Kriv je: Harisu Čauševiću 35 godina zatvora za terorizam

Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH je u oktobru prošle godine otpremilo drugostepenu presudu od 12. juna 2014. godine kojom je odbijena kao neosnovana žalba Tužilaštva BiH, te je prvostepena presuda od 20. decembra 2013. potvrđena u oslobađajućem dijelu koji se odnosi na optuženog Nasera Palislamovića.

Istovremeno je uvažena žalba branilaca optuženog Harisa Čauševića te je prvostepena presuda ukinuta u osuđujućem dijelu i određeno održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja.

Prvostepenom presudom od 20. decembra 2013. optuženi Čaušević je proglašen krivim za krivično djelo terorizma. S tim u vezi Sud je optuženom Harisu Čauševiću izrekao kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina.

Istom presudom, Sud je Čauševića oslobodio po određenim tačkama za krivično djelo terorizma. Naime, nakon ocjene dokaza Sudsko vijeće je tada zaključilo da je Tužilaštvo BiH izvan razumne sumnje dokazalo da je prvooptuženi Čaušević odgovoran za krivično djelo terorizma na način kako je to opisano u optužnici.

Istovremeno, Vijeće je smatralo da nije dokazano da je Čaušević neovlašteno pristupao/hakirao informacijski sustav institucija BiH za što ga je optužnica, također, teretila, pa je oslobođen tog dijela optužbi.

Sudsko vijeće, nadalje, smatralo je da je Čaušević odgovoran za postavljanje i aktiviranje improvizirane eksplozivne naprave na zidu zgrade Policijske uprave Bugojno, a u kojoj eksploziji je poginuo policajac Tarik Ljubuškić, teško ranjena njegova kolegica Edina Hindić, a lakše ranjeno još pet policajaca.

Na temelju provedenih dokaza, Sud je tada ocijenio da je Čaušević djelovao s umišljajem, svjestan teških posljedica terorističkog čina, a s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, prisiljavanja organa vlasti BiH da nešto izvrše te ozbiljne destabilizacije osnovnih političkih, ustavnih i društvenih struktura BiH.

Kako je u obrazloženju presude navedeno, Vijeće je poklonilo vjeru iskazima svjedoka koji korespondiraju i potkrijepljeni su drugim dokazima, a na temelju čega je utvrđeno da je Čaušević sudjelovao na sastancima kojima je nazočilo više osoba, među kojima i njegov prijatelj i istomišljenik Rijad Rustempašić, koga je Sud ranije u drugom predmetu pravomoćno osudio na četiri i po godine zatvora, te Adnan Haračić, suoptuženi u predmetu "Čaušević i drugi" koji je ranije na temelju Sporazuma o priznanju krivnje osuđen na 14 godina.

Na tim sastancima je, kako je obrazloženo, sugerirano da bi „u BiH trebalo uspostaviti šerijatsku državu“, te naglašen značaj vrbovanja ljudi za aktivno djelovanje na tom planu, uz veličanje džihada i terorističkih napada u Čečeniji i drugdje u svijetu.

Prema presudi, Čaušević je, uz pripremu i realizaciju spomenutog terorističkog čina, odgovoran i za prikupljanje, skrivanje i čuvanje oružja, municije i minskoeksplozivnih sredstava, koja su u skladu sa sudskom odlukom oduzeta, dok su oštećeni u ovom slučaju upućeni na parnicu.

Kada se radi o drugooptuženom Naseru Palislamoviću, Sud je zauzeo stanovište da Tužilaštvo nije dokazalo njegovu krivnju, te da su inkriminacije protiv njega temeljene isključivo na iskazu jednog svjedoka koji ga je doveo u vezu s inkriminiranim događajima u Bugojnu.

Naprotiv, Sud je našao da je u "kritično vrijeme", Palislamović bio u Sarajevu, te zaključio da nije izvan razumne sumnje dokazano da se on sastajao s prvooptuženim te da je sudjelovao u spomenutim konkretnim radnjama u vezi s izvršenjem terorističkog akta, a što mu je izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.