Krnjić odgovorio Amidžiću: Pokazao si svoje pravo lice

Politički sukob zbog Graničnog prijelaza Gradiška ponovo je otvorio prostor za oštru retoriku iz bosanskohercegovačkog entiteta RS, u kojoj su uvrede i etničke kvalifikacije zasjenile institucionalnu raspravu. U fokusu su poruke koje dodatno produbljuju podjele u BiH i reakcije iz Federacije koje takvu retoriku nazivaju govorom mržnje. 

Politička matematika SNSD-a, odavno oprobana, po ko zna koji put ponovljena. Pravilo vrlo jednostavo - umjesto konkretnih argumenata, udar na nacionalni i vjerski identitet protivnika.

Dežurni krivac se lako pronađe i etiketira. Nekada je to "političko Sarajevo", nekada država Bosna i Hercegovina, vrlo često i pojedinci.  U ovoj epizodi političkog patriotizma državnog ministra Srđana Amidžića, zbog neslaganja o Graničnom prijelazu Gradiška, na udaru se našao član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine Zijad Krnjić.

Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine (SNSD), u svom istupu iznio je niz uvredljivih i kontroverznih tvrdnji: "U Federaciji živi veliki broj Bošnjaka, ali ima i dosta muslimana, a Zijad Krnjić je jedan obični musliman koji kažnjava i srpski i bošnjački i hrvatski narod i koji Srbe doživljava kao u Drugom svjetskom ratu. Ovo je mjesto mržnje političkog Sarajeva prema RS-u i dokaz da Bosna i Hercegovina ne može funkcionisati. Ovo nije normalna zemlja, ona nema nikakvu budućnost. Kakva Evropa? Nas treba kontinentalno premjestiti u Afriku, i u Africi bi nas izbacili."

Krnjić u raspravu nije ulazio. Njegov stav je ipak jasan - Amidžićev nastup govori sam za sebe.

"Amidžić pokazuje svoje pravo lice. Riječ je o šovinističkim i islamofobnim izjavama i vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, što je njegov domet. Javnost treba da vidi o kome se radi i nemam više ništa dodati o toj temi", kazao je Krnjić za FTV.

I tako još jednom, kad nema rješenja, ima neprijatelja. Kad nema odgovornosti, tu je "političko Sarajevo". A kad nestane politike, ostane samo ono najjeftinije - vrijeđanje pred kamerama i  patriotizam  za dnevnu upotrebu uz obavezno uvjeravanje da problem nije u politici, nego u "drugima".