Mirko Pejanović: Neprijatelji BiH ne mogu pobijediti

Akademik i član ratnog Predsjedništva BiH Mirko Pejanović u intervjuu za Radiosarajevo.ba poručio je građanima naše zemlje u povodu Dana nezavisnosti da jačaju osjećaj da su "svoji na svome", da se razvija svijet o državi i da ju zajedno gradimo. 

Piše: Faruk Vele

Za naš portal govori o historijskim danima referenduma o nezavisnosti,  propagandi da srpski narod nije uopće glasao za samostalnu BiH, ali se otvoreno osvrće na "zapostavljene ideale“, geopolitička preslagivanjima na Balkanu, licemjernim odnosima naših susjeda...

 Poluga građana

"Naša država je, sad govorim kao politolog i sociolog, država koja je u historijskom procesu postsocijalističke tranzicije u svim oblastima društvenog  razvoja. U ekonomiji, kulturi, politici, nauci, obrazovanju, a nije samo to. Za razliku od Slovenije, Mađarske, Češke, BiH ima dakle obnovu međunacionalnog povjerenja, ima obnovu same privrede, jer je rat nju devastirao. BiH ima problem izgradnje institucija države BiH i autoriteta tih institucija.

Ima i problem što je daytonski Ustav, da kažemo narodski, bosanski, BiH nakalemio na etničkom principu. Sve počinje u etnosu i sve završava u etnosu. Naši etnosi kroz političke partije su pokazali da nemaju političku prohodnost ni sposobnost da grade koncenzus o državnom razvoju BiH.  Oni su ušli u istoriju, a jednog dana moraju da izađu.

Da bismo izašli iz historije, naši građani imaju pulogu kao i visoki predstavnik - da izađu na izbore, glasaju, da glasaju za multietničke, građanske stranke. Da im daju šansu da oni grade konezus, da oni grade ovu državu i da je što prije upakuju u EU. Na kraju, ja sam čovjek koji pripada skupini ljudi koji su optimisti bez granica. Ova zemlja ne može da ima drugog puta. Oni koji su je pokušali podijeliti imali su sedmu vojnu silu u Evropi, a nisu uspjeli. Toliko su svi momenti bili snažni da BiH bude podijeljena, a nisu uspjeli. Ja sam optimista, a taj optimizam valja nasloniti na ubrzane integracije u Evopsku uniju".

Radiosarajevo.ba: Prisjetimo se tih dana prije 26 godina, pa i Vaše uloge. Šta je bilo neophodno da bi BiH došla do svoje nezavisnosti?

"To je prijelomno vrijeme. To je vrijeme početka 1992. godine. To je vrijeme završnog procesa disolucije jugoslovenske socijalističke federacije, Jugoslavije. Unutar tog procesa disolucije SFRJ, svih šest republika su bile pred istorijskim izazovima da odluče o svojoj daljoj političkoj budućnosti. BiH je u to vrijeme u svom parlamentu nekoliko mjeseci odlučivala o svom držvno-prvanom statusu  u novom istorijskom kontekstu.

Ja sam tada bio predsjednik jedne opozicione stranke pod nazivom Demokratska stranka socijalista koja je u vrijeme rata integrisana sa SDP-om BiH. Unutar te stranke je postojala volja, raspoloženje i aktivnost da se podrži koncepcija koja znači da BiH učini svoj novi korak u razvoju državnosti u obliku nezavisne, suverene države. O tome se odlučilo u parlamentu i tamo je donesena odluka o raspisivanju referenduma za izjašnjavanje građana o suverenom i nezavisnom statusu države BiH.

Kako je poznato, 64 posto građana upisanih u biračkih spisak je izašao na referendum. Od tih 64 posto, koji su izašli na referendum, 99 posto se izjasnilo, i to pozitivno, za nezavisni i suvereni status države BiH. Treba reći da su u parlamentu sve stranke i vladajuće i opozicione bile za taj koncept, sem Srpske demokratske stranke i SPO-a Vuka Drškovića.

