Potresan intervju don Ivana Ravlića: Narode moj, volite se, ne marite za političare

Velečasni Ivan Ravlić, župnik u Tesliću i dugogodišnji svećenik u župnoj crkvi Presvetog Trojstva (župa "Novo Sarajevo") nedavno je nemalo iznenadio visoke zvaničnike Hrvatske demokratske zajednice BiH kada im je na misi u sarajevskoj crkvi "očitao bukvicu".

Piše: Faruk Vele

Naime, povodom godišnjice osnivanja Hrvatskog vijeća obrane u Sarajevu i brigade Kralj Tvrtko, Ravlić je, sve upirući prstom u prve redove, poručio hrvatskim političarima da "Bosna nije do Ivan-Sedla", te ukazao na nebrigu o katolicima koji ne žive van Hercegovine.

Grijeh klera

Događaju su prisustvovali predsjednik FBiH Marinko Čavara, ambasador Hrvatske Ivan Del Vechio i druge delegacije. Krik svećenika Ravlića, koji je 2016. godine proslavio 40 godina rada,  jeste primjer kojeg bi morali slijediti i pastiri u ostalim vjerskim zajednicama, zauzimajući se za istinu i popravljanje stanja, umjesto konformističkog pristajanja na saučesništvo s često korumpiranim političarima.

U potresnom intervjuu za Radiosarajevo.ba velečasni Ravlić govori o bh. političarima, posebno onim hrvatskim, odsustvu moralnosti, zloupotrebi religije i licemjerstvu, položaju bh. Hrvata, te šalje poruke narodima Bosne i Hercegovine.

Radiosarajevo.ba: Nedavno ste predvodili misu povodom godišnjice HVO-a u Sarajevu tj. brigade Kralj Tvrtko, gdje ste ukazali na vrijednosti za koje su se borili ti ljudi. Kakve utiske nosite?

"Utisci od 29. svibnja su mnogo mogli biti bolji. Vidio sam podijeljenost između dvije struje unutar HVO-a. Volio bih da tako nije. Trebali bi sjesti i dogovoriti se. Ne znam kome je ta podijeljenost u interesu. U interesu je vjerovatno našim političarima. Kad je narod podijeljen, kad je u položen ropski, onda s njima lakše manipulira. Kad je narod podijeljen tu se onda svaka vrsta zloupotrebe može činiti i prikriti. Lakše se prikrivaju korupcija i kriminal. Sad će izbori. Koje su sve radnje na pomolu moguće? Kriminal, kupovina glasova, podmićivanje, što se sve čini da se održi vlast. Tu su sredstva pa se i sredstva zato ne biraju. Borci svakog naroda su se borili da bude bolje dotičnom narodu. Nažalost, to se najčešće izrodi u svađu, podijeljenost, netrpeljivost i dugotrajnu mržnju".

Radiosarajevo.ba: Naglasili ste činjenicu i da BiH nije samo do Ivan-Sedla, kao i na nebrigu za Hrvate, katolike, mimo Hercegovine. Što je bio povod Vašoj reakciji?

"Za razliku od Hrvata od Ivan-Sedla prema jugu, Hrvati od Ivan-Sedla prema sjeveru su za političare hrvatske provenijencije, možemo reći, drugorazredni, a trećerazredni su oni Hrvati u Republici Srpskoj. Da ne govorimo o odnosu političara u RS prema Hrvatima. Povod moje reakcije bilo je dugogodišnje slušanje i nepodnošenje nepravde od strane naših političara koji se ponašaju svi kao stranački, partijski ljudi, ne podnoseći nikoga drugoga i drugačijega.

Vidite i sami, zapošljavaju se ljudi samo po stranačkoj liniji. To je kao u vrijeme komunizma. Ako si imao partijsku knjižicu, bio si podoban i nekakav posao si mogao dobiti. Trebamo znati da se politika, moral i religija na različite načine prožimaju. To se ne vidi kod naših političara. Oni se distanciraju od morala, a religija im malo znači jer se kosi s njihovim uskim interesima. Moral tumače na svoj način i toliko široko, u svoju korist. Moral se tumači kao u doba komunizma, boljševizma, marksizma – ono je moral što mi odgovara i što mi u ovo vrijeme paše.


