Ovako je govorio Akademik Dževad Jahić: Bosna je osnovna odrednica svih nas, a rade joj o glavi

Akademik Dževad Jahić, preminuo u nedjelju, 21. aprila, u 76. godini života. Bio je naš najznačajniji lingvist-bosnist. Plemenit i dobar čovjek, učitelj i prijatelj. 

Akademik Dževad Jahić, je bio predsjednik Savjeta Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) za bosanski jezik i književnost, bosanskohercegovački pjesnik i lingvista, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je, između ostalog, bio i predavač na Katedri slavenskih jezika Filološkog fakulteta Moskovskog državnog univerziteta, 4. aprila 2020. godine objavio tekst u kojem je odgovarao na "dileme u javnosti o nazivu matičnog naroda Bosne i Hercegovine".

S njim je razgovarao naš urednik Faruk Vele.

Trending

Sestra preminule Džejle Drapić u teškom stanju zbog zuba: 'Liječila se kod istog stomatologa'

Piše: Faruk Vele

Profesor Jahić, autor kapitalnog djela, Rječnika bosanskog jezika, je ukratko, sa filološkog i lingvističkog naučnog stanovišta pojasnio nazive Bosna, Bošnjanin, Bošnjan, Bošnjak, Bosanac, bosanski jezik.

Bos - Bosna

Radiosarajevo.ba: Profesore Jahić, kako je nastao tekst "Nazivi Bošnjanin, Bošnjak, Bosanac su sinonimski nazivi za matični narod Bosne", kojim ste se ove sedmice ponovo javili u našoj javnosti?

Jahić: Na osnovu svjedočenja nekih bliskih ljudi, koji su uporno smatrali bitnim da se to jezički postavi, da se napravi analiza kako jezik to odražava i kazuje. A pošto postoji ta narodna, koju ja često upotrjebljavam, "ako laže koza, ne laže rog" - ja smatram da je jezik nije "koza" već uvijek "rog". U njemu se sve oslikava i održava.

Naučna teza čitavog tog priloga jeste što su sve te odrednice praktično isključivo vezane za našu prostornu odrednicu (Bos–, to jeste Bosna). Svi ti oblici, nazivi, etnici, nazivi jezika su uvezani tom jedinom osnovom – Bos.

Što znači da je u našem zanatu, filologiji, elementarna stvar prostor na kojem se jezik razvija. Na tom prostoru kasnije se razvija i prostor, i etnos, i jezik... I nazivi za sve to. Tako da je moja namjera bila da to elementarno jezički objasnim, dakle, kako ti nazivi stoje u smislu jezičke evolucije, kako su se razvijali, na šta su se odnosili u svom razvoju. To je bila jedna elementarna postavka koju se trebalo objasniti javnosti široj javnosti.

Radiosarajevo.ba: Koliko je sve što je bosansko danas suštinski ugroženo, osporavano, dovedeno pod znak pitanja?

Jahić: Očito je, prije svega, da su osnovni uzroci svih tih nesporazuma, ipak, neznanje ili nedovoljno znanje. Znanje u mnogim knjigama, ne samo lingvistike i filologije, već i filozofije, jeste da jezik označava sve ono što se u prošlosti dešavalo. Da se dosljednijim tumačenjem, primjenom lingvističke, filološke i etimološke metodologije stvari postavljaju na svoje mjesto.

Našim ljudima, očito, u svim ovim razmatranjima, razgovorima... fali ta elementarna stvar da se nešto shvati u naučnom, jezičkom smislu, sa onom teorijskom odredbom odnosa između "oznake" i "označenoga".

Namjera ovoga rada je bila da se objasne stvari. Onome ko hoće da nauči, razumije i shvati. Onome ko neće, to ništa ne znači.

S tim da je krajnji, možda i nesvjestan cilj taj da se pokaže da smo mi na ovom prostoru historijski, malo je reći, sistemom spojenih posuda, vezani za bosansko prostor, za Bosnu. Bosna je naša osnovna odrednica. Bosna ima svoj etnos, svoj kontinuitet, i etnički, i jezički, u historijskom pamćenju i upotrebi samog bosanskog jezika.

Radiosarajevo.ba: Zašto se onda to negira?

Jahić: Druga stvar je što postoje otpori, negiranja. Kojima se filologija možda i može, ali uglavnom ne može baviti. To su razni kompleksi, predrasude, razne strategije, kontrastrategije, negiranja, negiranja Bosne kao kulturno-historijskog bića, svih ovih njezinih odrednica. Pogotovo bosanskog jezika. To je ono što nauka zna. To nije iz moje glave. Ja sam to samo htio predstaviti javnosti. Sve je to stvar lingvistike i filologije. A nauka je svjetska kategorija.

