Edin Džeko je bio i ostao vrhunski napadač!

Velika očekivanja, sezona za zaborav i epitet potrošenog fudbalera koji se nikada neće prilagoditi grubostima i taktiziranju italijanskog fudbala. Statistički gledano, ovaj i slični zaključci su opravdani. Međutim, Džekina igra nije bila ni izbliza tako loša kao efikasnost, a da bi bio označen igračem koji više nema šta za ponuditi.

Piše: Alen Tabaković, Radiosarajevo.ba

Izuzimajući neefikasnost, Džeko uopće nije igrao lošije od ostatka svoje ekipe. Kompletan tim Rome nije bio u stanju konkurirati Juventusu, kojeg tako dugo želi skinuti s trona italijanskog fudbala, a Džeko je bio samo dio tog prosječnog kolektiva. Pjanić je, kao jedina svijetla tačka prošle sezone, na kraju iste prešao u redove Juventusa i danas nezaustavljivo juriša ka tituli, a identitet Rome je bitno izmijenjen. Kada su svi prognozirali kako Roma bez prve zvijezde, Pjanića, nije u stanju konkurirati za naslov prvaka, niotkud se pojavio Edin Džeko. Da li je to baš tako?

Džekino kretanje i radna etika nisu nedostajali ni prošle sezone. Ono što je falilo, a to je za centarfora najvažnije, bila je samouvjerenost odrazivši se na završnicu zaista previše puta. Edin jednostavno nije mogao naći put do mreže, a njegovi nevjerovatni promašaji su vladali socijalnim mrežama.

Navijači Rome, poznati po nestrpljivosti, označili su ga kao glavnog krivca za loše rezultate, te je u svega nekoliko mjeseci spasitelj postao krivac nepoželjan na terenu. Brojne propuštene prilike su donekle opravdavale stav navijača. Džeko je to sve podnio stoički, prihvatajući kritike. To je malo smirilo navijače, te je turobna sezona nekako završena. Činilo se kako je nekada prvi strijelac Bundeslige nepovratno izgubljen.

I ako je navijače, čija je ljubav prema klubu jača od logičkog rasuđivanja, moguće shvatiti, kako opravdati kritičare koji su napadača Rome potpuno obezvrijedili? Najavili su novog Batistutu, dobili napadača koji ne može pogoditi niti praznu mrežu, te ga onda, i ne pokušavajući analizirati razloge, proglasili ''završenom pričom''.

Glasine o odlasku Džeke postale su svakodnevnica. Činilo se da njegova karijera ide u neželjenom pravcu i da mora otići kako bi Roma ponovo napala naslov prvaka u narednoj sezoni. Mnogi su bili tog mišljenja, čak i navijači iz BiH, isti oni koji su, takoreći, preko noći, zbog Džeke, zamijenili Manchester City za Romu.

Ali, Džeko je nastavio vjerovati da priča nije gotova! Navikao na kritike, još od debija na Grbavici, ostao je strpljiv, prihvatio krivicu i zarekao da će se situacija popraviti. Nije bilo potrebe reći više. A bilo je dovoljno pogledati samo malo iza puke statistike i uvidjeti razloge Džekine prošlosezonske neefikasnosti.

Gdje je, zapravo, bio problem?

Džeko je propustio čitave pripreme s Romom!

Svi koji misle kako je jednostavno adaptirati se na nove saigrače, okruženje, ligu i stil igre, se varaju, a adaptacija postaje mnogo teža ako se propusti uigravanje tokom priprema. Džeki je upravo to falilo. Njegov prelazak u Romu desio se kasno, te je on jednostavno ‘’upao’’ u tim kao potpuni stranac.

Dodatni problem je što je u Romu stigao s već poljuljanim samopouzdanjem, kao posljedicom stalnog rotiranja u Manchester Cityju. Mancini, trener koji ga je doveo u Manchester, svojim običajem rotiranja igrača, dobrano je narušio Džekinu formu. Imati na raspolaganju dvadesetak jednako kvalitetnih igrača, i stalno mijenjati startere i njihove pozicije unutar tima, nedosanjani je san svih trenera. Danas u ovome prednjače Enrique i Tuchel. Nekada je to bila ''specijalnost'' Mancinija, koji ni sam nije znao udarnu postavu, te je City ličio grupi skupih individualaca nikad uklopljenih u jak kolektiv. Pretjerano rotiranje utječe na formu, o čemu svjedoče slučajevi Casillas i Raktić. Naredni trener, Pellegrini, nastavio je rotirati Džeku, a njegova forma se, na koncu, odrazila na samopouzdanje bez kojeg napadač ne može.

Džeko nije odustajao. Preživio je kritike i ovoga puta prošao pripreme Rome, već poznavajući saigrače. Nije bježao od svojih grešaka, nego ih prihvatao i uz osmijeh zbijao šalu na svoj račun. I gle čuda! Taj isti igrač, koji više nema šta ponuditi, postaje spasitelj Rome ove sezone! Džeko je nezaustavljiv i najveća je opasnost po golmane Serie A. Čak i oni isti kritičari, koji su ga ‘’sahranili’’ prošle sezone, okreću glavu od nevjerovatnih promašaja koji se povremeno dešavaju (mada znatno manje) i u tekućoj sezoni. Jer kako kritizirati najefikasnijeg igrača Rome koji rimsku ekipu drži u trci s Juventusom. Džeko je u 33 nastupa ove sezone postigao 25 pogodaka, te asistirao još sedam i najproduktivniji je igrač tima koji je ove sezone ovisan o njemu!

Svi protivnici Rimljana znaju odakle prijeti najveća opasnost, ali rijetki ga uspiju spriječiti u postizanju pogodaka. Džeko ''lovi'' najefikasniju sezonu karijere. Na 11 golova od rekorda sezone ostvarenog u dresu Wolfsburga, u sezoni 2008/09 (36 golova iz 42 utakmice), na dobrom je putu da to i ostvari. Romi je ostalo da odigra još 14 utakmica u ligi, te moguće tri u kupu i devet u Europa ligi. Dosadašnjim tempom, novi rekord je izgledan.

Nakon prošle sezone, ko je smio prognozirati sličan scenarij? Igrač koji nije mogao pogoditi nebranjenu mrežu je gotovo preko noći postao noćna mora golmana na Apeninima! Oni koji pobliže prate fudbal znaju da Džeko nikada nije imao jednostavnu debitantsku sezonu, a njegov kvalitet bi dolazio do izražaja tek nakon adaptacije na novu sredinu. Premda njegova disciplina i predanost nikada nisu bili upitni, blagi karakter mu nije pomagao da se brzo nametne u novom kolektivu. Ali, kada su profesionalizam i kvalitet prisutni, potrebno je samo vrijeme. Srećom po Džeku, Spalletti je bio svjestan njegovih mogućnosti, te se uspio othrvati prošlosezonskom pritisku. Uporno je držao Džeku u timu i danas se obojica mogu nasmijati u lice kritičarima iz prošle sezone. Spalletti sada u timu ima vodećeg strijelca Serie A, a Džeko je preporođen!

Italijanska prijestolnica slavi povratak Edina Džeke, igrača koji nikada nije niti otišao s velike scene.