A kad tako gledamo, onda nema kraja moraliziranju. Zašto je stanje ovako? Zato što jedni drugima govorimo u rukavicama, licemjerski, farizejski, dodvoravamo se jedni drugima, zato nam u mnogočemu ide naopako. Na taj način podržavamo te kriminalne radnje. Nažalost, to se djelo uvlači među nama klericima, svećenicima i u Crkvu. Ako me koji političar finansijski pomogne, preko njegovih grešaka i nemoralnih radnji prelazim.


Povlađujem te radnje i podržavam ih. Svećenici se ucjenjuju kada neku pomoć dobiju od političara. Posebno financijsku. Odmah traže svoj dio te pomoći, čak to ide i do jedne četvrtine. Ona nije simbolična, već malo veća svota novca".

Radiosarajevo.ba: Kakvim vidite položaj bh. Hrvata, katolika, te koga ponajviše smatrate odgovornim za isti?

"Položaj Hrvata u BiH vidim sve težim. To je duga priča. Čak mislim da netko radi i podržava iseljavanje Hrvata i na tom pojedani političari dobivaju poene. Jer ako se ništa ne radi na zapošljavanju, na školstvu, natalitetu, prodaje se očevina, to su očiti znakovi da se treba iseljavati. Znam političare koji su najavljivali i protežirali prodaju zemljišta za vrlo male novce. To znači podržavati iseljavanje. Dijelom i Crkva nosi odgovornost jer nije imala snage uprijeti prstom u političare i njihove nepravde.

Svako prešućivanje nepravde značilo je pomalo i odobravanje. Onda postavljam i sebi pitanje, da li su političari kupili pojedine osobe, uzeli ih pod svoje!? Da ovu stavku rekapituliram. Političari najviše nose odgovornost za nestanak Hrvata i drugih naroda, te iseljavanje hrvatskog naroda s prostora BiH! Zadatak politike je osigurati vladavinu prava koja bi morala biti zasnova na istini i pravda. Gdje se istina iskrivljuje i pravo gazi, ugrožen je mir kao najveća društvena vrijednost. Ispravan kršćanski stav je, ne možemo i nećemo zaboraviti, ali moramo oprostiti.

Još religija može reći političarima, iščitati im lekcije, a tako i sebi, na pitanju pohlepe, odnosno gramzivosti. Na ovim prostorima je uvrijeđeno mišljenje da bavljenje politikom odnosi ne samo silan društveni utjecaj, i to mimo prava, nego i veliku materijalnu korist, bogatstvo. Na ovo nisu imuni ni vjerski službenici. Iz pohlepe se rađaju nepotizam, mito, korupcija, izmišljanje
raznih mjesta za svoje rođake prijatelje i stranačke poslanike. Sve to je nespojivo s vjerskim načelima. Dakle, vjernikom se ne može zvati onaj koji čini zlo i nepravdu i odriče se istine. Ovo je pametnome dosta. Pravi će se uvijek pitati što učiniti da svijet bude oslobođen mržnje, nasilja, laži, pohlepe i podmićivanja".

Radiosarajevo.ba: Vi ste sa vjernicima, sa pukom, u Tesliću, odnosno Republici Srpskoj, u kakvim okolnostima oni žive? Također, komunicirate ne samo sa katoličkim pukom već svim ljudima.

"Vjernici u Tesliću i RS-u su u specifičnim okolnostima. O tome bi se dale knjige pisati. Teslić sa još dva grada u BiH spadaju u mjesta gdje je ljudska tolerancija bliže ništici nego pozitivi. Gase se ljudska prava u svakom segmentu ljudskog djelovanja. Hrvati su u Tesliću i RS uglavnom izbačeni iz javnoga, kulturnog i društvenog života. Ako ćete vjerovati, ja predajem vjeronauk u osnovnim školama "Petar Petrović Njegoš" i u Rudniku. Već dvije godine još nisam ponuđen kavom u školi, niti da sjednem... Bio bih sretan kada bi svi vjerski službenici, svih provenijencija, se okupili, što pokušavam već dvije godine i ne uspijevam u tome. Sveštenike pozivam i molim da se nađemo blizu pravoslavne i katoličke crkve. Ne žele čuti o toj vrsti zajedništva.

