Adnan Ćerimagić: 'Viktor Orban je za Balkan veći rizik od Vladimira Putina'

Dugi niz godina upozorenja o raspadu Bosne i Hercegovine nisu se morala shvaćati previše ozbiljno. To bi se moglo promijeniti. Ne zato što stanovništvo zemlje - Bošnjaci, Srbi i Hrvati - zaista imaju problem jedni s drugima. Ni nacionalistička retorika njenih političara nije nova.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (RS), sa većinski srpskim stanovništvom, godinama prijeti secesijom. Ono što se promijenilo je geopolitičko okruženje. Pitanje definiranja budućnosti regiona je otvoreno.

Na istoku, rat Rusije protiv Ukrajine uskoro ulazi u treću godinu. Niko ne zna kako će to dugoročno uticati na koheziju EU. Niti šta bi drugo Trumpovo predsjedništvo značilo za stari kontinent. Ono što znamo: izgledi zemalja zapadnog Balkana da se jednog dana pridruže EU ostaju neizvjesni. Kao alternativu, nacionalisti promiču koncepte kao što je “srpski svet,“ ujedinjenje svih Srba u jednoj državi. Ideja je inspirirana "ruskim mirom" (ruski svijet) i već je krvavo propala kada se Jugoslavija raspala prije trideset godina.

Dva političara su brzo reagirala na novonastalu situaciju: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Milorad Dodik, dominantna ličnost u Republici Srpskoj već dvadeset godina. Vučić demonstrativno održava prijateljske odnose sa Kremljom i sebe vidi kao čuvara srpstva širom regiona. On blisko sarađuje sa Dodikom, koji otvoreno dovodi u pitanje državnost Bosne.

Obojici je mađarski premijer Viktor Orban uzor i prijatelj. Orban je odlikovan "Ordenom Republike Srpske" na zvanični praznik RS 9. januara. Na taj datum 1992. godine Republika bosanskih Srba se odvojila od Bosne i Hercegovine. Bio je to uvod u rat.

Neue Zürcher Zeitung: Gospodine Ćerimagiću, šta se promijenilo i pozive na uspostavljanje "srpski svet" učinilo više prijetećim?

Adnan Ćerimagić: U Banjoj Luci, glavnom gradu RS-a, sve je zapravo isto. Praznik je organizovan kao i uvijek. Ne radi se o istorijskom značaju ovog dana. U centru je Milorad Dodik, oko kojeg se sve vrti. Ono što se promjenilo je regionalni, evropski, pa čak i globalni kontekst. On se mijenja. A to stvara nove rizike za Bosnu i Hercegovinu i Balkan.

Neue Zürcher Zeitung: Možete li se to ostvariti?

Adnan Ćerimagić: Prije samo nekoliko godina bilo je jasno da EU, NATO i susjedi Bosne i Hercegovine u potpunosti stoje iza teritorijalnog integriteta zemlje. Prije osam godina, njen Ustavni sud proglasio je proslavu 9. januara nezakonitom. Može se raspravljati da li je to imalo smisla. Ali se činilo jasno da svi stoje iza ove odluke. To više nije slučaj. Ove godine Srbija je na proslavu poslala veliku delegaciju, koju je predvodio ministar odbrane u pratnji načelnika Generalštaba. U svojim govorima jasno su stavili do znanja da je integritet RS-a prvi prioritet u vojnoj doktrini Beograda. Također je vrijedno pažnje da je Viktor Orban odlikovan najvišim ordenom RS-a. Sa zahvalnošću ga je prihvatio i u februaru će ga dobiti u Banjoj Luci. Ovo su znaci da konsenzus o nastavku postojanja zemlje počinje da puca. A to utiče na raspoloženje i planove onih aktera u Srbiji i RS koji žele mijenjati granice i stvoriti "srpski svet".

Neue Zürcher Zeitung: Putin je prošle godine dobio istu medalju kao "zahvalu za patriotsku brigu i ljubav" prema RS-u. Moglo bi se reći da je to veća iritacija...

Adnan Ćerimagić: Nije nužno. Jer, za razliku od Putina, Orban je šef vlade zemlje koja je članica EU i NATO-a, i koji se time predaje Dodiku i njegovom narativu. To Dodiku daje kredibilitet i politički kapital. U tom smislu, Orbanova uloga je destruktivnija za Bosnu i Hercegovinu od Putinove jer podriva saveznički konsenzus.