Na osnovu te odluke BiH je dobila puni legitimitet građanske volje da se dalje u budućnosti razvija kao suverena i nezavisna  država, što će, naravno, potvrditi Europska unija, već 6. aprila, 1992. i veliki broj zemalja svjetske zajednice. Tako je BiH ušla u krug zemalja koje imaju svoj međunarodni pravni subjektivitet, imaju međunarodno priznanje i svoje međunarodne istorijske granice.

To je veliki događaj za BiH koji ima istorijsko mjesto u razvoju državnosti BiH. To je ono što je dalo okvir, državno-pravni, međunarodni pravni subjektivitet, da bude država svojih građana. Mogu ovdje još da podsjetim da referendumsko pitanje jeste glasilo na sljedeći način: "Jeste li ste za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda - Muslimana, Srba, Hrvata i drugih naroda koji u njoj žive". To je, zapravo, bio nešto što je proisticalo iz odluka ZAVNOBiH-a u novim istorijskim uslovima. To je taj moment koji je dobio zakonsko određenje kao Dan nezavidnosti države BiH".

Radiosarajevo.ba: Tokom proteklih godina pod utjecajem propagande, stekao se utisak da su za njezinu nezavisnost glasali samo Bošnjaci i Hrvati. Šta je istina o tome?

"Odluka o referendumu raspisana je u najvišem zakonodavnom tijelu BiH. Raspisana je za sve državljane BiH, nije raspisana za pojedine etničke skupine. A na temelju preporuka EU, njezine komisije koje je poznata kao Badinterova komisija. To je ustavno-zakonska kategorija, institut referenduma u Ustavu BiH nije se dijelio na etničke skupine. On je bio za državljane BiH, njezine građane i narode. Vidite, nije istina da nisu i Srbi glasali, ali onaj koji ne želi istinu on stalno ide na nešto drugo. Da propagandom dokazuje da jedan cijeli narod nije imao mogućnost da učestvuje u referendumu, da nije učestvovao itd.

Srpski narod je imao mogućnost da učestvuje u referendumu. Druga stvar je što je SDS osporavao to učešće u mnogim mjestima gdje je imao dominantu moć. U referendumu je učestvovao veliki broj građana srpske nacionalnosti, ako ćemo gledati etničku komponentu.

To se dešavala u svim većim bh. gradovima, gdje je bio razvijen multietnički život, osjećaj ravnopravnosti naroda i gdje su građani, ne samo srpski, već svih nacionalnosti, bili za zajednički život u BiH i za državnost. Po nekim procjenama oko 15 posto građana srpske nacionalnosti u gradovima je uzelo učešće u referendumu. Bez toga, pitanje je da li bi 64 posto glasača izašlo i glasalo za nezavisnost. Ne bi ni matematički to bilo moguće".

Nove podjele

Radiosarajevo.ba: Čini li vam se da su ideali s kojima se krenulo u referendum i nezavisnost pomalo zapostavljeni?

"Ideali su itekako bili vidljivi, oni su značili sve u to doba. Građani BiH su, kao i građani Hrvatske ili Slovenije, bili izgradili svijest o svojoj zemlji, državi, svojoj Republici BiH. To je, na kraju, jedno od istorijskih prava građana BiH da kroz odluke ZAVNOBiH-a priznaju federalnu, državnu jedinicu, ravnopravnu Srbiji i Hrvatskoj.

Tito je presjekao diskusiju kod pitanja može li BiH biti federalna jedinica. U prvom dijelu rečenice je naglašeno da  su narodi BiH masovno uzeli učešće u Narodno-oslobodilačkoj i antifašističkoj borbi. Svoju borbom su se izborili da imaju pravo, jednako sa drugim zemljama, da imaju pravo da posjeduju samostalnu, državnu, federalnu jedinicu. I što je najvažnije, Tito je zaključio to određenje – da je BiH ravnopravna sa Srbijom i Hrvatskom.

U historijskom kontekstu, to je bilo rješavanje pitanja sukoba hrvatskog i srpskog nacionalizma u ranijim vremenima, a sa formiranjem federalne državne jedinice BiH, i u njoj ravnopravnih naroda, s ravnopravnošću BiH u jugoslavenskoj federaciji, to je jednostavno presječeno. Ti ideali su bili na djelu. Rat je učinio, odnio neke posljedice takve kave jesu. Na primjer, BiH je kroz rat oslabljena državna zajednica.

