Erol Avdović podijelio oduševljenje: Hvala Tanya L. Domi na ponovno pruženoj prilici

Erol Avdović, bh. novinar koji izvještava iz New Yorka, oglasio se na Facebooku nakon što je saznao da će biti gost predavač na Columbia univerzitetu.

Njegovu objavu na ovoj društvenoj mreži prenosimo u cijelosti: 

STARI "PROFESOR" NA UVIJEK MLADOJ COLUMBIJI - Iako se već dugo osjećam prilično komotno u onome što ponekad podjelim kao znanje i profesionalno iskustvo sa post-diplomskim studentima, dakle ekspertima koji se vrhunski obrazuju na Columbia univerzitetu, uvijek me obuzme ogromno i pomalo treptavo osjećanje kad im se trebam obratiti kao gostujući predavač, na poziv ove globalno prestižne akademske institucije.

I, poput starog profesora pokušam prenjeti ono što znam, što stalno učim i stičem u brojnim razgovorima s umnim glavama u UN-u i šire van te glavne arene svjetske diplomatije; težak posao, ali i ogromna nagrada - znajući da govorite pred budućim kreatorima vanjske politike, tim sada ljubopitnim mladim ljudima.

Tako je i kad trebam odgovoriti na (vjerujte mi na riječ) teška pitanja postidplomaca na Columbiji. Ali, tu je i ogromno zadovoljstvo kad u tome uspijemo: Hvala Tanya L. Domi na ponovno pruženoj prilici; naš zajednički trud na tom planu se očito nastavlja. Imamo važne teme o kojima naprosto moramo još razgovarati, kad je u pitanju ekspertiza oko Zapadnog Balkana i njegovom mjestu u svjetskoj i američkoj politici. Još jednom, čast je i zadovoljstvo, i veoma sam sretan da su /25. oktobra/ moja dva školska časa (punih 90 minuta) prošla dinamično, da smo došli do nekih zajednički skrutiniziranih zaključaka, pored ostalog i oko Bosne i Hercegovine, i da su post-diplomaci zadovoljni, jer očito nastavljaju svoj rad na tome. A to znači da ćemo se opet vidjeti na istom mjestu - SIPA (Columbia School for International and Public Affairs) u neko dogledno vrijeme.

NEŠTO SASVIM LIČNO - NE MOGU BEZ RUMIJA - I na kraju nešto sasvim lično: Kad god uđem u ovaj veliki park između zgrada najvažnijih fakulteta na Columbiji, pun razdraganih studenata iz svih krajeva svijeta, uz taj njihov žamor i životni entuzijazam, naravno da se sjetim svog prvog boravka u ovom svetištu znanja i jednom od nekoliko najvažnijih univerzitetskih hramova u Americi. Prije skoro trideset godina donekle sam drugačije gledao na svijet.

Sveučilište Columbia, posebno Harriman Institute u mnogome so kroz brojne panel i druge akademske sesije uvećali moje znanje. I pomogle mi, da s više širine posmatram svijet i ljude oko sebe. Tako je i moja intelektualna rijeka postajala sve mirnija, ali i sve dublja, i moćnija, jer mnogo se drugih bistrih rijeka u nju ulilo. I sad joj spokojno nazirem ušće.

Divno je osjećanje osjetiti taj mir i mogućnost, pa i vještinu, da pronosite znanje i iskustvo kao makar samo iskru svjetlost (enlihgment) onuda kuda hodite; da i drugi vide obasjanim taj put. Jer, "svijeća koja daje plamen drugoj svijeći se ne gasi, već samo uvećava svjetlost". (Rumi).