Željko Komšić o Christianu Schmidtu: "On je vrlo čudan, nešto kao slon u trgovini s porculanom"

Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u intervjuu za njemački Der Standard, komentirao je, između ostalog, odluke visokog predstavnika u našoj zemlji Christiana Schmidta, kojeg je nazvao "vrlo čudnom osobom.

Na pitanje novinarke Der Standarda, "kakvi su dugoročni učinci Schmidtovih odluka?", Komšić je odgovorio:

"Schmidt je vrlo čudna osoba. Opisao bih ga kao slona u trgovini porculanom. Što je najgore, njega kao da nije briga ni za ono što uništava u Bosni i Hercegovini. Nažalost, njegove reakcije su pomalo histerične kada mu se ukaže na mane. Očito postoji problem u njegovoj strukturi ličnosti.

U prvom razgovoru predložio sam mu da prihvati 14 reformskih prijedloga Europske komisije kao svoju agendu. Ali on to nije htio ili možda nije razumio što sam mu rekao. Isprva su njegove odluke djelovale pomalo naivno, no posljedice su strašne. Suspenzija ustava na jedan dan, primjerice, nije viđena nigdje u demokratskom svijetu. Putinu to ne bi ni palo na pamet, ali Schmidtu zapravo jest. Da sam takav prijedlog dao dok sam studirao pravo, profesori bi me izbacili sa univerziteta i nikada mi više ne bi dopustili da budem primljen na pravni fakultet."

Potom je nastavio:

"Napravio je brojne greške. Prvo je mislio da je riješio izborni zakon u korist HDZ-a. Onda se pokazalo da nije tako. Zbog toga je paničario i forsirao novu odluku. Ali, opet je pogriješio jer bi svojom odlukom za četiri godine mogao raditi protiv interesa HDZ-a. Ne samo da je prekršio svako demokratsko načelo, već je pokazao i da ne razmišlja o posljedicama. Ali što je najgore, međunacionalni odnosi su se samo pogoršali nakon njegovih odluka. Dakle, ili je amater u svom poslu ili je nedobronamjerna osoba. Schmidt je također političar, pa ne mogu zamisliti da je amater, te mislim da ima loše namjere."

Kazao je Komšić i da bi se presude Evropskog suda Dervi Sejdiću i Jakobu Finciju mogle provesti u okviru Ustava koji sada imamo, ali ne i u slučaju Azre Zornić: "Jer presuda u slučaju Zornić ruši cijeli koncept ustava. Puno bi se moglo postići pravnim akrobacijama. Ali to nije cilj. Cilj je da svi ljudi budu jednaki u Ustavu. S ovakvim nedemokratskim i diskriminirajućim Daytonskim ustavom nikada ne možemo postati članica EU. Niko se ne usudi to otvoreno reći, a ljudima se stalno laže. Dakle, morate pitati ljude: šta želite? Želiš li nastaviti živjeti svoj život ovako? Ako je tako, onda moramo zaboraviti Europsku uniju. To nije pitanje koje se postavlja međunarodnoj zajednici. Mi moramo odlučiti!"

U Bosni i Hercegovini postoje jake snage koje nikako ne žele ulazak u EU, komentira reporterka Standarda, na što Komšić dodaje:

"Da, kaotično stanje ide u prilog mnogima. Ne dopuštaju ovdašnjem narodu da se dokazuje svojim vrijednostima ili radom, kao što bi to trebalo biti u normalnoj državi, nego prije svega traže da se izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati i da budu pripadnici etnonacionalnih grupa. Stranke su tu da im olakšaju život. Zapravo bi trebalo biti o tome jesmo li vrijedni, pošteni, pametni i obrazovani, a ne da se ljudi takmiče ko je veći Srbin ili Hrvat ili Bošnjak."

SAD imaju ogroman utjecaj na Schmidta. Na kojim premisama se temelji američka politika, pitaju Komšića, a on odgovara:

"Schmidt radi sve što američka ambasada u Sarajevu od njega traži. Činjenica je da preokret američke politike u cijeloj regiji nije počeo s ovom američkom administracijom, već s Trumpovom administracijom i izaslanicima Matthewom Palmerom i Richardom Grenellom. O izbornom zakonu i Ustavu već smo razgovarali 2017. Ali s ovom novom američkom administracijom je došlo do intenzivnog pritiska da se stvari rade onako kako su zamišljene. Ne mislim da američki državni tajnik Anthony Blinken ima ikakvo stvarno znanje o tome šta se ovdje događa. Njegov savjetnik Derek Chollet ga vodi i sebe vidi kao stručnjaka za Bosnu i Hercegovinu."

Komšić je stava da Amerikanci žele graditi tobožnju stabilnost u regiji na tri glavne tačke: Albaniji, Srbiji i Hrvatskoj.

"Potpuno su preokrenuli pristup. Distancirali su se od pozicije zagovornika ljudskih prava, pravne države i slobodnih medija. Vraćaju se na način na koji je šef američke vanjske politike Henry Kissinger upravljao stvarima. U praksi to znači da zadovoljavaju one koji predstavljaju tri velika nacionalizma na Balkanu. U Srbiji je to predsjednik Aleksandar Vučić i ideja 'srpskog svijeta' i 'otvorenog Balkana', u Albaniji premijer Edi Rama s idejom Velike Albanije, a u Hrvatskoj je to stranka HDZ s Velikom Hrvatskom. A Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina trebaju platiti cijenu. Naravno, kosovski premijer Albin Kurti to ne prihvaća tako. Ni ljudi u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini to ne prihvaćaju tek tako. Dakle, na one koji odbijaju se vrši pritisak. Ali ovo su političari koji istinski vjeruju u demokraciju i zapadne vrijednosti, koji su bili američki najodaniji saveznici.

Zato sam pitao američkog ambasadora: Zašto, molim vas, želite izgubiti prijatelje čak i ako ne dobijete nove? Ali to očito nije važno. Neko je u Washingtonu očito imao naivnu percepciju: Hrvatska je ionako u EU i NATO-u, a Edi Rama je također prokušani i pouzdani saveznik Washingtona. Sada iščupajmo Srbiju iz zagrljaja Rusije ustupcima Vučiću! Ali to je jako naivno."

Vrlo je čudno i to što Gabriel Escobar, američki izaslanik za Balkan, nastavio je Komšić, "izgovara iste rečenice kao i ruski ambasador u BiH, kako je moguće da su se to dvoje spojili na istoj osnovi?".

Kakve sve to veze može imati s ratom protiv Ukrajine, pita ga njemačka reporterka, a Komšić odgovara:

"Sve je počelo prije rata protiv Ukrajine. Dakle, da se stvarno radilo o pokušaju otimanja Srbije iz naručja Rusije, moglo bi se u tome naći neke logike, ali počelo je mnogo ranije. Dakle, ima mnogo upitnika. (...) EU uvijek pruži malo otpora Amerikancima, ali na kraju uvijek poklekne. Od EU ne očekujem ništa spektakularno. Kad su u pitanju odnosi između EU i SAD-a, ponekad imam dojam da je Bruxelles veći katolik od Pape. Ne razumijem zašto Bruxelles i Washington poduzimaju tako ishitrene, nervozne i neoprezne korake. Ima samo ljudi koji neće popustiti ako ih Amerikanci ne uvjere. Amerikanci te ljude mogu i fizički negdje potisnuti, ali ideje tih ljudi ostaju među ljudima. To ne može odugovlačiti. Zato je jako važno saznati što ljudi stvarno osjećaju i misle."