom privrednom području što znači da i za njega važi veliki dio propisa EU.
Sve to govori u prilog prijema i jedini problem je velika zaduženost zemlje. Kamen spoticanja na putu u članstvo su i takozvani ''Icesave'' bankarski računi.
Islandski predsjednik Olafur Grimsson stavio je van snage zakon prema kome je prije svega građanima Velike Britanije i Holandije trebalo vratiti tri milijarde 800 miliona eura.
Oni su taj novac izgubili štedeći u islandskoj internet-banci ''Icesave'' nakon što je bankrotirala matična ''Landsbanki'' tokom krize 2008. godine.
Holanđani i Britanci sada pregovaraju sa Reikjavikom o rješenju problema.
Naime, vraćanje tog duga svakog Islanđanina košta 18 hiljada eura, plus svi ostali dugovi. Referendum o zakonu ''Icesave'' zakazan je za 6. mart. Uostalom, ni pristupanje Evropskoj uniji ne zavisi samo od parlamenta, vlade i Brisela – ako se pregovori uspješno završe konačnu odluku donijet će 320 hiljada građana Islanda, također na referendumu.
fena/radiosarajevo.ba
U julu 2009. godine, 33 od 63 poslanika glasalo je da se odmah podnese zahtjev za prijem, što je vlada i učinila dan po donošenju odluke u parlamentu.
Ranije vlade smatrale su da nema potrebe za punopravnim članstvom Islanda u EU. Strahovalo se prije svega od gubitka kontrole nad ribarstvom i poljoprivredom, jer se u Uniji o tome odlučuje centralno na osnovu zajedničke politike.
Osim toga, Islanđani su nezavisnost od Danske stekli tek 1994. godine i željeli su da sačuvaju pun suverenitet. Osnovni motiv za sadašnje nastojanje da se ipak uđe u EU jesu izgledi da se uvede i euro, jer islandska kruna i dalje gubi vrijednost.
Island je već sada član šengenske zone, od 1994. godine je u evropskom privrednom području što znači da i za njega važi veliki dio propisa EU.
Sve to govori u prilog prijema i jedini problem je velika zaduženost zemlje. Kamen spoticanja na putu u članstvo su i takozvani ''Icesave'' bankarski računi.
Islandski predsjednik Olafur Grimsson stavio je van snage zakon prema kome je prije svega građanima Velike Britanije i Holandije trebalo vratiti tri milijarde 800 miliona eura.
Oni su taj novac izgubili štedeći u islandskoj internet-banci ''Icesave'' nakon što je bankrotirala matična ''Landsbanki'' tokom krize 2008. godine.
Holanđani i Britanci sada pregovaraju sa Reikjavikom o rješenju problema.
Naime, vraćanje tog duga svakog Islanđanina košta 18 hiljada eura, plus svi ostali dugovi. Referendum o zakonu ''Icesave'' zakazan je za 6. mart. Uostalom, ni pristupanje Evropskoj uniji ne zavisi samo od parlamenta, vlade i Brisela – ako se pregovori uspješno završe konačnu odluku donijet će 320 hiljada građana Islanda, također na referendumu.
fena/radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.