Znate li priču o selu Baljvine: Mjesto u kojemu Bošnjaci i Srbi stoljećima žive zajedno

Prije 30 godina je Dejtonskim sporazumom okončana agresija na Bosnu i Hercegovinu. Ali, postojalo je jedno selo u kojem su susjedi čuvali jedni druge i međusobno si pomagali kao što su to činili kroz stoljeća.

O selu Baljvine, mjestu gdje je jedina džamija koja u entitetu RS tokom agresije nije razorena, priča i posljednji prilog Deutsche Wellea. Kako navode, u selu Baljvine tokom agresije nije ispaljen niti jedan jedini metak. Naprotiv: Srbi su štitili svoje muslimanske susjede. 

Šefko Čaušević, jedan od mještana, te međuljudske odnose opisuje vrlo jednostavno: "Nas je bilo stid reći jedan drugom ružnu riječ." Njegov najbolji prijatelj je Marko Vučinović. Upravo je on, dodaje Čaušević, najzaslužniji što u Baljvinama nije bilo ratnog nasilja: "On je najveći teret snio i on nas je sačuvao. Bilo je još ljudi, ali on je bio na prvom mjestu."

I, dok muslimani i Srbi žive na dva različita područja ovog sela, zajedno dijele školu, ambulantu i najveći problem koji ih mori otkako je Baljvina - vodu. Preciznije, činjenicu da je ovo selo koje ju nema, a nema ni izvor...

"Mi nemamo 'žive' vode", govori Vučinović i naglašava kako ih je ta muka, "dever", približila još više jedne drugima. Kad jedan komšija nema vodu, drugi ima bunar s kišnicom i tako u krug... 

Tužno, ali čini se da rješenja zasad nema, a situacija postaje teža. Mještani govore: "Suše su nenormalne; nisu ovo normalna ljeta, sve izgori, i trava i krompir i krave." Dragan Vođević, načelnik Općine Mrkonjić-Grada, priznaje da oni novca nemaju da im dovedu vodu: "Izvora tamo nema, treba vodovod i treba nam pomoć i drugih, poput Banje Luke."

Nažalost, bilježi DW, bez vode, selu prijeti izumiranje - ono što nije uspjelo ratu, moglo bi, nažalost, klimatskim promjenama...