I danas lede krv u žilama: Mjesta zatočenja i mučenja Jevreja tokom Drugog svjetskog rata u Sarajevu

Holokaust je sigurno događaj koji je obilježio 20. vijek i ostavio dubok trag i na one koji žive i danas u svijetu.

Smatra se najgorim zločinom u modernoj historiji čovječanstva. Stoga, razmjeri zločina počinjenog u Drugom svjetskom ratu i 78 godina poslije lede krv u žilama. Šest miliona ubijenih Jevreja i 11 miliona ostalih crni je bilans koji su za sobom ostavile snage nacističke Njemačke i njenih saveznika. U Bosni i Hercegovini je prije Drugog svjetskog rata bilo 14.500, u Sarajevu oko 12.500 Jevreja.

Jevrejska zajednica u Sarajevu danas nema ni približno onoliko članova koliko je imala prije Drugog svjetskog rata. Danas u Bosni i Hercegovini ima između 500 i 1.000 Jevreja. Najviše ih je u Sarajevu. U Bosni i Hercegovini nalazi se veliki broj spomenika iz perioda narodno-oslobodilačkog rata (1941-1945).

Brojni spomenici

Između ostalog na ovoj listi nalaze se brojni spomenici, kuće u kojima su donošene historijske odluke, ali i mjesta stradanja. Jedno od tih mjesta je današnji Bosanski kulturni centar, nekada najveća sinagoga na Balkanu.

Jevrejska osnovna škola je također služila kao neka vrsta sabirnog logora, jedan dio je bio u zloglasnom zatvoru Beledija pored Vijećnice, danas stambena zgrada…

Hikmet Karčić, istraživač na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, rekao je da danas u Bosni i Hercegovini živi između 500 i 1.000 Jevreja.

"Najveća koncentracija je u Sarajevu. Jevrejska zajednica u Sarajevu je najveća i najjača. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je uništeno više od 80 posto jevrejske zajednice, kroz sabirne centre i koncentracione logore širom NDH i u Auschwitzu", pojasnio je Karčić.

Prema njegovim riječima, u BiH su postojale dvije okupacione zone - njemačka i italijanska.

"Italijanska je bila na jugu Bosne i Hercegovine i oni su na neki način bili malo blaži u odnosu na njemačku okupacionu zonu. Dosta Jevreja koji su se uspjeli spasiti kroz partizanske jedinice, uspjelo je odlaskom u italijansku okupacionu zonu", ispričao je Karčić.

Bosanski kulturni centar u Sarajevu nekada je bio najveća sinagoga na Balkanu. Odmah nakon okupacije Sarajeva 1941. godine nacisti su uništili Veliki jevrejski templ. Sve što je bilo vrijedno ukradeno je, a ostatak je spaljen.

Građevina je obnovljena tek 1965. godine. Danas se na tom mjestu nalazi Bosanski kulturni centar, poznat kao BKC, a glavni cilj i zadatak mu je doprinos razvoja kulture, umjetnosti i kulturnog života Sarajeva.

"Sinagoga je odmah, po okupaciji, uništena u aprilu 1941. godine. Na ovoj lokaciji je poslije izgrađen Bosanski kulturni centar i u njemu je spomenik žrtvama holokausta. Ova lokacija je jako bitna jer je to bio simbol jevrejske zajednice. Zbog toga je i uništen. I druge sinagoge u Sarajevu su bile opljačkane, spaljene i korištene u druge svrhe od strane i ustaškog režima i nacističkih vojnika", priča Karčić.

Kako je kazao, u Sarajevu su u to vrijeme postojali tranzitni logori, sabirni centri.

"U Sarajevu je bilo dosta lokaliteta gdje su Jevreji bili zatočeni i mučeni poput sinagoge gdje se danas nalazi BKC, zgrada u ulici Skenderija broj 20 u Sarajevu, tačnije 'Vila Maksa Luburića', zgrada Beledija pored Vijećnice. To su sve bili lokaliteti gdje su, ne samo Jevreji nego i Srbi, svi koji su bili nepoželjni od strane ustaškog režima, dovedeni, zatvoreni i poslani prema koncentracionim logorima", pojasnio je Karčić.

Naglasio je da su tu bila pojedinačna ubistva ili malo masovnija.

"S ovog područja su ljudi deportovani u koncentracione logore poput Jasenovca ili Auschwitza. Masovnija ubistva su se događala van Sarajeva. Odavde su deportovani kamionima, vozovima... U te svrhe su uglavnom korištene željeznice, a željeznička stanica tada je bila na Pofalićima. Veliki dio je odveden i u Kruščicu, koncentracioni logor u blizini Viteza", navodi Karčić.

"Vila Maksa Luburića"

Zgrada u ulici Skenderija broj 20 u Sarajevu (Berkovića vila). U ovoj kući u aprilu 1945. godine neposredno pred oslobođenje Sarajeva, zloglasni ustaški komandant Maks Luburić vršio je nečuvene zločine nad rodoljubima Sarajeva. Tu je mučeno i pobijeno 23 patriota.

