U nedjelju povratak na "mjesto zločina": Zašto je Vahid Halilhodžić legenda Nantesa

Počevši od nedjeljne utakmice protiv Bordeauxa, Vaha će kao trener pokušati ono što mu je uspjelo kao igraču - da se upiše u historiju "kanarinaca",

Čak 112 golova u 192 nastupa, član šampionske ekipe 1983. godine, dva puta najbolji strijelac Division 1 (današnja Ligue 1), bronzana kopačka Europe 1985. godine, sve su to to razlozi zašto je Vaha član "idealnih 11 Nantesa", izabranih nedavno u povodu 75. godišnjice osnivanja kluba.

Podsjetimo se na pet slavnih Vahinih godina (1981-1986) u redovima Les Canarisa. Legendarni Mostarac bio je četiri sezone uzastopno najbolji strijelac Nantesa,, te prvi strijelac jedne od najboljih europskih liga u sezonama 1982/83. i 1984/85.

Posebnu težinu ima druga golgeterska titula, jer je u sezoni 1984/85. Halilhodžić bio treći najbolji strijelac Starog kontinenta čime je stigao do vrijedne nagrade "bronzana kopačka Europe". To je najveće pojedinačno dostignuće nekog bh. fudbalera u historiji.

Zlatnu kopačku osvojio je slavni Portugalac Fernando Gomes koji je u dresu Porta postigao 39 golova, dok je srebrna pripala malo poznatom Martinu McCaugheyu iz sjevernoirskog Linfielda (34 gola).

Tada su u trci za zlatnu kopačku Europe bili najbolji strijelci svih liga našeg kontinenta, bez današnjih većih koeficijenata za bolje lige, pa postaje jasno da je Vahinih 28 golova u prvenstvu Francuske mnogo "jače" od 34 gola u šampionatu Sjeverne Irske.

Ovdje treba spomenuti da je Halilhodžiću dvije sezone ranije zamalo izmakla bronzana kopačka.

Sa 27 postignutih golova u šampionskoj sezoni Nantesa (1982/83) bio je "kratak" dva pogotka za Nikosom Anastopoulosom (Olympiakos) i Charlie Nicholsom (Celtic), srebrnu kopačku osvojio je Peter Houtman (Feyenoord) s 30 golova, a zlatnu, ko drugi nego, Fernando Gomes (36 golova).

Vratimo se najuspješnijoj Halilhodžićevoj golgeterskoj sezoni 1984/85. Impresivan je podatak da je Halilhodžić postigao skoro polovinu od 62 gola kluba s La Beaujoirea.

Već u prvom kolu dao je gol za pobjedu Nantesa nad Sporting Toulon Varom 3:1, potom načeo mrežu Marseillea za trijumf žuto-zelenih 3:0.

Skoro nevjerovatan je podatak da je na sedam uzastopnih utakmica, od 10. do 16. kola (28. septembra do 9. novembra 1984), Halilhodžić postigao sve golove za Nantes, osim jednog koji je upisao Cristophe Robert.

Redom: Nantes – Lens 2:0 (oba gola Halilhodžić, prvi vrlo sličan pogotku Van Bastena u finalu Europskog prvenstva 1988.), Sochaux – Nantes 0:1 (jedini gol Halilhodžić), Nantes – Rouen 2:1 (oba gola Halilhodžić), Racing Paris – Nantes 1:2 (oba gola Halilhodžić), Nantes – Strasbourg 2:2 ("samo" jedan gol Halilhodžića), Laval – Nantes 0:1 (jedini gol Halilhodžić), Nantes – Monaco 1:0 (jedini gol Halilhodžić).

Ako se ovome dodaju naredne dvije utakmice sa Toulouseom (3:1) i Nancyjem (2:1), na kojima se Vaha također upisivao u listu strijelaca, ispada da je u devet uzastopnih prvenstvenih utakmica postigao barem po jedan gol.

Vjerovatno najbolju partiju sezone Halilhodžić je pružio 5. marta 1985. godine kada je sa dva gola srušio Paris Saint-Germain na Parku prinčeva za trijumf Nantesa 3:2.

Jedan od dva pogotka postigao je u "panenka-stilu" iz jedanaesterca koji je sâm izborio.

Na kraju šampionata "kanarinci" iz Nantesa došli su do vicešampionske titule sa 56 bodova, samo tri manje od prvaka Bordeauxa za koji su igrali Alain Girresse, Jean Tigana, Dieter Müller, Patrick Battiston, Chalana, Bernard Lacombe...

Upravo je Lacombe bio drugi strijelac šampionata sa 22 gola. A daleko naprijed, nedostižan za druge golgetere, neuhvatljiv za odbrambene igrače, bio je bombarder sa Neretve Vahid Halilhodžić.