Negiranje Bosne

Radiosarajevo.ba: Koliko smo svi mi obilježeni Bosnom i koliko to uvjerenje sazrijeva, svemu uprkos?

Jahić: Vrlo je teško odrediti se u tom smislu. Ja jedino što mislim jeste da sve ove istine koje mi nazivamo naučnim istinama, na jedan duži vremenski rok, na duže staze, ipak imaju odjeka.

Nemam drugoga izbora, nego da vjerujem u to da ta svijest bosanska kod bosanskog čovjeka ne bi trebala slabiti i zamrijeti. Naprotiv!

Trebala bi jačati iz više razloga. A, jedan elementarni razlog kojim smo mi pritisnuti u našem teškom vremenu, našoj situaciji, jeste što se zaista intenzivno nastavljaju tendencije razvlašćivanja Bosne, negiranja Bosne. Da budemo otvoreni, te tendencije su 150 godina prisutne.

Podjednake jačine. I iz Srbije i iz Hrvatske. Pri čemu niko ne optužuje čitavu Srbiju ili Hrvatsku, nego tu je jedna sprega. U slučajevima i Srbije i Hrvatske, sprega između političke i naučne oligarhije. Oni to zajedno rade!

Sad barem u ovim vremenu su vrlo bliski jedni drugima. Zapravo, imaju jasnu strategiju. Što je najgore i najopasnije, poslije svih nesreća, genocida, i tragičnih zbivanja, ove obje države su se dosta približile. Dakle, naučne i političke snage. Usmjerene ka tome da pokušavaju na razne načine rovariti po Bosni, odnosno negirati Bosnu. Uz intenzivnu pomoć medija u Bosni i Hercegovini. Mediji su ta isturena, pružena ruka. Mediji koji se, naprosto, u našoj državi ponašaju tako kao da to nije njihova država, kao nije riječ o Bosni, nego o drugom prostoru, Hrvatskoj Srbiji. Jezik se upotrebljava tako da je to jedan haos. Pokušava se bosanskoj javnosti podmetnuti da bosanski jezik nije normiran. On je itekako normiran itd.

Ugrožavanje bića Bosne

Radiosarajevo.ba: Šta želite reći?

Jahić: Tu je masa stvari koje se dešavaju. Rade o glavi Bosni i Hercegovini kao državi. A i taj kulturno, asimilatorski odnos iz ovih naših susjednih sredina je , nažalost, trajan. Mi ne možemo zatvoriti oči pred tim činjenicama. Nauka ne može i ne smije to činiti. Ne govori se o ideologiji, nauka ideologiju mora ostaviti po strani. Nego baviti se baviti svojim stvarima. U dokazivanju, pokazivanju istina o nečemu, u ovom slučaju radi o Bosni i njezinom historijskom biću.

Zapravo sve se svodi na to da se uporno negira historijsko biće Bosne. Dešava se nerazumijevanje unutar naših ljudi, naše sredine. Mi smo iz raznih struka obavezni da upozorimo javnost.

Radiosarajevo.ba: Da li je suština da se kroz pokušaj negiranja Bosne, bića Bosne, da se pokaže, zapravo, nastojanja da je ovo "samo prostor" koji "ništa posebno duhovno bitno" ne sadrži, e da ga je potrebno u jednom doglednom vremenu "ispuniti nekim drugim sadržajem"? Je li to suština rata protiv Bosne?

Jahić: Ja mislim da je to suština nastojanja da se Bosna podijeli između dva državna prostora, istočnoga i zapadnoga. Da se pokuša oživotvoriti jedna krajnje nenaučna tvrdnja prema kojoj Bosna treba da se izbriše, da se njezina hiljadugodišnja historija negira, mada mi u nauci ne znamo da li je to moguće.

Ali, eto, radi se na tome. Snage koje rade na tome vjerovatno misle da je to moguće. Ja nisam siguran da je to moguće - jedno historijsko biće jednostavno izbrisati, to je vrlo teško.

Ali, možda je to ostvarivo samo kada unutar tog bića postoje snage koje ili svjesno ili nesvjesno djeluju u istom pravcu kao što to rade te snage koje ugrožavaju to biće. Svojim neznanjima, svojim uskim interesima, svojom nevidovitošću, svojom političkom nespretnošću itd.