Kako su heroji Sarajeva zarobili najelitnije niške specijalce

Priče o legendarnom zarobljavanju zloglasnih niških specijalaca u nekadašnjem Kulturnom centru "Đuro Đaković" (danas Bosanski kulturni centar), koje se dogodilo u noći sa 2. na 3. maj 1992. godine i danas, tačno 29 godina kasnije, prepričavaju se u Sarajevu.

Uprkos svim "razvlačenjima pameti" i pokušajima da se izjednače žrtve i agresori, ostaje istina o golorukom narodu i obučenim specijalcima koji su ih napadali. Branioci su odnijeli pobjedu. Jednu od važnijih na današnji dan, 2. maja.

Naime, tog 2. maja 1992. godine, najelitnije jedinice Vojske Jugoslavije (bivše JNA), koja je uspostavljena nakon donošenja Ustava Savezne Republike Jugoslavije 27. aprila iste godine, izvršile su opći napad na glavni grad BiH, napad na zgradu Predsjedništva i institucije Republike BiH. Napad su predvodili pukovnik Milan Šuput i major Marko Labudović.

Upravo je pukovnik Šuput onaj sa historijske fotografije, oficir s rukama dignutim u zrak pred braniteljima Sarajeva.

"Legendarna fotka. Specijalac JNA koji je trenirao čitav život da bude opasan vojnik predaje se sarajevskim eminentnim ugostiteljima", napisao je danas na Twitteru Sead Kreševljaković, dugogodišnji program manager teatarskog Festivala MESS, osnivač udruženja građana za promociju kulture, umjetnosti i komunikacije "Videoarhiv - Biblioteka Hamdija Kreševljaković", koautor filma "Sjećaš li se Sarajeva"...

Civili kao taoci

Zoran Čegar, zamjenik legendarnog Dragana Vikića, komandira specijalne jedinice MUP-a, i momci iz jedinice komandanta Specijalne jedinice Regionalnog štaba TORBiH Džavada Topića Tope odigrali su ključnu ulogu u borbama s ubačenim specijalcima iz Srbije.

Uz pomoć Zorana Čegara, kazat će kasnije Topić, specijalci bivše JNA su se predali.

U zborniku radova "2. i 3. maj – Dani od presudne važnosti za odbranu Grada Sarajeva i države BiH", bilježi se ispovijest Džavada Topića Tope, te dokumentira kako je do toga došlo.

"Naime, tada je Čegar prolazio Titovom ulicom, i ja ga vidim i kažem mu – evo, imam ove specijalce u kinu "Đuro Đaković", u disko klubu "Teatar", kako da ih istjeramo? Odmah je otišao i donio zagušljivce iz baze Specijalne jedinice MUP-a iz Doma milicije, i ispalio tri – četiri zagušljivca u prostoriju gdje su se specijalci nalazili. S Čegarom su bila još trojica njegovih saboraca. Poznavajući dobro teren igrališta "Metalac", mi smo, Adem Jež i ja, otkrili gdje se tačno specijalci nalaze. Ja sam Čegaru tada pokazao gdje je transporter, na drugoj strani obale Miljacke. Čegar je prišao bliže, aktivirao onu minu i njih savladao. Tada je on ranjen, jer su četnici pucali na njega. Najviše je izranjavan po rukama i nogama. I moji saborci su tada bili izranjavani", prisjećao se Topa.

Specijalci su držali civile kao svoje toce. Sjećajući se Vukovara, Bijeljine i drugih stratišta, borci koji su ratovali u patikama i farmerkama, strahovali su za živote djece, žena i starijih.

Čegar se vjerovatno zbog toga, iako ranjen, ubrzo vratio iz bolnice.

"Jedan momak, koji je bio njihov talac, maše bijelom zastavom i kaže da specijalci hoće da pregovaraju. I počinju pregovori s njima. Bio je tu zloglasni Rambo Stepanović, koji je pregovarao sa Ademom Ježom. Onda me jedan moj prijatelj, Banković, zove i kaže – da četnici izlaze iz kina "Đuro Đaković". Moram priznati da sam se prepao kada sam vidio koliko iz je bilo. Uzmem megafon i počnem folirati – naređivati "da snajperisti ne pucaju sa okolnih zgrada". To je bio moj blef. I tada se predao taj pukovnik Šuput", govorio je Topić.

Raznijet ću nas sve

U isto vrijeme, Jež pregovara sa Rambom, koji neće da pusti taoce.

"Rambo se tada suprotstavio Šuputu... U jednom momentu, Rambo je uzeo bombu i kaže: "Raznijet ću nas sve, neću se predati i neću pustiti taoce". Jež i ovaj oficir su ga ubijedili da se i on preda. Zarobili smo tada, zajedno sa Čegarom, 3. maja, pukovnika Milana Šuputa, komandanta najsposobnije specijalne jedinice bivše JNA i podčinjene, kapetana Markovića, vodnika Dragana Stepanovića Ramba, koji je držao ove civile u jednoj zgradi "Metalca". I mi smo ih onesposobili. Tada smo se naoružali dobro, imali smo zolje, ose", kazao je Topić.

Šta je Čegar rekao Šuputu

Šuput je kasnije razmijenjen, zajedno sa svojima, za generale Vahida Karavelića i Nedžada Ajnadžića i još neke naše oficire na Stupu 13. maja 1992. godine..

"Volio bih da sretnem tog pukovnika Šuputa, da kaže da ih niko nije tukao, da smo se korektno odnosili prema njima, da smo ih nahranili, da smo ih smjestili u zatvor", rekao je Topić tom prilikom, dodajući kako ne stoje priče da su "svi sve znali, bili obučeni".

"Ma jednostavno, nismo ništa znali. I ovo treba da se zna", zaključio je Topić.

Čegar je, inače, dvije godine predavao na Vojnoj akademiji, pa je obučavao i spomenutog Šuputa, a bio je i specijalac u Nišu. Prisjećao se kako se Šuput odlučio na predaju.

"Rekao sam mu tada da samo može izaći s rukama uvis, uz obećanje da ih niko neće dirati. Tada su izašli. Oduzeli smo im oružje, postrojili ih u kolonu i predali nadležnim organima", izjavio je ranije Čegar.