Dok se u Banjoj Luci obilježava neustavni 9. januar, na granicama kilometarske kolone

U trenutku dok se u Banjoj Luci održavala akademija povodom proslave neustavnog 9. januara, na stotine automobila čekalo je na graničnim prelazima u kilometarskim kolonama.

Ali ne kako bi stigli u manji bosanskohercegovački entitet RS, već kako bi otišli za neku od zemalja Evropske unije, gdje se vraćaju na svoja radna mjesta. Patetično ili ne, činjenica je da je ne samo u RS nego u cijeloj Bosni i Hercegovini sve manje ljudi koji više i ne odlaze zbog loše materijalne situacije već, kako ističu analitičari, zbog sistema koji je doveden do ambisa od strane partijskih skorojevića.

To se najbolje vidi u manjim sredinama, gdje više nema ni škola, ni ljekara, što nikoga posebno ne uznemirava. Mjesto Knežica, koje se nalazi na pola puta između Prijedora i Kozarske Dubice, prije rata je sa okolinom brojalo oko pet hiljada stanovnika. Nalazi se u sastavu opštine Kozarska Dubica, u kojoj je po popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo većinsko srpsko stanovništvo - gotovo 69 odsto. Muslimani su činili 21 odsto stanovništva, nešto više od jednog procenta Hrvati, dok je Jugoslovena po popisu bilo gotovo šest odsto.

Po popisu iz 2013. godine, Srbi tu čine 86 odsto stanovništva, Bošnjaci 10, Hrvati nešto više od jednog procenta, dok oko dva odsto čine Ostali.

Na prostoru Knežice Srbi su činili gotovo stotinu odsto stanovništva, dok se svega par procenata izjašnjavalo kao Jugosloveni. Prema posljednjem popisu Srbi su činili većinu, dok je Hrvata i Jugoslovena bilo je ispod jednog procenta.

Tekstilna industrija u Knežici zapošljavala je trećinu radno sposobnog stanovništva, čiji su proizvodi našli svoje mjesto u Njemačkoj, Austriji, Rusiji. Danas se na tom mjestu nalazi starački dom. 

Još jedan bitan faktor bila je zemljoradnička zadruga u ovom mjestu, koja je 1990. bila domaćin smotre rekordera u poljoprivrednoj proizvodnji u bivšoj Jugoslaviji, koja je okupila nekoliko stotina najboljih poljoprivrednika iz bivše države.

"E moj sinko, nema ovdje više ni naroda a kamoli da nešto radi. Sve što je bilo uništili su. Fabrike su bile pune, a narod kako-tako zadovoljan", priča Rajko iz Knežice, koji je penziju zaradio u jednoj fabrici u Kozarskoj Dubici.

"Sada nema ni doktora. Ako hoćeš da te pregleda neko, moraš čekati da dođe specijalista iz Banja Luke ili Gradiške i naplaćuju nam kao da se liječimo kod privatnika. Nema veze što imamo osiguranje. Nije ni čudno da se narod iseljava, samo bi lud ostao ovdje a da nema neki jak razlog", priča Rajko, odmahujući rukom na pitanje o značaju obilježavanja 'dana RS'.

"Ma, ne znam samo imamo li razloga za slavlje". 

Osnovna škola 'Stojanka majka Knežopoljka', prije rata imala je preko 500 učenika. Danas je taj broj jedva stotinu.

"Ma nema više nikoga. Na prste jedne ruke se broje djeca u odjeljenjima. Neposredno prije rata svaki je razred imao i po tri odjeljenja, a danas jedva da ima jedno. Okolne seoske škole su se davno ugasile, a bojim se kako je krenulo da će i oni koji bi mogli ostati ovdje da školuju djecu, otići odavde", kaže učitelj u ovoj školi, Bojan Santrač.

Manje-više stanje je u svim mjestima slično. Broj stanovnika svake godine je sve manji, a po kilometarskim kolonama na granicama za vrijeme praznika, mogu se vidjeti razmjere prave stabilnosti.

"Došao sam prije praznika i pravo da vam kažem čekam da se smanje gužve na granici jer se svakog dana čeka satima u kolonama. I što sam više ovdje, sve mi je jasnije zašto sve više naroda odlazi. Čak i kada počnem da razmišljam o povratku iz Slovenije, gdje radim par godina, dovoljno je samo da se vratim ovdje na par dana i prestanem razmišljati o povratku", kaže Miodrag Savić, iz okoline Kozarske Dubice, kojem proslava neustavnog 'dana RS' kaže znači mnogo, ali da bi radije volio da je dočekuje u boljim uslovima za život.

"Svaka vlast kroz obilježavanje nacionalnih manifestacija, koje predstavljaju simbolizaciju moći, ali i kohezivni element, nastoji stvoriti homogenizovanu atmosferu s ciljem efikasnijeg upravljanja. Što se tiče tog simboličkog aspekta, vladajući u RS se ne razlikuju od bilo koje vlasti širom svijeta", kaže komunikolog iz Banja Luke Mladen Bubonjić, koji smatra vlast RS u ovom slučaju nema doticaj sa realnošću, što sudeći prema odsustvu reakcije javnosti, građanima previše ne smeta.

Zbog toga su sva obilježavanja nacionalnih manifestacija "nabijena" patriotskim nabojem, što je slučaj i sa današnjim (9.1.) 'danom RS', u okviru kojeg se šalju poruke o okupljanju i jedinstva.

"Slavimo 9. januar, deveti dan u godini koji je pripao nama da ga obilježavamo kao dan osnivanja RS. Činimo to s velikom ljubavlju i željom da nikoga ne povrijedimo, a da se ipak veselimo, jer to pripada nama, našoj duši, našem karakteru i slobodi. Sloboda Srbima na ovim prostorima nikada nije bila filozofska, već egzistencijalna riječ, zato je i proizvela mnoge naše akcije", rekao je predsjednik RS Milorad Dodik, na akademiji posvećenoj obilježavanju dana RS, kojeg je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.

U sličnom tonu stigla je i čestitka od prvog čovjeka Srbije.

"Vjerovali smo da su teška vremena iza nas, ali bojim se da doba velikih izazova, kako za Srbiju tako i za RS, tek dolazi", navedeno je u poruci Aleksandra Vučića, uz poruku da Srbija podržava Dejtonski mirovni sporazum.

"Srbija neće promijeniti svoj stav i ostaće privržena slovu Dejtonskog sporazuma, podržavajući teritorijalni integritet BiH, ali i oštro se protiveći ukidanju ili bilo kakvom ponižavanju RS", poručio je Vučić.

"Trenutna društvena, politička i ekonomska situacija svakako ne idu na ruku vladajućim u smislu disproporcije između želja i mogućnosti, što dovodi do prenaglašenih populističkih pokušaja ubjeđivanja javnosti u suprotnost realnosti. Realnosti koja ukazuje da smo jedno od najsiromašnijih, najnerazvijenijih i besperspektivnih društava u Evropi. Ipak, to ni vladajućim očigledno toliko ne smeta sve dok imaju dovoljno za svoje apanaže", zaključuje Bubonjić.