Tako je govorio Tuđman: Treba raditi u rukavicama' i pola Bosne će pripasti Hrvatskoj, to želi Zapad

Iskustvo nam govori sljedeće - da se ništa bitno neće promijeniti u idućih nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, da su to dugotrajni procesi i da se ovdje radikalne promjene događaju onda kad se urašava okruženje, međunarodni poredak, ono što drži tu Bosnu i Hercegovinu na okupu.

„BiH ne mora opstati“

Ovako je prvi obavještajac Franje Tuđmana, šef zloglasnog SIS-a, Ivo Lučić, u novembru 2018. godine sa tribine u Zagrebu (uz prijenos na HRT-u) obavještavao javnost Hrvatske i regije kako smo „u bitkama i pred bitkama“, da bi cijeli taj događaj Nino Raspudić zaključio riječima „kako Bosna i Hercegovina ne mora opstati“.

To što se sada po Sarajevu, kao, čude intenzitetu današnjih atakovanja na BiH koje je ovih dana jedan državni zastupnik ilustrativno opisao kao početak realizacije Janšinog non-papera i ideja o konceptu velikih država na Balkanu, samo je posljedica činjenice da mi „nismo glupi, ali nam pamet sporo dolazi“.

Da ne bi bilo nikakve dileme, ovih dana je kontroverzni „general-bojnik“, Ljubo Ćesić Rojs, pred Županijskim sudom u Splitu vrlo otvoreno - „za povijest“ - govorio kako je zvanični Zagreb godinama poslije rata djelovao u BiH, kako finansirao i pomagao ratne zločince, uključujući i skrivanje Darija Kordića, Ivice Rajića i drugih direktno intervenirajući čak i preko bivšeg člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića („da Ante to nije uradio ja bih ga udavio“).

U knjigama sve piše, ali je problem što je Bosna i Hercegovina među evropskim državama čiji stanovnici najmanje troše na kupovinu knjiga…

Naime, prema razgovorima vođenim 24. novembra 1995. u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu, dakle tri dana nakon parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma, obraćajući se predstavnicima Federacije BiH  i paradržave tzv. HR Herceg-Bosne, a tu su bili Dario Kordić, Jadranko Prlić, Mijo Brajković, Gojko Šušak i drugi…, Franjo Tuđman kaže:

„Ali, da se razumijemo, treba raditi odlučno, ali u rukavicama, treba znati što nam je cilj, osigurati hrvatstvo, i osigurati strateške interese i hrvatskog naroda, pa i Zapada, jer, gospodo, realno je da je Zapad, kada nam je nametnuo, kada nije htio muslimansku državu zbog toga da ona ne bude baza Irana i terorizma, fundamentalizma u Europi, da onda samim time zato treba dati potporu da ta polovica Bosne postane sastavni dio, na ovaj ili onaj način, i Hrvatske i Zapada. I, sa  jednom pametnom politikom, bez obzira što će verbalno davati podršku Muslimanima, da će biti u biti na našoj strani, ali ovisi o naše umijeću koliko ćemo do znati provesti u život“.

„Molim, govorim otvoreno“

On je tada naglašavao da „nema nikakvog raspuštanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne“ i da treba „govoriti da se probilikuje Hrvatska Republika Herceg-Bosna  u Federaciju“, u onom smislu kako to zadovoljava interese hrvatskog naroda. Naglašavao je koncept konfederacije sa Federacijom BiH, ali je poručivao da se i o tome javno ne govorio.

Na koncu, objasnio je da jedan ili dva kantona u Hercegovini, i kanton u Zapadnoj Bosni „mogu donijeti odluku da su sastavni dio Hrvatske“.

„Molim, govorim otvoreno…“, kazivao je Tuđman.

„Znači, sačuvali smo ono što smo najviše mogli, a zadobili hrvatsku državu ovdje, zadobili Federaciju“.

Ove Tuđmanove ocjene (treba li reći da su ovi stenogrami bili dio dokaznog materijala na suđenju Prliću i ostalima za „udruženi zločinački poduhvat“ i „međunarodni oružani sukob“) sasvim „razvidno“ mogu objasniti mnogo toga na unutrašnjem, ali i vanjskom planu u kontekstu BiH, uključujući i ulogu međunarodnih aktera. Ali i dati smjernice nekih budućih procesa. Cilj je jasan, sve ostalo su nijanse. Zna se.