"Izmiče mi SP kroz čitavu karijeru, Brazilci su me nosili na rukama"

Dolazak u Bosnu i Hercegovinu, a posebno u Mostar, uvijek izaziva posebne osjećaje kod popularnog Vahe.

"Uvijek je lijep osjećaj doći kući i sresti neke ljude koje voliš. Kada vidiš susretljivost ljudi jako je lijepo. Posebno mi godi to što me ljudi nisu zaboravili iako sam već jako dugo vani. Inače volim doći i u Sarajevo, a danas idem prema Jablanici, prema Mostaru. Spremam se za Hercegovinu, to je sada drugi čin predstave. Ja se uvijek osjećam, posebno prvi-drugi dan kada sam u Mostaru bizarno. Bez obzira na to što je prošlo više od 20 godina prvih dan-dva vraća se to u tvoje misli i razmišljanja. Neke stvari koje te bole i tište i koje nikada neću zaboraviti", kaže Halilhodžić na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Velež ne zaboravlja i kaže kako će to uvijek biti njegov dom i najdraži klub, klub u kojem je sve počelo.

"Velež je dio mene, dio moga života, kao vjerovatno i drugima koji su igrali u Veležu. On je uvijek tu prisutan, sve na stranu Velež je jedno. Ja sam promijenio klubova i kao igrač i kao trener, međutim Velež u svim razmišljanjima i osjećajima ima posebno mjesto kod mene", ističe Halilhodžić.

Nantes je nedavno birao najbolji sastav svih vremena, a neizostavan u prvih 11 bio je Halilhodžić.

"Izabran sam u najbolju postavu Nantesa svih vremena, a mislim da je za najboljeg igrača Nantesa izabran Henri Michel. To je jedan veliki prijatelj i zaista me pogodila njegova smrt. Bio je izvanredan čovjek i izvanredan igrač. Legenda Nantesa koji nikada nije promijenio klub. Mnogo velikih igrača igralo je za Nantesa i sama činjenica da sam bio među najboljim po izboru navijača je jedno fino priznanje. Iako sam otišao 1986. ljudi me spominju i još uvijek primam pisma od navijača Nantesa. Moj život je posvećen sportu, a to je naplata truda, rada i znoja koji sam prolio na zelenim terenima. To je priznanje koje čovjeku godi. Ja sam bio kritikovan i od medija i od stručnjaka, ali u svim klubovima i gdje sam bio i igrač i trener narod i ulica su me voljeli. To je jedno priznanje koje mi jako godi. To što mogu prošetati ulicom i dobiti zahvalnost ljudi je nešto što meni kao čovjeku i sportisti jako godi", kaže Halilhodžić i dodaje:

"Mnogo puta sam čuo da 'Vahu možeš ili voljeti ili mrziti, ne možeš biti ravnodušan', a to je vjerovatno jer imam neke svoje principe i viđenja u životu. Ne bojim se reći, ono što sam govorio me možda i koštalo. Ja se ponašam onako kako se osjećam, kada sam tužan svi vide da sam tužan, kada sam sretan svi vide da sam sretan. Kod mene nema dvoličnosti, uvijek sam prisutan u prvom licu jednine. Možda je to dobro, možda i nije dobro, ali takav sam kakav sam", ističe Halilhodžić.

Sa Japanom je izborio plasman na Svjetsko prvenstvo, ali je nekoliko mjeseci prije odlaska u Rusiju dobio otkaz. Halilhodžić kaže kako još uvijek nije dobio odgovor zbog čega je smijenjen.

"Ja još uvijek nemam objašnjenje. Bila je jedna od najvećih press konferencija u historiji Japana i na početku su podijelili 360 akreditacija za novinare, ali je potražnja bila mnogo veća i na kraju su pustili sve. Bilo je preko 500 novinara, kamermana, fotografa. Ja sam javno prozvao predsjednika da kaže šta je to bilo. Objasnio sam im šta sam ja radio, kakve sam novine donio u japanski fudbal. Japanski fudbal ima još mogućnosti da napreduje, nije to fudbalska velesila, iako je to treća ekonomija svijeta. Onog momenta kada sam ostvario prvi cilj, a to je odlazak na Svjetsko prvenstvo, pred sam odlazak na prvenstvo dogodilo se to što se dogodilo.

