Tomas Gustafson za Radiosarajevo.ba: 'Bilo bi lijepo vratiti se u Sarajevo'

Dvije medalje. Zlato na 5.000 m i srebro u utrci na 10.000 m. To su rezultati kojima je švedski brzoklizač Tomas Gustafson (64) ostao upisan u historiji Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu.

Na 40. godišnjicu Olimpijade, Gustafson je govorio za portal Radiosarajevo.ba, te evocirao uspomene na Sarajevo i događaj koji je velikim dijelom obilježio njegovu karijeru.

Izblijedila sjećanja

"Olimpijske igre u Sarajevu bile su prve gdje sam osjećao da imam šansu osvojiti medalje. Učestvovao sam četiri godine ranije u Lake Placidu, ali su me Igre naprosto 'pojele' i nisam mogao zadržati svoju koncentraciju gdje bi trebala biti - na klizalištu. U Sarajevu sam odlučio ostati fokusiran i trudio sam se da se odmorim koliko god sam mogao. Moja sjećanja su vezana za dolazak u grad, boravak u Olimpijskom selu i prisustvo na klizalištu", kazao je Gustafson za Radiosarajevo.ba.

Prisjetio se Gustafson vremena provedenog u Sarajevu.

"Prošlo je dosta vremena pa su mi sjećanja malo izblijedila. Sjećam se Olimpijskog sela i naših jutarnjih trčanja. Također se sjećam vožnji autobusom do staze i naravno utrka gdje sam završio sa zlatom i srebrom. Samo sam jednom otišao u grad radi kupovine suvenira, koliko se sjećam. Nisam se puno kretao tokom Igara, ali sam imao priliku da vidim utrku slaloma i također skijaško trčanje na 50 km".

Posebno pamti scenu sa švedskim kraljem.

"Većina mojih sjećanja povezana je s onim što sam radio zajedno sa svojim prijateljima. Svako jutro u šest sati moj prijatelj Jan Junell i ja odlazili smo na jutarnje trčanje. Bili smo sami vani uz igrače sovjetskog hokejaškog tima koji su također trčali u ranim satima. Također se sjećam uzvika kralja Carla Gustafa na ceremoniji dodjele nagrada nakon utrke na 5000 m. On je doletio tokom dana pa nije vidio utrku, ali se pojavio na ceremoniji dodjele nagrada".

Poslije Olimpijade više nije dolazio u Sarajevo, ali ne krije da bi se nekad volio vratiti.

"Nisam bio u Sarajevu nakon Igara. Sve što se kasnije dogodilo je tužno. Bilo bi lijepo putovati natrag u sve olimpijske gradove gdje sam učestvovao, ali to se još nije dogodilo. Barem ne još".

Mnoge poteškoće

Nakon sarajevskih Igara za njega je uslijedio težak životni period. Borio se s mnogim poteškoćama koje su ga zadesile, ali ih je uspio prebroditi i i zablistati na Igrama u Calgaryju 1988., osvojivši dvije zlatne medalje – na 5.000 i 10.000 m.

"Nakon Igara u Sarajevu nisam znao što da radim. Trebam li nastaviti s klizanjem ili se baviti nečim drugim. Ostao sam na klizalištu, ali sam se borio s motivacijom. Otac mi je umro 1985. godine, dobio sam meningitis, a pojavili su se i problemi s koljenom. Završio sam osjećajući žaljenje prema sebi.

Međutim, kada sam studirao marketing i upoznao ljude izvan sporta s njihovim snovima, shvatio sam da vlastiti uspjeh mora doći iznutra. To je očigledno, ali lako se zaboravlja. Imali smo godinu i po dana da se izgradim do vrha i osjećao sam se stvarno inspirisano da završim ono što sam propustio u Sarajevu - osvojiti zlatnu medalju na 10.000 metara, ili barem sebi dati šansu za tu mogućnost".

Interesovalo nas je gdje je Tomas Gustafson danas. Iako se više ne bavi klizanjem, ostao je u sportu.

"Trenutno se bavim sportom na divan način. Većinom je to biciklizam, ali također idem i na planinarenje. Prošle godine vozio sam bicikl do Sjevernog Rta, putovanje od 3000 km na koje sam išao sam, a trenutno tražim sličnu avanturu koja će se završiti ovog ljeta. Još nisam odlučio da li ići na sjever ili jug. Privilegija je biti u mogućnosti to raditi, kako u ličnoj perspektivi zdravlja, tako i u svijetu koji se razvija u opasnim smjerovima na mnogo načina", dodao je Gustafson na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba.