Sahranjen Ferid Buturović, jedan od posljednjih nosilaca Partizanske spomenice

U Sarajevu je jučer sahranjen jedan od posljednjih nosilaca Partizanske spomenice 1941. godine, Ferid Buturović Rido. U ime SABNOR BiH od druga Ride oprostio se podpredsjednik SABNOR BiH Nijaz Skenderagić sljedećim riječima:

"Napustio nas je, Ferid (Rido) Buturovic (5.8.1926 - 27.2.2022), skojevac, ilegalac, partizan, antifašista.

Rođen, slučajem, u Trebinju 5.8.1926. ali djetinjstvo i ranu mladost (prije odlaska u NOB) provodi u Mostaru gdje mu je otac bio predsjednik Šerijatskog suda za Hercegovinu. Mostar i njegova revolucionarna tradicija su ostavili neizbrisiv trag na Ridin život i uobličili Ridina uvjerenja o pravdi i jednakosti za sve kao trajnim životnim principima od kojih se nikada nije razdvojio.

Vjerovao je u ideale za koje se vrijedi boriti. Prateći starijeg brata Fadila, predratnog mostarskog komunistu, pristupa SKOJ-u kao srednjoškolac a tokom rata postaje i član KPJ. Iz narodno-oslobodilačkog rata izlazi kao nosilac Partizanske Spomenice 1941 i vise ratnih odlikovanja koje je stekao kao član pokreta otpora u Mostaru od najranijih dana.

Bio je logoraš zloglasnog logora na Mamuli, a kao borac i rukovodilac SKOJ-a 29-te Hercegovačke divizije sa kojom je marširao stazom oslobođenja Jugoslavije, prvo po gudurama Istočne Hercegovine a onda sve do talijanske granice.

Po završetku rata, diplomirao je a potom i doktorirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Objavljuje članke u stručnim časopisima i radi na zaključivanju brojnih međunarodnih ugovora o zajedničkim ulaganjima sa stranim partnerima poput Volkswagena, SKF-a, Olivettija i mnogih drugih, a koji su omogučili jugoslovenskim i bosanskohercegovačkim preduzećima da modernizuju tehnologiju i izrastu u privredne gigante poput UNIS-a, Unioninvesta i Bosnalijeka i doprinesu nezapamćenom rastu jugoslovenske i bosanske-hercegovačke ekonomije i društvenog blagostanja.

Pred početak posljednjeg rata, koji je doveo do raspada Jugoslavije i napada na Bosnu i Hercegovinu i konačno do uništenja tekovina borbe kojoj je Rido posvetio život, izlazi na demonstracije i piše članke u Oslobođenju u kojima, kao što je uvijek bez straha i rezerve činio, podržava humanost, mir, jednakost i jedinstvo. Kao i mnogi njegovi sugrađani, biva protjeran iz svog stana na Grbavici i doživljava teške gubitke u bliskoj porodici: smrt brata Fadila i bratove kćerke Aide. Supruga Vesna biva ranjena.

Vesnu gubi 2014. godine ali ipak 2015, u svojoj 90-oj godini života, ostvaruje dugogodišnji san, da se oduži sjećanju na svoje mostarske drugove i drugarice i da opiše njihovo ratom i borbom prekinuto djetinjstvo u gradu i na rijeci koje je toliko volio. Tako je nastala knjiga ‘Kuća mostarskog kadije’. Istinita, jednostavna i duboko humana ispovijest a koju je, kako su mnogi čitaoci svjedočili, teško ispustiti iz ruke kada se jednom počne čitati.

Prije nekoliko godina njegov sin Adi me zamolio da Ridu pozovem na veče partizanskih pjesama na spomen park Vraca. Obradovao se kao malo dijete mom pozivu. S takvom radošću je pjevao znane pjesme da ga je bilo milina gledati i slušati.

Dva sina Edin (Dino) i Adi žive u SAD sa svojim porodicama koje čine Mirjana i Marina (snahe), Boran, Malina i Nina (unuci), Oliver, Penelope i Weston (pra-unuci).

Ostala najbliža rodbina su: Favzija, Azra, Amila, Asya, Mirza, Ahmet, Nedo te porodice Buturović, Ćirić, Arsekin, Voloder, Nuhić i Hekimoglu.

Svi gornji su duboko ožalošćeni ali i sretni što su Ridu znali i bili mu bliski i koji žele, ne toliko da tuguju koliko da slave njegov dug i duboko proživljen život.

Druže Rido, nek ti je vječna slava i hvala za sve što si činio!", rekao je, u svom obraćanju, Nijaz Skenderagić.