Izraelski list o stanju u BiH: "Jevreji ne mogu dozvoliti da negatori genocida pobijede"

25
Prevela i priredila: L. R.
Izraelski list o stanju u BiH: "Jevreji ne mogu dozvoliti da negatori genocida pobijede"
Foto: Radiosarajevo.ba / Žestok komentar o Dodiku i njegovim potezima

"Jevreji ne mogu dozvoliti da negatori genocida pobijede", naslov je današnje kolumne koju u izraelskom listu Haaretz potpisuje Esther Solomon, a koja se bavi situacijom u Bosni i Hercegovini.

Solomon na početku teksta podsjeća čitatelje na opsadu Sarajeva. Koliko je trajala i koji je danas uzela. A, onda nastavlja s opisima zločina u ratu - silovanja, koncentracioni logori, masovne deportacije, uništavanja, te "namjerno i sistemsko ubijanje bošnjačkih civila, posebno (ali ne samo) na području Srebrenice".

Sve je to, kako piše, počinila tzv. vojska RS.

Solomon potom piše o genocidu u Srebrenici. Ističe kako je kao takav, nažalost, utvrđen pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim sudom pravde.

"I dalje je najgori zločin nad civilima u Europi od Holokausta", navodi autorka, pa dodaje:

"Sada, samo četvrt stoljeća kasnije, u Bosni postoji strah, ako ne i užasnutost. Bosanskohercegovački Srbi opet govore o secesiji, baš kao što su to činili 1990-ih, i opet pojačavaju antibošnjačko huškanje, baš kao i 90-ih.

Rat u Europi, potaknut rasističkim hipernacionalizmom s teškim iskustvom i ravnodušnošću prema međunarodnim sporazumima, pomiješan s političkim i ekonomskim miješanjem Rusije i Kine: ovo zasigurno zvuči kao da bi trebalo privući pozornost diljem kontinenta, ali i u Bijeloj kući.

Sveprisutno poricanje genocida, ako ne i trijumfalizam, prijetnja multietničkoj državi s dugom historijom jevrejske kulture koja je još jedna od ranjivih europskih nekršćanskih manjina, čija je demonizacija ključna tema antisemitskih bijelih supremacista diljem svijeta danas: Ovo sigurno zvuče kao pitanja koja bi trebala privući Židove i židovske zagovaračke skupine. Ali čak i ova uzavrela pitanja se bore da dobiju minimum pažnje koju zaslužuju, jer govorimo o Bosni i njenoj najizloženijoj zajednici: Bošnjacima."

Solomon dalje opisuje našu zemlju, njene stanovnike, te Daytonski sporazum, a upozorava da se BiH suočava s najvećim pritiskom od svoje nezavisnosti.

"Dejtonski mirovni proces je bio uspješan" - citira Vanju Filipovića, kojeg je prvi put srela nakon bijega iz opkoljenog Sarajeva, a danas je ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu, "ali se nikada nije bavio nacionalističkom idejom Velike Srbije; On ju je gušio neko vrijeme, ali duh je opet izašao iz boce."

Solomon precizno uočava kako je interes međunarodne zajednice drastično oslabio, "iako su njihovi predstavnici ključni zaštitni mehanizam ugrađen u poslijeratne institucije: od nadzora provedbe mirovnih sporazuma, pravosuđa, do mirovnih snaga".

"U isto vrijeme, vodstvo bosanskih Srba pojačalo je napad na te institucije, kako bi gurnulo državu u sveobuhvatnu disfunkciju – uvod u zahtjev za secesijom. Ti napadi na međunarodni angažman u Bosni i srpski separatizam glasno se pozdravljaju u Kremlju", stava je autorica, opisujući opipljive zabrinutosti u obliku Rusije i Kine, a onda počinje pisati o Dodiku:

"RS vodi Milorad Dodik, srpski ultranacionalist poznat kao 'Putinov čovjek na Balkanu'. Riječ je o čovjeku koji negira počinjeni genocid, koji Srebrenicu naziva 'izmišljenim mitom' i 'namještenom tragedijom' i koji je uveo zakon koji izbacuje iz upotrebe školske udžbenike u kojima se navodi da su Srbi počinili genocid i opkolili Sarajevo jer, prema njegovim riječima, 'to nije tačno i neće se tako ovdje podučavati'.

