Hodžić: Dževad Jahić nastupao je uvijek prvo kao čovjek, pa tek onda kao filolog

Direktor Instituta za jezik UNSA Jasmin Hodžić istakao je da je Dževad Jahić do posljednjih dana svoga života bio aktivan istraživač, uvijek prisutupačan i otvoren za saradnju.

"Bez profesorske uobraženosti ili sujete, nastupao je uvijek prvo kao čovjek, pa tek onda kao filolog, ne propuštajući da pohvali i podrži mlađe istraživače, ili da ih, s roditeljskim pristupom, pažljivo i konstruktivno kritikuje onda kada je potrebno. Svoju pristupačnost pokazivao je i aktivnim društvenim djelovanjem, ispunjavajući, osim istraživačke  i nastavne, i treću misiju univerzitetskog profesora – da bude aktivna podrška širem razvoju društva i društvene zajednice kojoj pripada", kaže Hodžić.

U sarajevskom Institutu za jezik Dževad Jahić je počeo raditi kao asistent pripravnik već 1. decembra 1973. godine, da bi prešao na Filozofski fakultet u Sarajevu 31. januara 1975.

Poznat po svom autorskom višetomnom rječniku bosanskog jezika (2010 – 2024), ali i ranije kao koautor prve gramatike bosanskog jezika univerzitetskog tipa (Jahić–Halilović–Palić, 2000), ili naročito kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i drugim našim fakultetima gdje se izučava bosanski jezik, bio je jedan od utemeljitelja savremene lingvističke bosnitke i veliki bedem u njenom kasnijem očuvanju i razvoju.

"Uz njega i preko njega su se razvili i stasali mnogi noviji mladi lingvisti i filolozi u bosnistici. Među prvima je, već u Jugoslaviji, pisao o bosanskom jeziku, već od 1982., pa preko 1985. i 1987., sve do početka devedesetih, kada izlaze iz štampe njegove knjige 'Jezik, nacija i nacionalizam' (Dževad Jahić, 1990) i 'Jezik bosanskih muslimana' (Dževad Jahić, 1991)", naveo je Hodžić.

Hodžić je izdvojio Jahićeve značajne radove "Tretiranje jezika u vezi sa nacionalnim konstituisanjem Muslimana" (1985) i "Uloga ‘bosanskog jezika' u procesima srpskohrvaske standardizacije" (1987).

Od 1982. godine Jahić, kako navodi, piše o potrebi afirmacije "različitih kulturnih i dijalekatskih zona", kritikujući Novosadski dogovor i misleći na Bosnu i bosanski jezik, što će "otvoriti vrata kasnijoj potpunijoj afirmaciji savremene lingvisitičke bosnistike koja će zvanično započeti već ranije, dokumentom „Književni jezik i književnojezička politika u Bosni i Hercegovini", iz 1971. godine, da bi već 1972. u Sarajevu bio osnovan Institut za jezik, saopćeno je iz tog instituta.