Prije 30 godina zločinačka granata prekinula je snove djece koja su se sankala u Sarajevu
Danas se navršava 30 godina od stravičnog masakra u sarajevskom naselju Alipašino Polje, kada je ubijeno šestero mališana, a povrijeđeno njih još šestoro. Djeca su ubijena dok su se sankala...
Poznat kao Masakr u ulici Bosanska (kod broja 4), ovaj zločin dogodio se 22. januara 1994. u 13.40. Masakr je počinjen s tri granate koje su ispaljene sa agresorskih položaja.
Tog dana agresor je ispalio jednu granatu, pa drugu, zatim još jednu. Tri granate i šest ugašenih nevinih života. Prekinuti su dječiji snovi i maštanja, a igra u snijegu pretvorila se u životnu bol, tugu i breme koju njihove porodice nose iz dana u dan.
Sebija Izetbegović o KCUS-u: "Ostavili smo im 68.000.000 KM, a oni su već 6.000.000 KM u dugovima"
Dječja radost tog se hladnog, snježnog dana pretvorila u tragediju. Veseli dječji glasovi u sekundi su utihnuli. Opsada Sarajeva tada je već trajala skoro tri godine i djeca su tog dana odlučila malo uživati u zimskim radostima. Sanjkali su se i veselo igrali. A onda su oko 13:40 sati sa položaja agresora u Nedžarićima ispaljene tri grante. Jedno dijete je ubila detonacija dok je bježalo prema haustoru svoje zgrade, a svi ostali su ubijeni gelerima.
Ubijene su i dvije sestre, Indira (12) i Jasmina (5).
Tog dana su ubijeni: Indira Brković (1982.); Jasmina Brković (1989.); Mirza Dedović (1986.); Danijel Jurenić (1981.); Nermin Rizvanović (1981.); Admir Subašić (1986.).
Bio je to jedan od najtežih zločina počinjenih u toku rata - ubijena su djeca na igranju, djeca koja su smijehom i igrom prkosila ratu i mržnji... Video o zločinu možete pogledati OVDJE, ali vas upozoravamo da su prizori izrazito uznemirujući i potresni.
U našoj fotogaleriji pogledajte lica čiji snovi nikad neće biti ostvareni, duše čiji se smijeh nikad više neće čuti i zastanite danas, na jednu minutu. Zaćutite. Odajte ovim malim ljiljanima dužnu počast...
Tokom agresije na BiH, u periodu od 1992. do 1995. godine, agresorske snage su počinile nekoliko zločina nad lokalnim stanovništvom, ne samo u glavnom gradu, nego na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Prilikom činjenja ovih zločina, agresori nisu gledali ko je žrtva, niti su birali lokaciju, koju napadaju. Napadali su civile, djecu, žene, starce, te su bombardirali, palili i rušili vjerske i zdravstvene objekte.
Svjedočenje na suđenju Ratku Mladiću
Na suđenju Ratku Mladiću u Haagu o stradanju djece u Sarajevu krajem 2012. godine svjedočio je svjedok optužbe Muhamed Kapetanović koji je i kao devetogodišnjak teško ranjen od granate što su je na Sarajevo ispalili Mladićevi vojnici.
Kazao je da je 22. januara 1994. izašao ispred zgrade u sarajevskom naselju Alipašino Polje na sanjkanje s trojicom starijih prijatelja.
"U jednom trenutku čuli smo eksploziju i počeli bježati, a onda je granata eksplodirala iza nas. Danijel Jurenić je poginuo, a ja i još dvojica prijatelja bili smo teško ranjeni. Danijel je bio odmah iza mene i, kad sam se okrenuo, vidio sam da mu je geler odrubio glavu", posvjedočio je Kapetanović dodajući da je stradali dječak tada imao "10 ili 11 godina".
Rekao je kako je nakon eksplozije pokušao ustati, ali zbog ozljede nije mogao. Poslije je došao njegov otac i još neki susjedi pa su ozlijeđene dječake odvezli u bolnicu. Nakon mjesec dana evakuiran je u Italiju i u naredne dvije godine sedam puta operiran.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.