Stonoteniski klub: Zbog svojih učenika, treneri naučili znakovni jezik

"Naš cilj je da okupimo što više djece, da ih usmjerimo ka sportu, da ih obučimo osnovnim tenikama igre stonog tenisa, a pazite, ako se nešto desi u smislu pozitivnosti, da neko napravi neki rezultat, tim bolje. Imamo dobar odziv. Nažalost, pojedine grupacije su zaista na margini i nemaju mnogo mogućnosti da se bave sportom, mi smo sebi uzeli za obavezu da priuštimo i njima da se bave sportom", rekao je Šormaz.

Objasnio je da je u pitanju specifičan rad, od metodologije, načina pristupa, do samog učenja tehnike, jer svaka grupacija na svoj način prihvata trenera i on mora da na drugačiji način prilazi svakoj grupaciji.

Inače, stonoteniski klub za osobe sa invaliditetom  Vrbas  osnovan je prije mjesec dana u Banjaluci i prema riječima Jovice Šormaza, osnivača i trenera, jedini je u Republici Srpskoj, a jedinstven u Bosni i Hercegovini, jer obuhvata četiri sekcije, djece i odraslih sa Daunovim sindromom i gluhonijemih, te sekcije djece sa autizmom i sa oblicima fizičke invalidnosti.

Učestvovali na takmičenjima i osvajali medalje 

"Ovo je jedan human način rada i jednostavno kada sam došao u prvi kontakt sa djecom, najprije sa gluhonijemima, onda sam vidio da njima to fali, da nemaju fizičke aktivnosti i išao sam tom logikom da napravimo klub i da pružimo to zadovoljstvo njima", rekao je Šormaz.

Kako bi se što bolje prilagodili svojm učenicima Jovica Šormaz i Dejan Tomaš, pomoćni trener, naučili su i osnove znakovnog jezika.

"Ne možemo drugačije, kako objasniti nekome ko razumije samo znakovni jezik, tako da smo tu malo poradili na sebi, edukovali se i ja i kolega i sada smo na solidnom nivou", rekao je Šormaz.

Ipak, stoni tenis je, prema njegovim riječima, drugačiji u odnosu na znakovni jezik, pa sada istražuju, prave modifikacije, kako bi ovaj sport prilagodili znakovnom jeziku, i približili da ga djeci i osobama koje su gluhe i nagluhe.

Klub radi humanitarno, ne naplaćuju ni kotizaciju, ni članarinu za ove grupacije, ali se nadaju da će sponzori, društvo i oni koji odlučuju o sportu i finansiranju sporta imati sluha za njihov rad.

Nekoliko djece koja treniraju duže vrijeme već su učestvovala na takmičenjima sa validnim vršnjacima, osvajali su i medalje, pa je plan Kluba da nastave da se takmiče na nivou BiH, Srbije, kao i na međunarodnim turnirima.

Osim što uživaju u treningu, mnoga od djece maštaju o ostvarivanju normi za evropska i svjetska prvenstva, a naročito za sljedeće  Paraolimpijske igre koje se održavaju u Japanu 2020. godine.

Šormaz je, objašnjavajući koliko djeci znače treninzi, ispričao kako u Udruženju "Svjetlice" jednom sedmično treniraju, a nakon treninga mališani sa Daunovim sindromom i autizmom svaki dan pitaju roditelje kada će na tenis.

"Kada god dođem na trening oni su veseli, zaista su veseli", kaže Šormaz i daodaje da su mališani u svim sekcijama presrećni kada treniraju.

BiH treba još sličnih klubova

"Svi su tu, niko neće da ode, vole to, tako da ostanemo koji sat i duže, čini i nama zadovljstvo, jer kad vidite da ste pomogli nekome, da ste nekoga uveselili, onda to čovjeka čini veselim kada radi sa takvim grupacijama", rekao je Šormaz.

Pomoćni trener Dejan Tomaš, također je prezadovoljan učenicima.

"Oni su dobri, slušaju, vole da rade, nema sa njima problema", kaže Tomaš.

Na pitanje da li je potrebno još ovakvih klubova Banjaluci i BiH, odgovorio je da sigurno da jeste, ali da svi znamo kakva je situacija u sportu.

"Problem je prostor, oprema, organizacija, dosta toga", kazao je Tomaš.

Inače, stonoteniski klub za osobe sa invaliditetom  "Vrbas" sarađuje sa Centrom za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju sluha i govora, Dječijim edukativnim centrom "Svjetlice", Centrom "Zaštiti me" i Klubom specijalnih sportova "Banja Luka"