Otkriveni detalji raskida saradnje između Đokovića i Ivaniševića: Evo šta je presudilo

Vijest o tome da Goran Ivanišević (52) više nije trener Novaka Đokovića možda je stigla naglo, bez najave, ali malo koji teniski fan dočekat će je kao veliko iznenađenje.

U trenucima kad mu izazivači s Toura predvođeni Carlosom Alcarazom i Jannikom Sinnerom dišu za vratom, a on nakon tri mjeseca nove sezone još nema trofej, Đoković je odlučio napraviti "rez".

Odlučio je da nastavlja bez Ivaniševića, kojega je u štab pozvao uoči Wimbledona 2019. i od tada mu bezrezervno vjerovao. Sve do početka aktuelne sezone, tačnije do Australian Opena, gdje se polufinalni poraz od Sinnera pokazao kao tačka pucanja.

Ivanišević je, saznaje Jutarnji.hr, Đokovićevu odluku saznao tokom Mastersa u Indian Wellsu, odakle se vratio sa saznanjem da više neće biti trener srbijanskog tenisera. U prijevodu, "polovična" američka turneja bila je oproštajna, a rano ispadanje i neočekivani poraz od Luce Nardija nimalo nisu popravili utisak.

Neposredan povod za raskid bio je loš početak 2024., ali saradnja je postala klimava još ranije, kad je Đoković (36) u nekoliko navrata otvoreno pokazao nepovjerenje prema vlastitom timu.

Simptomatična je pri tome bila promjena menadžera nakon 13 godina; Italijana Eduarda Artaldija zamijenio je američki biznismen Mark Madden, za kojega je Novak ocijenio da će mu donijeti "novi pristup". Bila je to prva naznaka da će uskoro promiješati i trenerske karte, što se i dogodilo.

Sve su pozadinske promjene bile začinjene burnim ispadima na terenu prema Ivaniševiću, ali i Artaldiju (kojega je u Adelaideu tokom meča otjerao iz lože, zajedno s bratom Markom i PR stručnjakinjom Elenom Capellaro) te kondicijskom treneru Panichiju i ostalim članovima tima. Takve su scene u protekloj godini bile još češće nego ranije. Na jednom je od mečeva, na primjer, urlao prema svojem timu da "nemaju mentalnu snagu" da mu pomognu.

Hoće li novi trener (Zimonjić?) imati dovoljno mentalne snage za Đokovićeve unutrašnje i vanjske borbe, tek ćemo saznati, ali očigledno je da će 2024. za Srbijanca biti itekako izazovna.

Ideja o kalendarskom Grand Slamu pala je u vodu već na prvoj stepenici, ali dva velika cilja i dalje su na stolu. Prvi je odbraniti broj jedan te zadržati zahuktale Alcaraza i Sinnera i nakon 37. rođendana, a drugi osvojiti olimpijsko zlato u Parizu, jedini veliki trofej koji Đokoviću nedostaje u kolekciji.