Volio bih, ako ništa drugo da sam dobio objašnjenje zbog čega je to tako. Niko me nije upozorio, nikada nisam imao nikakav konflikt i problem. Kada neki igrači ne igraju, nisu zadvoljni, mislim da to u svim klubovima na svijetu manjim-većim postoji. Posebno kada su vedete, onda su malo goropadni i vole pokazati to svoje nezadovoljstvo, ali to je dio trenerskog posla i trebaš da pokažeš odgovornost koju trebaš da imaš. Trener koji to ne radi nema ni karakter i teško može uspjeti u današnjem fudbalu", kaže Halilhodžić.

Nakon što se vratio u Japan, na aerodromu ga je dočekao veliki broj novinara, a čak ni njegov prevodilac nije mogao sakriti suze.

"U posljednje vrijeme malo sam i ja postao preosjetljiv, jer teško mi je to palo i ja to ne krijem. Ljudi koji su sa mnom radili bili su privrženi meni, mom radu, iako nije bilo lako svaki dan sa mnom, uvijek sam tražio puno rada. Rekli su mi da prvi put vide čovjeka koji radi više nego Japanci. Proveo sam tamo tri godine i pogodilo ga je to što idem. Bilo je i drugih trenera i članova medicinske ekipe koji su plakali... Bilo je dirljivih momenata, iako oni ne pokazuju puno osjećaja. Nisu svi roboti, nisu svi mašine i nekad osjećaji prorade i to je ljudski. Bilo je momenata kada sam polazio kada mi je bilo vrlo teško. Bivši predsjednik koji me doveo došao je dva puta. Čak ujutro u sedam sati pred polazak došao je sa svojom suprugom da me isprati i kod njega sam vidio vrlo tužno lice. To su momenti koji se dešavaju u životu. I mi smo ljudi kao i svi drugi, imamo svoje osjećaje i slabosti i prednosti i nisam baš bio u najboljoj formi u posljednjih par dana", ističe Halilhodžić.

Svjetsko prvenstvo kao treneru izmiče mu drugi put. Prije Japana dobio je otkaz i u reprezentaciji Obale Slonovače par mjeseci prije odlaska u Južnu Afriku.

"Žena mi kaže kao da sam proklet. To se samo meni može dogoditi. Ne treba zaboraviti da sam ja kao igrač imao isto traumu Svjetskog prvenstva 1982. godine. Igrao sam sve utakmice, bio sam biran za najboljeg igrača Jugoslavije, a kada sam došao u Španiju bio sam rezerva. Isto kao da ja nemam sreću sa tim svjetskim prvenstvima. To me još više boli sada, jer svi ste vidjeli predstavu reprezentacije Alžira na SP u Brazilu, kada je ta ekipa postala ljubimac svih pravih ljubitelja fudbala. Doživjeli smo nevjerovatne simpatije. Meni je tri puta u karijeri, jednom kao igraču i dva puta kao treneru uskraćeno da pokušam da postignem još više uspjeha. Jedan doček koji sam imao u Alžiru je fenomenalan i ne može se platiti nikakvim parama. Zbog toga se fudbal trenira i igra i to su za mene najljepši momenti mog fudbalskog života", kaže Halilhodžić.

Alžir je posebno odueševio u susretu s Njemačkom, koji je vjerovatno bio i najteži za buduće prvake svijeta.

"Nakon te utakmice svi igrači su došli da čestitaju i članovi stručnog štaba. Mi smo doživjeli ovacije i od brazilskih navijača na stadionu u Porto Alegreu. Brazilci koji vole fudbal su nama aplaudirali, a Nijemcima zviždali. Sjećam se da sam nakon te utakmice sutradan otišao u tržni centar da kupim jedan suvenir, tamo su me prepoznali navijači Brazilci i nosili su me na rukama u tržnom centru u Porto Alegreu. Čovjeka kojeg nikada nisu ni čuli, ni vidjeli i to je fudbal. Fine su pobjede, sve je fino, ali to su momenti koji su duboko urezani u taj moj suživot s fudbalom", ističe Halilhodžić.

