Navršilo se 27 godina od povratka imena Bošnjaci i bosanski jezik

U opkoljenom Sarajevu 27. i 28. septembra 1993. godine je održan Bošnjački sabor ili Svebošnjački sabor.

Imao je samo jednu tačku dnevnog reda: razmatranje mirovnog plana i sagledavanja eventualnih posljedica prihvatanja Ženevskog mirovnog sporazuma te konačno izjašnjavanje o njemu, no na njemu su donesene neke odluke koje daleko nadilaze ovaj možda dnevno-politički karakter skupa.

Brojni sabornici

Zasjedanju je prisustvovalo ukupno 377 sabornika te 80 poslanika iz okruga Tuzla, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Mostar, Konjic, Bihać, Banja Luka, Zagreb i Goražde.

Skupom je predsjedavao prof. dr. Enes Duraković, koji je na uvodnom izlaganju predstavio i predsjednika inicijativnog odbora Aliju Isakovića, predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića, tadašnjeg reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića, akademika Muhameda Filipovića, te ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića.

Među prisutnima su, također, bili i Ejup Ganić, Nijaz Duraković, Mirko Pejanović, zastupnici u Skupštini RBiH, predstavnici tadašnjeg diplomatskog kora u Sarajevu (turski, iranski i američki ambassador), katoličkih (kardinal Vinko Puljić), pravoslavnih vjerskih institucija itd.

Ovaj Sabor će u historiji Bosne i Hercegovine biti zabilježen kao mjesto gdje su vraćen stari etnički nazivi - Bošnjak (za muškog pripadnika u jednini), Bošnjakinja (za ženskog pripadnika u jednini), Bošnjaci (za muške pripadnika naroda u množini i generalan naziv) i Bošnjakinje (za ženskog pripadnika naroda u množini).

Povijesna važnost

Nakon više od 150 godina potiskivanja, omalovažavanja i negiranja postojanja matičnog naroda Bosne (i Hercegovine) i njihovog maternjeg jezika, ova historijska nepravda je ispravljena, podsjeća Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI).

Jedan od prisutnih novinara tog septembarskog dana zapisao je:

"Noć u kojoj je zasjedao Sabor bila je presudna - zaspali smo kao Muslimani, probudili se kao Bošnjaci".

Ovom Deklaracijom Sabor je okončao stoljetnu raspravu i nesporazume oko termina
"Musliman" koji je muslimansko stanovništvo na tom širem području lišavao svih prava koje je posjedovala svaka etnička grupa, kao što je pravo na svoju zemlju, neovisnost, jezik, kulturu itd.

U svom historijskom govoru, između ostalog, Alija Isaković je rekao:

"Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem; ovdje smo izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali".

Kako na Bošnjački sabor gledati danas? Prof. dr. Šaćir Filandra, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, autor značajnih dijela o bošnjačkoj politici 20. stoljeća, o tome autoru ovih redaka danas kaže:

"To je događaj od povijesne važnosti za Bosnu i Bošnjake. Njime su Bošnjaci osvojili poziciju samostalnog i slobodnog definiranja vlastite identitarne politike. Pitanje je šta je Bosna dobila tim činom? Svojom ukupnom pozicijom u ratu, te odbranom samostalnosti i nezavisnosti države Bošnjaci su kao samostalni politički subjekt u konačnici definirali Bosnu kao tronacionalnu državu onemogućivši stare politike njene podjele od strane susjeda", kazao nam je Filandra.

Fildžan država – da ili ne?

Međutim, valja podsjetiti i na ovo. Bošnjački sabor je u javnosti pretrpio i stanovite optužbe da se na tom skupu pokušala legitimizirati podjela Bosne i Hercegovine i tzv. "fildžan država", što od najznačajnijih aktera tog doba odbacivano. Tadašnji "Bošnjački avaz" nazvao je skup u Holiday Innu - "harakirijem".

No, šta su činjenice?

Iz VKBI-a podsjećaju kako je glavni razlog za sazivanje I bošnjačkog Sabora bila je politička priprema za izjašnjavanje u ime Bošnjaka u Bosni i Hercegovini o predloženom tzv. Ženevskom mirovnom sporazumu koji je poznat po imenima britansko-norveških mirovnih posrednika Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga.

Ovaj mirovni plan je podrazumijevao stvaranje tri etnički zasnovane republike i međunarodno legalizirao mogućnost podjele BiH nakon dvije godine života u Uniji. Dugo godina u političkom životu Bosne i Hercegovine sadržaj rasprava sabornika u zatvorenom dijelu sjednice bio je nepoznat. Međutim, danas je manje-više sve poznato, postoje transkripti govora sabornika kao i video snimci cijelog toka zatvorenog dijela sjednice.

"To su bili sigurno najteži momentima za Bošnjake u njihovoj historiji, srpski agresor je uz stravične zločine okupirao veliki dio zemlje, rasplamsao se otvoreni rat s Hrvatima u Hercegovini i srednjoj Bosni, u zapadnoj Bosni Fikret Abdić je krenuo u zločinački pohod protiv vlastitih sunarodnjaka, a uz to približavala se duga i hladna zima s vrlo ograničenom dostavom hrane putem UN-ove humanitarne pomoći. U takvim okolnostima bilo je očekivati da se iz očaja prihvati mirovni sporazum i u suštini izvrši podjela Bosne i Hercegovine", napopinju iz VKBI-a, te dodaju:

"Saslušana su različita mišljenja i došlo se do zaključka da nema govora o stvaranju minijaturne muslimanske države. Za mirovni plan koji je predviđao podjelu BiH na tri etničke države glasao je manji broj sabornika dok je kvalificirana većina glasala za mir ali pod uvjetom da se oslobode sve teritorije na kojima su prije rata živjeli Bošnjaci, što je u suštini značilo zaštitu cjelovite BiH. Dalji tok događaja potvrđuje da te noći između 27. i 28. oktobra 1993. nije izvršena podjela Bosne i Hercegovine. Sačuvano je multietničko Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, sačuvana je Skupština RBiH".

Podsjetimo, na popisu stanovništva koje je obavljeno u Bosni i Hercegovini 2013. godine, 50,1 posto građana BiH se izjasnilo da su Bošnjaci, njih 53 posto da im je maternji jezik bosanski, čime su se Bošnjaci kao autohtoni stari evropski narod vratili na listu evropskih naroda nakon više decenijskog negiranja i omalovažavanja.