Visoko obrazovanje: Završe fakultet, pa ne znaju primijeniti znanje

Ako fakulteti u BiH žele da zadrže studente, a visoko obrazovanje da ima svijetlu budućnost, moraće bitno da se mijenjaju, ocijenili su sagovornici portala Sprskainfo, upitani da ocijene kakva je budućnost visokog obrazovanja

Pad broja studenata, upitno znanje sa svih ustanova, te pad povjerenja u kvalitet visokog obrazovanja i upotrebnu vrijednost diploma, problemi su sa kojima se visoko obrazovanje već suočava.

Ministar prosvjete i kulture RS Dane Malešević ističe da trenutno stanje vidi kao poziv da se ubrzaju promjene.

“Prvenstveno visokoškolske ustanove i njihova rukovodstva moraju shvatiti da su sami odgovorni za svoj rad. Nerentabilne studijske programe treba ugasiti, a sredstva usmjeriti na naučno-istraživački rad, osnivanje instituta i restruktuiranje postojećih studijskih programa na način da ishodi učenja budu u potpunosti uporedivi sa ishodima učenja na takvim programima u Evropskom prostoru visokog obrazovanja. Nama treba modernizacija univerziteta u smislu nastavno-naučnih metoda prenosa znanja i ocjenjivanja, povećanje referenci nastavno-naučnog osoblja i povećanje sopstvenih prihoda univerziteta putem projektnih aktivnosti. Akademska zajednica je inertna; i dalje vlada mišljenje da Vlada mora finansirati većinu rashoda visokoškolskih ustanova, a nije tako u svijetu”, ističe Malešević, ali smatra i da naš obrazovni sistem ni sada nije loš, odnosno da je i dalje po kvalitetu konkurentan evropskom, te da je znanje koje dobijaju studenti dobro.

Priče o tome da naše diplome nisu priznate u svijetu su, kaže, proizvoljne.

“Što se tiče pada povjerenja u visoko obrazovanje, do toga je u jednom trenutku moralo doći. To nije nužno loša pojava, ali je tržište moralo napraviti distinkciju između loših i dobrih univerziteta. Doći ćemo do jasne slike o tome čije diplome koliko vrijede. I tako treba da bude. Studije koje ne mogu da održe propisani evropski standard kvaliteta i održiv broj studenata treba da se ugase. Pri tome mislim na programe i na privatnim i na javnim visokoškolskim ustanovama”, ocjenjuje Malešević.

Direktor Banjaluka koledža Mladen Mirosavljević ima nešto manje optimizma, ističući da je naš sistem obrazovanja pregazilo vrijeme, ali da, istovremeno, niko i ne pokušava da se uhvati u koštac sa suštinom problema. Odgovor o budućnosti se, kaže, nameće sam po sebi.

“Sistem obrazovanja je isti kao i prije 50 godina, s tim što je sada njegov kvalitet neuporedivo lošiji, a znanja koja se stiču na bilo kojem nivou obrazovanja su izuzetno malo primjenjiva u praksi. Ali ne može se govoriti ni o stanju, ni o reformi visokog obrazovanja, a da ne govorimo o reformi cjelokupnog školskog sistema. Iz osnovne škole u srednju prelaze učenici sa neupotrebljivim znanjem, a onda iz srednje škole na fakultete dolaze sa još lošijim znanjem. I onda se od visokoškolskih ustanova očekuje da iz njih izađu odlični stručnjaci iz svih oblasti”, kaže Mirosavljević.

Dodaje da za bilo kakvu smislenu i utemeljenu reforma obrazovanja mora postojati i opštepolitički i društveni konsenzus, koji trenutno ne vidi.

Moramo da se uozbiljimo

“Naši univerziteti nisu otvoreni i nema prohodnosti, zbog čega su sve više prazni. To je neka vrsta pobune mladih, koji ne žele da se na njima iživljavaju ljudi koji neće dovoljno da rade, a nisu ni stimulisani da rade. Drugi problem je što nemamo nezavisne ocjene kvaliteta, a treći je pitanje tzv. institucionalne pravde, gdje siromašni moraju imati jednaka prava u obrazovanju kao najbogatiji. Ako se ne uozbiljimo, budućnost visokog obrazovanja je crna. Evropa će pokupiti sve naše studente”, upozorava univerzitetski profesor Refik Šećibović.