Dok su panično bježali, Rusi iza sebe ostavili hiljade tajnih dokumenata: Šta se u njima krije?

Kada su ruske trupe prošlog mjeseca pobjegle iz ukrajinskog grada Balaklije, za sobom su ostavile hiljade stranica dokumenata koji detaljno opisuju funkcioniranje ruske ratne mašinerije.

Dokumenti su pronađeni u napuštenom bunkeru koji je Rusima služio kao baza, a Reuters je dobio uvid u njih.

Spisi sadrže 91 stranicu s brojnim informacijama: koordinate ruskih obavještajnih jedinica, zapise poziva zapovjednika, detalje bitaka, podatke o ubijenim ljudima i uništenoj opremi, te izvještaje o padu morala i discipline unutar vojske.

Detaljno opisuju unutarnje funkcioniranje ruske vojske i bacaju novo svjetlo na događaje koji su doveli do jednog od najžešćih poraza ruskog predsjednika Vladimira Putina na bojnom polju: haotičnog povlačenja Rusije sa sjeveroistoka Ukrajine u septembru.

U sedmicama prije tog poraza, ruske snage borile su se s velikim problemima. Koristili su bespilotne letjelice kojima su upravljali jedva obučeni vojnici. Njihova oprema za ometanje ukrajinskih komunikacija često nije radila, piše Index.hr.

Do kraja augusta, pokazuju dokumenti, snage su bile iscrpljene, pogođene brojnim smrtima i dezerterstvom. Dvije jedinice, koje su činile oko šestinu ukupnih snaga, djelovale su s 20 posto svoje pune snage.

Dokumenti također otkrivaju sve veću učinkovitost ukrajinskih snaga i nude naznake kako bi se dalje mogao odvijati rat.

U sedmicama prije povlačenja, ruske snage oko Balaklije, grada 90 kilometara južno od Harkiva, bile su pod teškim bombardiranjem iz raketnih sustava HIMARS, koje su isporučile Sjedinjene Države.

Ruski oficir, koji je tri mjeseca služio u Balakliji, opisao je Reutersu "osjećaj prijetnje koji se nadvio nad okupatorima". Jedan od njegovih prijatelja nasmrt je iskrvario početkom septembra nakon ukrajinskog napada na komandno mjesto u obližnjem selu.

"To je igra ruleta", rekao je oficir. "Ili imaš sreće ili nemaš. Napadi se mogu dogoditi bilo gdje", rekao je.

Rusko ministarstvo obrane nije odgovorilo na upite Reutersa. Ali Rusija već sedmicama uporno govori da njihovi vojnici imaju sve što im je potrebno za ratovanje.

Dokumenti u bunkeru imenuju pukovnika Ivana Popova kao komandanta ruskih vojnih snaga koje djeluju iz Balaklije. Popov i mnogi njegovi viši časnici pripadaju 11. armijskom korpusu, dijelu Baltičke flote ruske mornarice; 2017. službene novine ruskih oružanih snaga objavile su profil Popova. Rečeno je da je služio u ruskom ratu protiv separatista u Čečeniji i invaziji na Gruziju 2008.

Ruske su trupe početkom marta zauzele Balakliju. Vojnici su zauzeli oronuli kompleks za popravak vozila na periferiji grada. Postao je komandni centar za Balakliju i desetke okolnih sela. Reuters je tu, u podrumu, onašao skrivene dokumente. Tu su se svakodnevno sastajali zapovjednici odjela, uključujući i komandanta zaduženog za civilno stanovništvo. Reuters je identificirao najmanje 11 oficira koji su prisustvovali tim sastancima.

Bilježnica, koju je vodio nepoznati štabni oficir, sadržavala je koordinate ruske vojne obavještajne službe i drugih jedinica raštrkanih po tom području. Jedna jedinica zauzela je vrtić u Balakliji. Baza je također služila kao pritvor za zarobljene ukrajinske veterane.

Tabela nađena u bunkeru pokazala je da je tipični ruski narednik bio plaćen 202.084 rublja (3200 dolara) mjesečno plus bonusi, dok je narednik u separatističkim snagama primao samo 91.200 rubalja (1400 dolara). Šef satnije za bacače plamena u Luhansku zabilježio je u jednom dokumentu da je osam njegovih podređenih ranije osuđivano.

Dana 19. jula, četiri mjeseca nakon što su zauzeli to područje, ruski su se okupatori susreli s prvim ozbiljnim izazovom ukrajinskih oružanih snaga, pokazuju dokumenti.

Na redovnom jutarnjem sastanku u bunkeru izvještaji dostavljeni zapovjedniku pukovniku Popovu bili su uobičajeni: prošla noć bila je relativno mirna i neprijateljski položaji nepromijenjeni. Na dnevnom redu: topnička paljba po ukrajinskim položajima.

Ali do ranog poslijepodneva kolona ukrajinskih vojnika, potpomognuta tenkovima i pod zaštitom topničke vatre, napala je rusku liniju bojišnice kod Hrakova – sela na sjeverozapadnom rubu teritorija koji su držale snage Balaklije.

Do 15:00 sati, neimenovani Rus na prvoj crti bojišnice kod Hrakova javio je svojim zapovjednicima u Balakliji da je položaj pregažen i da se mora povući. Zatražio je topničke napade da se uništi položaj koji je napuštao. Tada se komunikacija izgubila. U bunkeru Balaklija anonimni štabni oficir zapisao je u svoju bilježnicu: "Municija je pri kraju."