Neue Zürcher Zeitung: Kao da je protivnik ušao u vaše rovove?

Adnan Ćerimagić: U određenoj mjeri, da. Ima tu još nešto. Vučić je u svojoj čestitki napisao uobičajeno - i važno - uvjeravanje da priznaje Bosnu i Hercegovinu u njenim sadašnjim granicama. Ali, mračno je dodao da će se Srbija i RS uskoro suočiti s teškim vremenima. I bez da mu proturječi, Aleksandar Vulin, beogradski bivši ministar odbrane i šef obavještajne službe, na svečanosti je mogao da kaže da je zadatak današnje generacije političara da učine granice između Srba u regionu da nestanu. Shvatite me ispravno: nema ništa loše u bliskim vezama preko Drine. Naprotiv. Ali taj odnos se mora ostvarivati u okviru postojećeg međunarodnog poretka – između europskih susjeda.

Neue Zürcher Zeitung: Međutim, tu je visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR), koji nadgleda provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Koja je njegova uloga?

Adnan Ćerimagić: Bojim se da u europskim glavnim gradovima postoji iluzija da su OHR i njegove ovlasti sigurnosna barijera koja će, ako bude potrebno, zaštititi Bosnu od kolapsa. Ali kada stvari postanu ozbiljne, OHR ima samo svoju web stranicu na kojoj može objavljivati ​​upozorenja. Nema ni policiju ni sudove.

Neue Zürcher Zeitung: Kako bi EU i Amerikanci trebali reagirati na sve veće rizike?

Adnan Ćerimagić: Poluge koje Brisel ima su Srbija i Mađarska. Dodik može pridobiti institucije u RS-u za eventualnu secesiju samo ako ima jasno vidljivu podršku spolja. Zato EU i NATO sada moraju Budimpešti i Beogradu pokazati crvene linije. Mađarska je u ovom aranžmanu tim važnija jer može iskoristiti svoj veto da zaštiti Srbiju od sankcija i intervencija EU.

Neue Zürcher Zeitung: Kako biste opisali odnos Orbana, Vučića i Dodika?

Adnan Ćerimagić: To je neka vrsta bratstva čiji članovi imaju isti pogled na svijet, slično iskustvo vladanja i uporediv politički stil. Prije svega odnos prema Rusiji, pitanje migracija i demografska pitanja. Ali i ekonomski odnos je važan. Za dvojicu Srba je važno da sa Orbanom imaju glas u EU i NATO-u. Ali to što imaju Orbanovu podršku u ovim tijelima također jača njihovu poziciju kod kuće. S druge strane, bliske veze Mađarske sa Balkanom dopuštaju Orbanu da se čini kao regionalni lider i evropski akter: on je u stanju da izveze svoj model vladavine u region.

Neue Zürcher Zeitung: Kao i Bosna i Hercegovina, Ukrajina i Moldavija su sada kandidati za članstvo u EU. Kako to ocjenjujete?

Adnan Ćerimagić: Postoje mnogi cinici koji kažu: "Pa, čestitamo!" U najboljem slučaju, ove zemlje će završiti poput Crne Gore, koja neuspješno pregovara već dvanaest godina. Ili još gore: poput Albanije i Sjeverne Makedonije, koje četiri godine nakon početka pregovora još nisu otvorile niti jedno pregovaračko poglavlje. Čak i ako niste cinik, morate reći da je utisak Brisela kako će poziv za Ukrajinu i Moldaviju kod nas izazvati entuzijazam i nalet energije - naivna. Jer sve dok se proces pristupanja ne reformira i ne podijeli na međuciljeve, približavanje ostaje iluzorno – za Kijev i Kišinjev, kao i za nas. Ali postoji i druga strana. Snažan i jedinstven odgovor EU na ruski napad imao je pozitivan uticaj na Balkan. Pokazao je ličnostima poput Vučića i Dodika da EU može preduzeti akciju. Ovo je dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu.

**

O autoru

Pravnik i politikolog radi za Evropsku inicijativu za stabilnost (ESI) sa sjedištem u Berlinu. Specijalista je za odnose EU sa zapadnim Balkanom. Prethodno je radio u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.