Onda se pitam zašto je Međureligijsko vijeće u Sarajevu kad od toga nema ništa. Hrvati se kod mene u Tesliću stide reći da su Hrvati, a ne žele reći da s rimokatolici. Osjeća se jedna depresivnost i povućenost u sebe. Strahujem i od asimilacije hrvatskog življa. U školi se uči srpski jezik, u prvom redu ćirilica, a usputno latinica. Stječe se dojam da bi ovaj narod bio najsretniji kada Hrvata ne bi bilo u RS-u, a ni službenik katoličke provenijencije.

Da to ilustriram, dana 11. travnja slavio se Dan Općine Teslić. Profesor Željko Pranjić i ja odgovorili smo na poziv. Došli smo u kino dvoranu. Prvo su nam rekli da sjednemo u prvi red, premještaju nas u drugi red, pa u treći, pa u peti, pa desno, prema kraju... Sveukupno šest pomjerana. Gospodin Pranjić je rekao: "Župniče, ovo nije za nas, napustimo dvoranu". Na kraju smo to učinili i ja sam im rekao: "Demonstrativno napuštamo ovaj skup!". O ovome su upoznate institucije, ombudsman za ljudska prava koji su zatražili izvješće iz Općine Teslić. Načelnik dr. Milan Miličević se u dva navrata izvinjavao. No, ovo je bilo unaprijed pripremljeno. Kao što sam ja izbačen, kao župnik, tako bi bio i moj narod izbačen. Bio je pokuša da se jedna Hrvatica izbaci s posla od strane njezinih kolegica srpske nacionalnosti. Ja sa poduzeo određene mjere i ona je ostala na poslu".

Zavadi pa vladaj

Radiosarajevo.ba: Koliko Vas zabrinjava to što se svako malo među građanima BiH ponovo sije sjeme razdora i insistira na sukobima i oštroj retorici, umjesto mnogo toga što veže ovdašnje ljude i koliko je to opasan put? Čini mi se da u puku nije takvo raspoloženje, ali...

"Ovdje vrijedi ona rimska izreka Divide et impera (zavadi pa vladaj, lat.). Kad se narod duhovno osiromaši, materijalno mu uskraćuje... onda se njima može manipulirati. Stvaraju se nestvarne slike u narodu. Unosi se mržnja i netrpeljivost u narod. To je svjesno radi da se političari pokažu kao spasitelji. Političari se udružuju da bi svoje grješne rabote prekrili i da sebe opravdaju. Boje se za vlast, da im se imunitet ne skine i da ne bi došli pred zakon pravde. Životni običaji su vezali sva tri naroda u BiH. Dobro poznam BiH. Išlo se i za Božić, nove godine, ramazan, Bajram.

Mnogo toga se u ratu razbilo. Lijepi običaju su vezali sve tri naroda, ti običaji pomalo nestaju. Mi se trebamo hvaliti i ponositi svojom šarolikošću koja je bila prepoznata u Evropi i svijetu. To je danas izblijedilo zahvaljujući krivom vođenju politike. Ipak, puk u sva tri naroda su ostao jedinstvena i žele zajedno živjeti. Političari često vodu mute i gledaju svoju korist. Ja sam župnik i imam Cartias. Ovdje ja ne razlikujem da li mi dolazi Ivan, Đorđe ili Mujo kada traži pomoć i nikada ne pitam koji je vjere. To će i Srbi i muslimani posvjedočiti. To želim prenijeti na druge, ali često ne uspijevam".

Radiosarajevo.ba: Na koncu, šta bi bila Vaša poruka narodima, građanima BiH, vjerncima?

"Moj narode dobri, i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Svi narodi u BiH. Volite se i ljubite se. Ne marite za političare i za njihovim intrigama i peripatijama koji vas mogu krivo odvesti. Posebno vi mladi, izgrađujte odnose, toleranciju iuvažavanja. Prvo budite ljudi, a onda vjernici i nacionalni  pripadnici.

Nemojte radi svoje vjerske pripadnosti gaziti i omalovažavati druge narode i vjerske pripadnike. Uvažavajte drugoga i drugačijega, cijenite zasade jednih, drugih... Budite ponosni da smo različiti, a tako jedinstveni i tako možemo biti blizu".