KOmandant Zapadnog vojnog okruga, jedan od najviših ruskih časnika, zahtijevao je brifing o situaciji i "naredio da se Hrakov ne smije predati", stoji u zapisima u bilježnici. Prema službenim podacima, tadašnji komandant bio je general-pukovnik Aleksander Žuravilov, kojeg je otpustio Putin. Neovisni ruski vojni analitičari CIT rekli su, međutim, da je Žuravilova do jula zamijenio general-pukovnik Andrej Sičevoj.

U satima koji su uslijedili, Rusi su poslali pojačanje i mobilizirali jurišne helikoptere. Do 18 sati Ukrajinci su se povlačili, a ruske snage su ponovno preuzimale izgubljeno područje. Ali cijena je bila visoka. Rusi su izgubili tenk, dva oklopna transportera i drugu opremu. Ranjeno je 39 ljudi, sedam ih je poginulo, a 17 se vode kao nestali, stoji u izvješću koje je Popovu predočeno 21. jula.

Među poginulim Rusima bio je Aleksandar Jevsevljev, komandant tenka. Popis žrtava unutar zapovjednog bunkera otkriva da mu je trbuh bio rasporen te da je imao ozljede od šrapnela na desnom gornjem dijelu bedra. Njegovi roditelji, koje je kontaktirao Reuters, rekli su da je njihov sin ubijen kada je na njegov položaj u blizini Hrakova krenula vatra iz ukrajinskog helikoptera.

Nakon bitke petorica vojnika trebala su liječenje zbog "akutne reakcije na stres". Uz svako njihovo ime u zdravstvenom kartonu pisalo je: "Ne zahtijeva evakuaciju."

Nakon bitke pukovnik Popov je podnio zahtjev svojim nadređenima da 34 njegova podređena dobiju medalje za iskazanu hrabrost. U dokumentima se ne navodi kako su njegovi nadređeni reagirali. Dvojica vojnika rekla su Reutersu da još nisu primili svoje nagrade.

Dokumenti u bunkeru pokazuju da su ruski zapovjednici bili svjesni nedostataka svojih snaga.

Dnevno izvješće od 21. jula sadržavalo je alarmantne vijesti za pukovnika Popova: ruska obavještajna agencija, FSB, doznala je da ukrajinske snage u to područje dovoze tri vrlo precizna lansera projektila HIMARS, koje su isporučile Sjedinjene Države. A Ukrajina je tačno odredila lokacije jednog ruskog zapovjednog mjesta i četiri skladišta koje su koristile snage Balaklije.

Tri dana kasnije, 24. jula, neko je u bilježnici rukom napisao da je u napadu HIMARS-a ubijeno 12 ruskih vojnika koji su pripadali 336. brigadi marinaca Baltičke flote.

Artijom Štanko komandovao je vodom koji je bio u središtu bitke za Hrakove i pretrpio je gubitke, rekao je Reutersu njegov otac Aleksej. Aleksej je rekao da je Štanko odbio zapovijed da "pošalje svoje ljude u topničku vatru". U bazi u Balakliji, anonimni autor u bilježnicu je napisao 24. jula - pet dana nakon bitke za Hrakov - da je Štanko "kopile" kojem prijeti stegovni postupak jer je "povukao svoj vod". Štankovi zapovjednici premjestili su ga u drugu jedinicu, rekao je Reutersu njegov otac. Rekao je da se Štanko još uvijek bori u Ukrajini.

Do kraja jula ruski su časnici bili uvjereni da ukrajinske snage pripremaju protuofenzivu kako bi "preuzele kontrolu nad Balaklijom", pokazuju dokumenti u bunkeru. 

Među dokumentima je pronađen i mali kalendar. Dani su obilježavani natpisima "Napad" i "Pobjegao iz obruča" ili imenima poginulih vojnika; 27. august označen je jednostavno kao "najgori dan".

"Nije bilo zaliha streljiva niti bespilotnih letjelica", rekao je jedan vojnik o situaciji krajem augusta.

Ukrajinska protuofanziva počela je 6. septembra. Ruski vojnik koji je tog dana bio u Hrakovu rekao je Reutersu da je Ukrajina prvo topništvom napala ruske položaje. Do večeri su ih ukrajinske snage uništile. U tom trenutku je izdana zapovijed za povlačenje iz sela, rekao je.

Popov, zapovjednik snaga, u nekom je trenutku ozlijeđen i proveo je mjesec dana u bolnici, rekla je Reutersu njegova supruga. Rekla je da je u međuvremenu promaknut u čin generala i da će uskoro krenuti na novi zadatak. Nije otkrila gdje.

Posljednji unosi u bilježnicu anonimnog štabnog oficira bili su: "Ako sjedite i gledate u rijeku dovoljno dugo, na kraju ćete vidjeti svoje neprijatelje kako plutaju." Jednu stranicu kasnije, zamišljao je svoj život u budućnosti, u gradu na ruskoj granici s Kinom, 7000 kilometara od Balaklije.

"Otišao sam kući 10. augusta 2023., već sam kod kuće sa svojom obitelji", napisao je. "Lijepo se provodim u Habarovsku sa svojom obitelji, sa suprugom i svojim djevojčicama."