Dodik je također autokrat koji napada LGBT i voli se družiti sa drugarima kao što su Viktor Orbán i francuski desničar Éric Zemmour. On je antimuslimanski demagog koji voli tvrditi, bez činjenica, da Bošnjaci žele 'muslimansku državu'. Pod američkim je sankcijama od 2017. godine zbog opstruiranja Daytonskog mirovnog sporazuma, što nije naštetilo njegovoj moći, niti spremnosti američkih dužnosnika da mu izađu u susret.

Za većinu razumnih promatrača jasno je da je Dodik centrifuga i za uništenje na državnoj razini i za antimuslimanski govor mržnje na Balkanu."

Solomon dalje jasno poručuje kako istovremeno, čelnici RS-a, poput predsjednice Željke Cvijanović, "cinično, ako ne i zlonamjerno optužuju Bošnjake da odbijaju ići dalje, da odbijaju pristupiti 'otvorenom dijalogu', istovremeno odbijajući otvoreno priznati da je bio genocid.

"Bošnjaci su" - nastavlja ona citirati Filipovića - "uvijek tražili pravdu, a ne osvetu za zločine koji su nad njima počinjeni, iako nikada nemate savršenu pravdu za te vrste zločina; Ali, u najmanju ruku, očekivali su da će čelnici dozvoliti obiteljima žrtava da oplakuju gubitak i iskazati im poštovanje."

"Dodik uživa u brisanju ovih osnovnih očekivanja o pod. Njegovo stalno poricanje liči na cunami antibošnjačke demonizacije koji je prethodio ratu. To ciljano huškanje stvorilo je klimu u kojoj su, na kraju, Srbi mogli strijeljati svoje susjede i prijatelje Bošnjake. Dodik i njemu slični danas osjećaju da pripadaju njima. Zastrašujući dio je da je ovo regresija prema ratnim separatističkim ciljevima bosanskih Srba – ali ovaj put, da se posao završi", uznemirujuće su poruke kolumnistkinje Haaretza.

I dok citira veze koje naša zemlja ima s Jevrejima, sa žaljenjem konstatira kako su pojedine židovske ličnosti javno odbile genocid nazvati genocidom - od Efraima Zurofa iz Wiesenthal centra do naučnika Yehude Bauera.

"Tu su i proaktivniji sudionici u kampanji revizionizma RS, ne samo dvojica izraelskih akademika (uključujući jednog stručnjaka za holokaust, koji pruža potpuni legitimacijski učinak) odabranih da vode takozvane 'komisije za istinu' o Srebrenici i stradanjima Srba u Sarajevu. (...) užasan osjećaj déjà vua u Bosni i to što svijet sve manje brine, prirodno postavlja pitanje je li slogan 'Nikad više' nakon Holokausta izgubio svoju moralnu snagu i da li je ikada zaista išta značio..."

Izrael bi mogao govoriti glasnim, snažnim glasom, poručuje Solomon, cijeneći kako je "još nejasniji stav židovske države uspostavljene nakon holokausta".

"Izrael je priznao BiH 1997. godine, ali nikada nije formalno priznao genocid u BiH. Službeno je podržao ratni embargo UN-a na oružje, ali postoje izvještaji o isporuci izraelskog oružja snagama bosanskih Srba, a još uvijek postoji naredba o tajnosti o pojedinostima o izvozu u to područje od 1990. do 1996., iz straha od 'narušavanja izraelskih vanjskih odnosa i sigurnosti'. Trenutni izraelski ministar financija Avigdor Lieberman decenijama je blizak poslovni partner i politički saveznik Dodika (i nije sam)."

Zaključak autorice jeste kako je potrebno podići više jevrejskih glasova kao podršku Bosni, ali i protiv grabežljivog srpskog nacionalizma.

"Hoće li država Izrael ispuniti ili razočarati bosanska očekivanja solidarnosti, ostaje za vidjeti."

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (25)

/ Povezano

/ Najnovije