U maloj ulici Brodac, pored sarajevske Vijećnice, stara ruševna zgrada krije historiju od koje se mnogi i danas naježe.

Zgrada Beledija sagrađena je 1892. godine kao zgrada općine. Svoju prvobitnu funkciju nikada nije ispunila. Projektovao ju je slavni austrougarski arhitekta Karlo Paržik, koji je širom Sarajeva ostavio svoj pečat.

Karčić smatra da je naše znanje o holokaustu uglavnom zasnovano na jugoslovenskoj scenografiji.

"Do danas u Bosni i Hercegovini nismo imali neko konkretnije istraživanje o holokaustu. Posljednje što je urađeno kada je riječ o tome jeste knjiga američke profesorice Emily Greble", rekao je Karčić.

Svoju knjigu o Sarajevu u Drugom svjetskom ratu američka povjesničarka Emily Greble objavila je još 2011. godine "Sarajevo, 1941-1945 : Muslims, Christians, and Jews in Hitler's Europe".

"Mi u Sarajevu nemamo centralni spomenik žrtvama holokausta, što mislim da bi trebalo da se uradi na neki način. I imamo sporadične događaje koji na neki način obilježavaju neke pozitivnije aspekte iz tog perioda, koji nisu prisutni i dostupni u drugim krajevima Evrope. Mi danas nemamo nijedan spomenik Dervišu Korkutu, koji je spasio Sarajevsku hagadu, nemamo nijednu ulicu koja je nazvana po njemu. I to mnogo govori o našem odnosu prema tom periodu", smatra Karčić.

U Sarajevu je na skupštini Udruženja ilmije "El-Hidaje" 14. augusta 1941. godine usvojena rezolucija u kojoj se javno osuđuju ustaški zločini i oni pojedinci među muslimanima koji su učestvovali u njihovom vršenju.

"Muslimanska rezolucija iz tog perioda je bila jedinstven akt osude ustaškog režima u Bosni i Hercegovini. Na taj način se pokazuje da je ipak bilo ljudi koji su u tom trenutku djelovali suprotno od državne politike i koji su bili jako hrabri da stanu u odbranu svojih komšija", naglasio je Karčić.

Suživot koji traje pet vijekova

Prema mnogim podacima, suživot Jevreja i muslimana u BiH je kontinuitet dug pet vijekova.

"Taj suživot je bio i tokom Drugog svjetskog rata i to se vidi u nekim mjestima u Bosni i Hercegovini. Činjenica da su ovdje na tako malom geografskom području sačuvane različite bogomolje govori i svjedoči da je suživot ovdje postojao i da postoji i dalje. Jakob Finci je rekao jako dobru izjavu, a to je da je sinagoga u Sarajevu jedina u Evropi koja nema obezbjeđenje. To ipak govori o jednoj relaksiranoj atmosferi u našoj državi", poručio je Karčić.

Dotakao se i proteklog rata u Bosni i Hercegovini i zločina koji su počinjeni u koncentracionim logorima.

"Činjenica da su logori u Prijedoru bili tako blizu Jasenovca govori o tome da su se ponovo pojavili na tlu Evrope. To je bio veliki šok za međunarodnu zajednicu. I upravo tada, te 1992. godine, jevrejske zajednice su te koje su prve ustale u zaštitu Bosne i Hercegovine. Zato što je to njih podsjetilo na Drugi svjetski rat i holokaust. Tu smo vidjeli tu solidarnost jevrejskih zajednica", rekao je Karčić.

Smatra da se holokaust ne izučava dovoljno u obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini.

"I dalje imamo tu ideološki obojenu historiju u smislu da smo u Jugoslaviji učili o holokaustu, odnosno Drugom svjetskom ratu, kao o borbi fašista protiv antifašista. Kada odete na neke spomenike iz perioda Drugog svjetskog rata onda vidite da su tu stradali antifašisti, nigdje ne piše da su stradali Jevreji, Romi, Srbi... Mislim da je takav odnos doprinio tome da ti lokaliteti budu zloupotrijebljeni '90-ih godina od strane nacionalista. Zato nam je potreban jedan noviji pristup Drugom svjetskom ratu jer je to korijen mnogih političkih manipulacija na ovim prostorima", dodao je Karčić.

Sutra se obilježava Dan sjećanja na žrtve holokausta, 27. januar.

U novembru 2005. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) jednoglasno je usvojila Rezoluciju kojom se 27. januar obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust. Tog datuma 1945. godine sovjetske trupe oslobodile su zloglasni logor Auschwitz. Punih 60 godina radilo se na otkrivanju historijskih, kulturnih, psiholoških, civilizacijskih uzroka koji su omogućili pogrom Jevreja, ali i na pronalaženju odgovarajućeg lijeka da se to više nikada i nikome ne desi.