Ona je izgubila svoju ekonomsku egzistenciju, privreda je porušena, ljudi raseljeni. U takvoj situaciji nastaju nova psihološka stanja. Međutim, postavimo pitanje, šta bi bilo da građani nisu izglasali svoju nezavisnost. Čiji bi mi to građani bili, kome bi pripadali? Koliko bi se i na koliko bi se komada dijelila ova zemlja, s ratom i bez rata. To je bila ispravna volja građana i ispravna istorijska odluka u datom prijelomnom momentu disolucije Jugoslaviji.

A to što nama fali danas? Fali nam mnogo. Podsjetimo da su suverenitet i integritet BiH potvrđeni Daytonskim mirovnim sporazumom. Fali nam brža tranzicija, na ekonomskom, političkom, kulturnom, i naučnom polju. Fali nam jedna moderna, snažna, nova, evropska elita. Mi imamo elite koje su međusobno zatvorene, međusobno se prepiru, svađaju, te misle da od toga mogu egzistirati. Na kraju, na svetroje je moguće staviti tačku na to kroz projekt integracije u EU i NATO".

Radiosarajevo.ba: Predsjednik Srbije Aleksadnar Vučić kaže otvoreno da je od važnog čovjeka u Zagrebu čuo da će BiH „biti trojna ili je neće biti“! S druge strane, imamo otvoreno uplitanje hrvatskog vodstva. Kakav je odnos susjeda prema BiH?

"Najbolje je to znao reći jedan naš čestiti čovjek, franjevac, fra Luka Marakešić. Da su se u vremenu postranih godina, postdaytonskih godina, održale politike rata koje samo djeluju u miru. Jedna od tih politika jeste pretenzija za nove etničke segregacije, etničke teritorijalizacije i podjelu BiH. To je antipod onog što je cjelokupni projekt, i međunarodni i unutrašnji, da BiH ubrza integraciju u EU, a time i svoju unutrašnju integraciju. Možda je dobro što je Vučić otkrio, jer se mnogi potezi skrivaju u rukavicama.

Nije to ništa novo, pritisci te vrste postoje. Da ih ja nanovo ne interpretiram. Oni su, naravno, naša realnost, ali oni nemaju šansu postati vodeća realnost. Oni ne mogu pobijediti. Zamjena tome je ubrzanje EU integracija za državu BiH. Nije samo to više jedno historijsko proceduralno, pitanje integracije, već geopolitičko i geostrateško pitanje. Jer ako toga nema, ako nema geopolitike mira na osnovi integracije u EU i NATO, javit će se neke nove geopolitike, a one će sigurno biti politike konflikata i podjela".

Radiosarajevo.ba: Da li susjedne države ili nosioci seperativstičkih ideja smatraju da je došao trenutak na međunarodnoj sceni za njihove projekte?

"Ne daj Bože da u međunarodnim krugovima postoji politika spremnosti da se ovi naši ultranacionalisti podrže, ne dao Bog. Mislim da oni tu šansu nemaju, niti će je imati. Igraju oni to kolo dugo. Nakon ovog koraka da EU primi odgovore BiH na Upitnik, kao i najava da će BiH biti provedena u status kandidata za članstvo, mnogo toga će se, vjerujem, mijenjati. Pogotovo kad započnu pregovori o članstvu, kroz otvorena poglavlja. Jer neće se moći igrati  na dva kolosijeka.

Mi ćemo pričati o integraciji, a radit ćemo na destrukciji BiH. Međunarodna zajednica, odnosno EU kroz strateški projekt o prijemu zemalja, integraciju zemlja zapadnog Balkana do 2025. godine, to je nova strategija, da prevernira moguće proširenje geopolitičkih utjecaja koji već neko vrijeme dolaze iz Ruske Federacije i djelom iz Republike Turske. A ko zna odakle bi još mogli dolaziti. Prema tome, ubrajanje integracije treba da otkloni nove geopolitičke utjecaje. U tom kontekstu BiH ima samo jedna strategijski izbor, a to je ubrzanje integracija u EU".

Europa, odmah

Radiosarajevo.ba: Šta to, prema Vašem mišljenju, podrazumijeva?

