Legendarni Svetislav Pešić najavio kraj karijere nakon 44 godine: "Dosta je košarke"

Svetislav Pešić je u Minhenu početkom ove sedmice, na predstavljanju svoje autobiografije, novinarima i počasnim gostima ispričao šta mu se desilo jedne noći krajem januara u Tel Avivu, pred utakmicu Eurolige:

"Ležao sam budan u svom hotelskom krevetu kada sam se zapitao: Šta ti uopće radiš ovdje? Jesi li lud? Uskoro puniš 77 godina i još si trener. Doživjećeš 90, to je još 13 godina. Tada sam sebi rekao: Dosta je košarke, konačno prestani!, prenosi DW.

Tada je odlučio: poslije 44 godine, poslije ove sezone, ovog ljeta je kraj – kaže legendarni "Kari" u intervjuu za njemački Zeit, čije dijelove prenose mnogi njemački mediji.

"Imam prekrasnu kuću u Barceloni, gdje živi dio moje porodice. I želim češće da budem u svom Pirotu. Hoću da upoznam život i s druge strane", rekao je za njemački list Zeit.

U stvari je planirao da završi karijeru još prošle godine, kada je poslije eliminacije u osmini finala Europskog prvenstva podnio ostavku na mjesto selektora Srbije. Ali onda je, krajem decembra, stigao poziv iz Minhena. Na vezi je bio predsjednik Bayerna Herbert Hainer.

"Rekao sam Haineru da prvo želim da razgovaram sa suprugom. Vera je također zaražena košarkom, i sama je igrala. Rekla je: ako te predsjednik moli, ne možeš da kažeš ne", ispričao je Pešić. Ni za jedan drugi klub, naglasio je, ne bi prihvatio ponudu, ali Bayern je nešto posebno, on mu je "u srcu". A klub se tada nalazio u ozbiljnoj krizi, upravo se bio rastao sa trenerom svjetskog šampiona Gordonom Herbertom nakon niza poraza u Euroligi.

I Pešićev efekat je proradio! Bayern je nakratko ponovo bio nadomak plej-ina Eurolige, ali je ta šansa propuštena, a i u Kupu je ekipa iz Minhena neslavno ispala. U posljednje vrijeme stvari ponovo ne idu najbolje: u prethodnih šest zvaničnih utakmica doživjeli su pet poraza. Ipak, branilac titule i dalje je na čelu tabele Bundeslige.

A Pešić ne bi bio Pešić da ne cilja na maksimalan uspjeh na svojoj oproštajnoj turneji. Šesta šampionska titula je ono čemu teži. Bio bi to dostojan oproštaj.

Od fudbalskog golmana do košarkaškog maga

"Danas mnogi smatraju da moraju da napišu knjigu. Dobro je da to ponekad urade i oni koji zaista imaju šta da kažu", napisao je veliki Vlade Divac u predgovoru autobiografije najstarijeg profesionalnog trenera u svjetskom sportu.

Knjiga pod naslovom "Immer weiter" (u slobodnom prevodu – Idemo dalje) stigla je u knjižare u srijedu 1. aprila. Njemačko izdanje nastalo je u saradnji sa minhenskim novinarom Florianom Hauptom, koji živi u Barceloni. Na 412 stranica nižu se anegdote, lične životne formule, strategije i filozofija. Knjiga oslikava zaista cijeli njegov život i kompletnu sportsku karijeru – do sada.

Svetislav Pešić je rođen 28. avgusta 1949. u Novom Sadu, ali je odrastao u Pirotu gdje je počeo da se bavi sportom – kao fudbalski golman. U knjizi opisuje jedno traumatično finale iz tog vremena: "Lopta mi je nekako iskliznula iz ruku… na povratku u Pirot cijela ekipa je plakala".

Slavni trener piše i kako je 1971. upoznao suprugu Veru – naravno, na košarci. "Utakmice se i ne sjećam baš najbolje, jer sam sve vrijeme gledao samo u nju…"

A ne nedostaje ni njegova karijera kao plejmejkera u košarci, čiji je vrhunac bio osvajanje Kupa europskih šampiona 1979. sa ekipom KK Bosna. Zbog povrede koljena morao je da završi igračku karijeru, ali su uslijedili veliki trenerski uspjesi.

Prije toga bio je i sportski direktor, upravo u Bosni u voljenom Sarajevu, gradu koji naziva "minijaturom Jugoslavije". Upravo tamo je i počela njegova trenerska karijera, gotovo slučajno: tadašnji predsjednik kluba mu je 1982. rekao:

"Pošto kao sportski direktor niste uspjeli da pronađete novog trenera, vi ćete biti trener dok ga ne nađemo." Pešić je to i ostao – sve do danas.

Sa Jugoslavijom je 1987. osvojio juniorsko svjetsko prvenstvo sa generacijom u kojoj su igrali Toni Kukoč i Vlade Divac. Već sa 28 godina postao je selektor Njemačke, a 1993. i europski šampion. Uslijedili su i svjetska titula 2002. sa Jugoslavijom, uspješna era u Berlinu – "savršena situacija", kako je opisuje u knjizi – zatim Barcelona, a kasnije ponovo rad sa nacionalnim timovima i klubovima – lista njegovih dostignuća mogla bi se nastavljati unedogled.

"Nedostaje mu samo olimpijsko zlato", piše supruga Vera u predgovoru knjige.

Najbolja utakmica u trenerskoj karijeri

Na pitanje Zeit-a koja je najbolja utakmica koju je ikada vodio kao trener, Pešić je rekao da je to ona koju je izgubio sa reprezentacijom Srbije:

"Polufinale Olimpijskih igara u Parizu, kada smo igrali protiv, po mom mišljenju, najbolje reprezentacije Sjedinjenih Država u historiji".

Svetislav Pešić kaže da mu je prije nego što je otišao u Barcelonu, 2002. NBA ponudio trogodišnji ugovor kao pomoćnom treneru. "Ali ja nikada nisam bio pomoćni trener, pa zašto bih to radio? Često sam u SAD-u i volim NBA, to je bez sumnje najbolja košarkaška liga na svijetu. Ali svoju odluku nikada nisam zažalio."

Da li ga posao trenera održava mladim? On kaže da ne ide na večere s ljudima njegovih godina "koji stalno pričaju o infarktima, prostati ili bolovima u leđima". Ne sviđa mu se sve što rade mladi igrači. Ali kada kao trener vidi da igrači žele da napreduju, da upijaju sve, da uživaju u treninzima – onda se poslije treninga vrati kući, popije čašu crnog vina i još je motivisaniji za naredni trening. "Ne pobjeđujemo u svakoj utakmici, ali trudim se da svakog igrača učinim boljim. Zato sam još uvijek trener."

Da li je ovo sada stvarno kraj, pita Zeit, a Pešić odgovara: "Kao što pišem u knjizi: jednom trener, uvijek trener. Uvijek ću biti aktivan u košarci, držaću kurseve i slično. Ali pred kraj života više ne mogu da budem glavni trener. Znam, mnogi mi ne vjeruju kada kažem da prestajem. Ali poslije ove sezone zaista je dosta."

A kada ekscentrični Srbin ode, najuticajnija figura posljednjih decenija ostaviće ogromnu prazninu u europskom košarkaškom pejzažu, nedostajaće košarkaškom cirkusu, piše njemačka sportska agencija SID.