Bob Dole : Bosna i američka izuzetnost

Karikatura: Andrew David


Trebalo je američko vodstvoda da se okonča rat. Trebat će novo američko vodstvo da se spriječi raspad zemlje.

Piše: Bob Dole, Wall Street Journal

Kada je Nobelov Odbor prošli mjesec objavio da predsjedniku Baracku Obami dodjeljuje Nobelovu nagradu za mir, predsjednika je pohvalio zbog njegovih napora na polju promjene opće klime na Zemlji. Odbor je također u objašnjenju za dodjelu nagrade kazao da je, otkako je gospodin Obama u Bijeloj Kući, ''multilateralna dimplomacija ponovno zauzela centralni položaj... a dijalog i pregovori su sada postali preferiranim načinom rješenja sukoba".

Ovakva pohvala izaziva određenu brigu kod mnogih promatrača, zajedno samnom, koji vjerujemo u posebnost Amerike i koji se slažemo s bivšom državnom sekretarkom Madeleine Albright, da je Amerika jedna ''nezamjenjiva zemlja''. Čuvati i braniti naše ideje kod kuće, i promovirati ih u inozemstvu - ključne su stvari za zaštitu naših nacionalnih interesa.

Drugi – posebno oni koji se protive američkoj intervenciji u Iraku, ne slažu se s ovim, te pozdravljaju ispravljanje onoga što se smatra za pretjerane i pregrube akcije administracije Georga W . Busha.

Bez obzira na to kakvo je čije gledište, svakome mora biti jasno da multilateralizam nije uvijek najbolji pristup stvarima. Nadalje, ideja da su Sjedinjene Države tek jedna u nizu brojnih istovjetnih zemalja, ne uzima u obzir jedinstvenu ulogu koju Amerika može odigrati u svjetskim dogadjanjima.

Nigdje to nije očiglednije nego u slučaju Bosne, koja je devedesetih godina zajedno sa svojim narodom bila izložena napadima i na rubu uništenja. Kako se situacija tada pogoršavala, SAD su sve više oklijevale, a Evropska unija preuzimala bavljenje krizom.

Govoreći u ime Evropske zajednice, ministar vanjskih poslova Luxembourga, Jacques Poos, dao je sada već poznatu izjavu: "Sviće novi dan u Evropi!"

Nažalost, taj dan se pokazao danom pasivnosti, neinterveniranja, a potom se dan pretvorio u godine klanja, i najgoreg genocida u Evropi nakon Drugog Svjetskog rata. Masakr se okončao tek onda kada su Sjedinjene Države povele vojnu kampanju NATO saveza kako bi zaustavili nasilje.

Danas je Bosna i Hercegovina ponovno pod prijetnjom. Ovaj put ne prijete brutalnost i trenutni genocid. Ovaj put zlo je mnogo suptilnije: državnost je oslabljena do tačke s koje bi mogao započeti raspad; to bi narod BiH moglo zatočiti u odvojene, monoetničke konklave; gubi se nada za nastavkom demokratskoga razvoja; daje se validnost ultranacionalizmu.

Ovo se sve ne dogadja na bojnom polju, nego za pregovaračkim stolom. A dogadja se jer, umjesto da jačaju državnu vlast i tvrdoglavo uporne bosanske Srbe vuku natrag u BiH, predstavnici Evropske Unije, na čelu s bivšim pregovaračem u ratu, Carl Bildtom, poništavaju dijelove Dejtonskog sporazuma, kojim je 1995. godine okončan rat.

Prijelog na kojem rade američki i evropski lideri , a koji je nedavno predstavljen stranama u BiH, je opasan na dva načina.

Kao prvo, njime se predlaže da gotovo sva državna imovina bude podijeljena na dva entiteta. Time bi se dalje slabila država BiH, a jačali entiteti. Arhitekt genocida u Bosni, Slobodan Milošević, je pokušao postići upravo to isto dejtonskim sporazumom, ali mu se tada nije dozvolilo.

Drugo, prijedlogom se štiti tzv. entitetsko glasanje – odrednica u dejtonskom sporazumu kojom se omogućava srpskoj parlamentarnoj manjini od 22 posto, pravo veta na gotovo svaku odluku parlamenta za koju oni utvrde da je protiv njihovih entitetskih interesa.

Izvučen stotinama puta, ovaj srpski veto je spriječio da se u Bosni usvoje osnovni zakoni kojima se regulira trgovina, zemljoradnja, čak i prikupljanje poreza. 14. oktobra, u Izvještaju Evropske komisije o napretku BiH u 2009, identificirano je entitetsko glasanje kao ključna prepreka razvoju zemlje. Bez obzira na to, evropski pregovarači u Sarajevu se ne trude da taj sistem okončaju, niti promijene.

Na zaprepaštenje mnogih Bosanaca i Hercegovaca, Sjedinjene Države podržavaju ovaj evropski plan.

Kao i mnogi diljem svijeta, i narod u u BiH gleda u predsjednika Obamu s velikom nadom.

Uostalom, njegov podpredsjednik Joe Biden je bio veliki pristalica uklanjanja Miloševića 90-tih godina. Nova državna sekretarka je Hillary Clinton, a njen muž, predsjednik Bill Clinton, je intervenirao da se okonča klanje u BiH. Jedan od glavnih Obaminih posebnih izaslanika je Richard Holbrooke, diplomata – veteran, koji poznaje BiH bolje nego iko!

Bosanci se nadaju da će, nakon godina djelomičnih reformi njihove zemlje, ovi iskusni i mudri ljudi uvesti oštre mjere u cilju normaliziranja države BiH i stabiliziranja cijelog regiona.

Umjesto toga, administracija predsjednika Obame se pridružuje Evropljanima, s planom da se učini upravo suprotno. Bijela Kuća vjeruje da je davanje veće moći bosanskim Srbima iste učiniti manje željnima da se odvoje od BiH i pridruže Velikoj Srbiji.

Činjenica je medjutim, da će takav plan samo ojačati srpske separatiste. Trenutni paket reformi će opravdati dugu, nacionalističku kampanje Milorada Dodika kojoj je cilj slabljenje i umanjivanje države BiH i voditi će daljoj nestabilnosti.

Jednom je Amerika Bosnu i Hercegovinu povukla s ivice ambisa. Sada je potrebno da se još jednom odlučno i principijelno pomogne preživljavanju Bosne i Hercegovine i prosperitetu nje kao demokratske države.

Stoga ja pozivam administraciju predsjednika Obame da ne žrtvuje Bosnu tek u interesu multilateralizma, dijaloga, ili neke slične doktrine. Ako Amerika ne preuzme vodstvo, Evropljani bi bosanskoj državi mogli zadati zadnji, smrtni udarac.