U Alžiru je ostavio veliki trag, a sada jedna druga reprezentacija sa sjevera Afrike ima velika očekivanja od nastupa na Svjetskom prvenstvu. Egipat predvođen Mohamedom Salahom nada se dobrim rezultatima.

"Salaha pratim već godina i izvanredan je i kvalitetan. Ovo što sada pokazuje sigurno ga svrstava među tri najbolja igrača na svijetu trenutno. Iako ovo što sada pokazuje zaista je fantastično. Ja još uvijek mislim da se s Messijem ne može porediti niko, on je vanzemaljac. Međutim nije daleko od njega sa svojim igrama, golovima potezima, tako da je postao jedna važna ličnost za Afriku i Egipat. Meni je drago kada je jedna takva osoba pokaže koliku fudbal ima ulogu u društvenom životu i ponašanju ljudi, tako da sam ponosam što pripadam tom sportu i što mogu propagirati neke druge ideje u životu. Kada dođeš na ove prostore nažalost teme su često mnogo sumornije i crnije, pa se ne osjećaš baš dobro. Posebno kada dođem u Mostar", ističe Halilhodžić.

Na Svjetskom prvenstvu Vaha najviše očekuje od Brazila, Njemačke, Španije i Francuske, ali vjeruje da ekipi Didiera Deschampsa nedostaje malo iskustva.

"Francuzi imaju možda nakon Brazila jednu pojedinačno najbolju reprezentaciju. Međutim ti igrači su jako mladi i fali im iskustva. Mladost je nekada neozbiljna i ne shvataju da na Svjetskom prvenstvu moraš biti skoncentrisan i ambiciozan i da to nije nimalo lako. Mlad čovjek misli da će pošto je najbolji lako dobiti utakmicu. Na Svjetskom prvenstvu trebaš se dobro oznojiti da bi dobio utakmicu i nije nimalo lako, ako krene loše, onda se teško vratiti. Pritisak je veliki i sve to dovodi do pada forme i pada ekipe. Deschamps ima mnogo iskustva i kao igrač i kao trener da to dobro reguliše, jer nakon Brazila, Francuzi, Španci i Nijemci su za mene favoriti za SP", ističe Halihodžić.

Sjedio je na klupi PSG-a prije pojave Nassera Al-Khelaifia. Halilhodžić kaže kako bi volio dobiti priliku u PSG-u ili nekom drugom velikom klubu i vjeruje da bi ostavio veliki trag.

"Ne može se moje vrijeme i ovo sada što se dešava u PSG-u ni porediti. Ja sam bio i menadžer i trener i bilo je velikih problema finansijskih. Neke igrače smo morali i prodati i otpustiti jer nismo mogli da ih zadržimo. Sadašnje mogućnosti i ekonomske i sportske su mnogo bolje i jače. Ja kada razmišljam shvatim da nekada nisam imao sreće. Neki treneri i menadžeri upadnu u ekipu koja ima i kvalitet i sve da postignu velike rezultate. Mislim da nisam dobro vodio svoju trenersku karijeru. Često sam uzimao ekipe koje možda nemaju tu snagu ni kvalitet prema mojim mogućnostima. Volio bih da se vidim u velikim klubovima s velikim igračima, da ispitam sebe koliko sam ja sposoban za to. Siguran sam da bih danas s jednim takvim igračkim potencijalom mogao ići do finala Lige prvaka. Kada sam trenirao u Maroku dobio sam tu Ligu prvaka i volio bih da imam mogućnost da treniram taj jedan veliki tim koji može igrati finale Lige prvaka", kaže Halilhodžić.

Kaže kako ponuda ima svakodnevno, ali da još uvijek nije spreman za novi posao nakon rastanka s Japanom.