"To ubrzanje podrazumijeva dvije pretpostavke. Jedna je da se moderacija o izvršenju reformi izvodi na nivou visokog predstavnika EU za međunarodnu politiku i sigurnost.

Nešto slično kao što je uvedeno za Kosovo. Jer BiH ima još uvijek, zbog posljedica rata, sporog odvijanja integracije, krhke, nestabilne državne institucije. Njoj treba pomoć. Međunarodna zajednica je u obavezi da pruži pomoć, ne samo zbog strateških interesa, nego zato što EU ima ovlaštenje za provođenje projekta integracija u EU i NATO.

Druga je pretpostavka da bi se došlo do stabilne, samoodržive pravne države, do pune europeizacije BiH, potrebna je promjena na unutrašnjem planu. A to je da se, recimo, nakon narednih izbora, ali i svakih dok se to ne ostvari,  osmisli projekt formiranja široke koalicije za evropsku, pravnu, demokratsku državu BiH.

To znači da sve stranke koje osvoje 10 posto i više povjerenja u izbornom tijelu, obrazuju  tu koaliciju i da sve energije političke usmjere na proviđenje reformi, ispunjavanju uslova za EU. Uostalom, to nije u istoriji nepoznato. Recimo u slučaju Slovenije. Slovenija je možemo kazati monoetnička zemlja, a uspostavljala je, kad je prolazila proces pristupanja članstvu u EU, projekt "Evropa odmah", a za takvo nešto su sve stranke bile u koaliciji.

To je dalo najbolje rezultate. Najbolje reforme su izveli do čina prijema u članstvo 2004. godine EU. Našim je entonacionalnalistima daj vlast. Nećemo, kažu, mi vlast vršiti nekim koalicionim sporazumom gdje će pisati... A jedna Merkel, najmoćnija žena svijeta iz najjače demokratije u Evropi, kao što je Njemačka, pola godine pravi sporazum o koaliciji. Socijalisti i demokršćani.

Zašto prave sporazum? Pa, to je društveni odnos, javni akt, definisanje javne politike koja će se građenima Njemačke potvrđivati ili neće. Naši nacionalisti dobiju vlast pa smatraju da se ne moraju ni oko čega razumjeti: "Idemo mi vršiti vlast, podijeliti resore, a ne nekom pitanju zapnemo. Pa, Bože moj, neka zapnemo, ali ništa ne rješavamo. A u Izbornom zakonu nemamo uopće ove prijevremene izbore regulisane. A onda hajmo tražiti promjene u Izbornom zakonu kako bi mi ostali po svaku cijenu u vlasti. Malo tu u podbacuju i građani, nema kritiče svijesti, političke kulture. Da su vlastodršci nešto što je promjenjivo i nešto što je kvarljiva roba. Čim su se biroktatizirali, treba ih zamijeniti novim i gotovo.

 Šta Rusi rade?

Radiosarajevo.ba: Ovih dana ste upozorili da Rusija ohrabruje separatizam RS-a i blokira napredak BiH. Koliko uplitanje Rusije i drugih može biti štetno za našu zemlju.

"Na slabića hoće svako. Prema snažnom se svako uzdrži. Ruska federacija na ovim prostorima Balkana ima  svoje geopolitičke i geostrateške interese i onda će vršiti utjecaj bio neko slab ili ne. Ako je neko još slab, imat će to dodatno utjecaja. Ona to neskriveno radi. Ona ohrabruje odustajanje RS-a od koncepta evroatlanskih integracije, NATO-a. Ne ustručavaju se da daju podršku jednom lideru, kao što je Dodik kad on govori o mogućnosti disoplucije.

Kada govori da je BiH jedna tvorevina međunarodne zajednice, da je neodrživa, da uspostavi preko svojih utjecaja blokade u državnim institucijama, a dvije godine smo gubili zbog nedostatka strategije o poljoprivredi. Imali smo gotove novce u pristupnim fondovima, a onda energetska zajednica itd. A onda se zagovara da se sve ranije donesene odluke, zakoni o institucijama BiH, preispitaju i da se ukine, i to je na nov način destrukcije BiH".