DW: Američka politika u BiH - diplomatski promašaj prvog reda

U cilju trajnog mira na Balkanu, Brisel i Berlin treba da utiču na Washington da preduzmu zajedničke akcije protiv nacionalista i ekspanzionista i podrže demokratske i liberalne snage, piše Alexander Rhotert za Standard.

U gostujućem komentaru za austrijski Standard, Alexander Rhotert, njemački autor i politolog, koji je niz godina radio za EU i OSCE u BiH ali i za Ured visokog predstavnika u Sarajevu, podsjeća kako je u oktobru prošle godine, visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt promijenio Izborni zakon i Ustav entiteta Federacije BiH, u kome dominiraju Bošnjaci i Hrvati, navodeći kako je cilj ovih promjena bilo učvršćivanje moći hrvatske stranke HDZ, što visoki predstavnik Christian Schmidt "negira".

Istovremeno Vlada Hrvatske ističe da je Schmidtova intervencija "za dobrobit Hrvata u BiH" a ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman je čak ocjenjuje "velikim uspjehom premijera Plenkovića".

Trending

Semir Halilović podnio ostavku na poziciju ambasadora BiH u Kataru: Poslao pismo Denisu Bećirović

Diplomatski promašaj prvog reda

U tekstu se potom podsjeća kako je visoki predstavnik 27. aprila ponovo intervenirao "uprkos izostanku podrške Berlina i Brisela, otvorenim kritikama iz Evropskog parlamenta i od strane bivših diplomata i nevladinih organizacija poput Freedom House i uprkos nekoliko velikih demonstracija protiv Schmidta".

"Obzirom da oktobarski dekreti nisu doveli do željenog ishoda u uspostavljanju entitetske vlade predvođene HDZ-om, on je odredio da hrvatska predsjednica Federacije BiH i njen srpski zamjenik sada mogu nadglasati bošnjačkog zamjenika kako bi formirali vladu. Treba napomenuti da Srbi i Hrvati čine manje od 20 posto stanovništva u entitetu Federacija BiH, dok Bošnjaci čine preko 80 posto. Posebno u istorijskom kontekstu srpsko-hrvatskih agresorskih ratova na BiH, ovo je Fauxpas - diplomatski promašaj prvog reda. Sljedećeg dana došlo je do novih demonstracija protiv Schmidtovih dekreta, što je bila apsolutna novina u gotovo 30-godišnjem poslijeratnom periodu", piše Alexander Rhotert.

"Schmidt tako slijedi tradiciju dvojice međunarodnih posrednika tokom rata, lorda Davida Ovena i Yasushi Akashija, čija je primarna briga bila da umire agresore Beograd i Zagreb kako bi po svaku cijenu i brzo postigli mirovni sporazum. I danas se po svaku cijenu pokušava nametnuti 'smirivanje situacije' na Balkanu. To smirivanje bi, po mišljenju Vašingtona, trebali garantovati Srbija i Hrvatska kao 'hegemoni stabilnosti'. Ovo bi mogao biti kraj prilično uspješne politike Vašingtona na Zapadnom Balkanu iz kasnih 1990-ih. Do 1999. godine faktor stabilnosti je bio i predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a sada na njegovo mjesto dolazi Aleksandar Vučić", kaže se u komentaru.

Kada su tri godine nakon okončanja rata u BiH Miloševićeve trupe krenule na kosovske Albance. Zapad je shvatio da "Milošević nije faktor stabilnosti", kaže se dalje u tekstu. "Nakon četiri agresorska rata, 130.000 mrtvih i četiri miliona izbjeglica od 1991. do 1999. godine, Zapad je započeo zaokret od 180 stepeni NATO-bombardovanjem Srbije 1999. godine, što je dovelo do dalekosežne promjene politike na Zapadnom Balkanu: reformator Zoran Đinđić postao je srpski premijer, dok je liberal Stipe Mesić postao hrvatski predsjednik. Čak je i u BiH na vlast došla liberalna Alijansa za promjene", piše Alexander Rhotert i dodaje: "U Srbiji i Hrvatskoj su u međuvremenu opet na vlasti nacionalističke snage, kojima je postojanje multietničke BiH trn u oku, isto kao što je Rusiji nepodnošljivo postojanje demokratske Ukrajine. Tako je Washington od jarca napravio baštovana, sa ciljem da odvoji Srbiju iz alijanse sa Rusijom."

Beograd kao ispostava Moskve na Zapadnom Balkanu

"Washington pri tom previđa da je Beograd skoro 35 godina glavni regionalni faktor nestabilnosti i već godinama ispostava Moskve na Zapadnom Balkanu. Bivši američki diplomata Daniel Serwer najnovije američke poteze naziva diplomatijom fantaziranja, vođenom 'appeasementom'- politikom popuštanja i smirivanja po svaku cijenu. Takva politika ne prepoznaje da glavni problem nisu Bošnjaci u BiH niti Albanci na Kosovu, već agresivna politika Srbije prema susjedima."

Prema shvatanju Vašingtona, kaže se dalje u tekstu, sada „treba kupiti dobru volju Beograda". Međutim, po mišljenju autora članka, ovaj ponovni pokušaj ‚smirivanja‘ osuđen je na propast. "On će podstaći agresivnost Beograda i završiti u ćorsokaku, kao što se upravo dešava na Kosovu", piše za Standard bivši njemački diplomata Rhotert.

Potom rezimira: "U cilju postizanja trajnog mira na Zapadnom Balkanu, Brisel i Berlin treba da utiču na Vašington i da preduzmu zajedničke akcije protiv nacionalista i ekspanzionista i podrže demokratske i liberalne snage. I to u svim zemljama Zapadnog Balkana, bezrezervno i na dugi vremenski period".

Svoju opsežnu analizu u listu Standard, iz koje je DW preuzeo samo manje dijelove, Alexander Rhotert zaključuje riječima američkog posrednika Dereka Cholleta sa nedavnog saslušanja pred Komitetom za vanjske poslove američkog Kongresa, "On je, odgovarajući na kritična pitanja predsjedavajućeg Komiteta, senatora i demokrate Boba Mendeza o tome zašto su SAD prvenstveno kritizirale vladu Kosova, a ne Srbije i da li je srbijanska strana pouzdan partner, odgovorio: 'To je nešto što moramo testirati'. Dakle, prema Dereku Cholletu, ovo je eksperiment s neizvjesnim ishodom. Tako nešto bi moglo da zapali čitav region, kao što smo vidjeli ovih dana na Kosovu".