"Trenutno sam u situaciji da preispitujem sebe i tražim odgovor šta se desilo. Još sam rezigniran prema toj odluci predsjednika. To je za mene neshvatljivo i neobjašnjivo. Treba mi još malo da se odmorim. Ja svakodnevno imam ponuda iz raznih dijelova svijeta. Ja sam jedan od rijetkih Bosanaca i Hercegovaca koji je ostavio trag i u Europi, Africi i sada u Aziji. Sa svih kontinenata me traže i klubovi i reprezentacije. Malo ću se odmoriti i dobro razmisliti šta ću dalje. Radit ću još, a koliko ne znam", ističe Halilhodžić.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine nije se plasirala na Svjetsko prvenstvo, a na klupu Zmajeva sjeo je Robert Prosinečki. Halihodžić kaže kako je imao priliku sresti se s novim selektorom našeg nacionalnog tima.

"Jučer sam prošetao malo oko hotela po Baščaršiji i vidio sam Robija pa smo zajedno popili kafu. Malo smo popričali, poželio sam mu sreću i rekao sam mu da ovdje politika ima utjecaja na sve što se dešava i u sportu nažalost. Mislio sam da politika neće u sport, ali je prisutna u svim segmentima sportskih aktivnosti. To je saznanje koje mi ne prija i rekao sam mu da sa puno ambicija, drskosti i volje treba da se prihvati ovog posla. Nije nimalo lagano, ali rekao sam mu da bira onako kako je najbolje za njega i za ekipu. Može slušati druge, ali on treba da uzme odluke i za sebe i za ekipu. Rekao sam mu da mu stojim na raspolaganju ako mu treba pomoć. Poželio sam mu puno sreće, jer postoje frustracije i malo nezadovoljstva pošto se ekipa nije plasirala na Svjetsko prvenstvo i to je normalno i tako je svugdje. Ja sam se eto plasirao i to s prvog mjesta, pa se opet dogodilo to što se dogodilo. Fudbal je takav i nadam se da će u ciklusu za Europsko prvenstvo imati više uspjeha",

Povratak u Bosnu i Hercegovinu sada je daleko, a ističe kako ga politika ne zanima, iako u Francuskoj ima mnogo dobrih prijatelja političara.

"Ja sam samo jednom u životu glasao politički i to je bilo za nezavisnu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, a ne ovu sada. Ja sam je zamišljao potpuno drugačiju. I ja sam potpuno apolitičan tip, politika me ne zanima, iako u Francuskoj imam prijatelja, velikih političara. Kada sam bio u PSG-u predsjednika Sarcozyja, koji je tada bio ministar sam imao na telefonu svaki dan. On je lud za fudbalom i imam puno poznanika političara. Ovo što se dešava u ovoj državi ja ne mogu da shvatim. Ne mogu da shvatim mazohizam ovog naroda koji bira takve ljude. Oni žele da unište ovu državu, a sa malo više volje i kompromisa može se napraviti dijalog i jedna spona. Narodi treba počnu zajedno da žive, da se poštuju, da zajedno rade. Ne moraju da se vole, ali se moraju poštovati. To je osnova civilizacije, kultura, ponašanje, obrazovanje. Treba imati malo više razumijevanja prema drugima. Svi trebamo napraviti malo veći korak i progutati neke stvari. Bilo bi svima ljepše u ovoj državi", ističe Halihodžić i kaže kako ne zna da li će nekada raditi u Bosni i Hercegovini:

"Ja ne dajem populističke izjave i obećanja. Ja sam odavde i ponosim se time. Ponosim se svojom rodnom Jablanicom, Mostarom. To je sve dio mene i ponosim se time. Krenuo sam kao mali dječak, a doživio sam mnogo priznanja, posebno vani. Ja imam djecu koja su rođena u Francuskoj i žive u Francuskoj. Vjerovatno će se moj život orijentisati prema inostranstvu, ali uvijek ću dolaziti tu, tu su i roditelji i prijatelji... Ja sam odavde i od krvi i mesa sam, sa osjećajima i želim pomoći. Vrlo sam osjećajan, etika i moral su mi jako bitni. Da li ću jednog dana tu biti ne znam. Ja Veležu pomažem svakog dana. Da li ću nekada raditi ovdje, to zaista ne znam, danas na to pitanje nema odgovora", kaže Halihodžić