Tahirović: "Ne dozvoljavamo da više ijedan zločinac bude prijevremeno pušten na slobodu'

Sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove odbila je zahtjev osuđenog ratnog zločinca Sredoja Lukića, jednog od krivaca za „Živu lomaču“, jedan od užasnijih zločina nad Bošnjacima Višegrada i agresije na Bosnu i Hercegovinu, da bude pušten na prijevremenu slobodu, potvrđeno je portalu Radiosarajevo.ba.

Za to su, uz Mehanizam, najzaslužnija udruženja žrtava iz Bosne i Hercegovine, koja se svim svojim znanjem, energijom i požrtvovanjem bore da pravda bude zadovoljena. Onda kada već jednom stigne zločince, a mnogi su  tu pravdu izbjegli.

"Zahvaljujući kontinuiranim naporima udruženja žrtava i svjedoka genocida i uz podršku drugih, uglavnom lokalnih udruženja, te savjesnom radu predsjednika MRMKS Carmela Agiusa ali i Gatti Santana, niti jedan presuđeni ratni zločinac od 2017 godine nije pušten na prijevremenu slobodu, što je do tada bio normalan postupak", rekao je za portal Radiosarajevo.ba predsjednik Udruženja "Žrtava i svjedoka genocida" Murat Tahitović, jedan od najzaslužnijih za odlučan stav Mehanizma.

Podsjetimo, stav Graciele Gatti Santane, predsjednice Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, koje ovog 11. jula bila u Srebrenici, bio je nedvosmislen.

„Iako je Lukić odslužio dvije trećine kazne te stoga ima pravo biti razmatran za prijevremeno puštanje na slobodu, mišljenja sam da zahtjev treba odbiti. Značajan čimbenici koji govore protiv njegovog prijevremenog puštanja na slobodu, uključujući veliku težinu njegovih zločina...

Nadalje, nema dokaza preda mnom da utvrđuje postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali ovo nadjačavanje negativnih ocjena. Iz gore navedenih razloga, te na temelju članka 26. Statuta i pravila 150. i 151., ovim ODBIJAM ovaj zahtjev“, navela je sutkinja Graciela Gatti Santana u svojoj odluci.

U decembru 2012. Žalbeno vijeće Haškog suda smanjilo je Sredoju Lukiću kaznu sa 30 na 27 zatvora, te potvrdilo doživotnu kaznu zatvora za njegovog rođaka Milana Lukića.

Obojica su proglašeni krivim za učešće u jednom od najužasnijih zločina opisanih na Haškom sudu - spaljivanje živih žena, djece i staraca u Višegradu 1992. godine.