Školski programi u BiH rade u korist razdvajanja djece

Najčešće je to izraženo kroz sadržaje tzv. nacionalne grupe predmeta u koju spadaju maternji jezik i književnost (bosanski/hrvatski/srpski), geografija/zemljopis, historija/povijest/istorija i vjeronauk (islamski, katolički i pravoslavni).

Prošle godine u maju predstavljeni su rezultati istraživanja Obrazovanje u BiH: Čemu (ne) učimo djecu. Riječ je o analizi sadržaja  68 udžbenika nacionalne grupe predmeta u osnovnim školama na području cijele BiH. 

Analizirano je u kojoj mjeri su udžbenici u skladu sa savremenim pedagoškim principima interkulturalnosti, univerzalnih vrijednosti i ljudskih prava, integriranog učenja i poučavanja te razvijanja kritičkog mišljenja.

Zaključak - obrazovni sistem u BiH, a time ni udžbenici,  nisu bazirani na univerzalnim vrijednostima, već se oslanjaju na konzervativni način mišljenja. 

Doc. dr. Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica političkih nauka na Filozofskom fakultetu Istočno Sarajevo za Radiosarajevo.ba  je rekla: „Mislim da te razlike i nisu velike ako pogledamo ispod površine. Kao što je istraživanje pokazalo, u većini udžbenika, bez obzira o kojoj je etničkoj grupi riječ, tj. kome su namijenjeni, slabo se promoviraju univerzalne vrijednosti kao što su mir, ljubav, solidarnost, sloboda, jednakost, odgovornost i više se samo uzgred pominju radi nekakve političke korektnosti.“

Obrazovanje u BiH potiče segregaciju i podjelu unutar društva. Umjesto da obezbijede znanja i vještine potrebne za život u pluralnom društvu, udžbenici nacionalne grupe predmeta doprinose stvaranju antagonizama i služe kao instrument za razdvajanje učenika po etničkoj osnovi.

Profesorica Popov Momčinović također napominje da nedostaje aktivnog učenja, podsticanje na rešavanje problema i da to sveukupno ne doprinosi razvoju kritičke svijesti kod djece.  

Adisa Marshall, dugogodišnja profesorica geografije koja sada radi kao Federalna inspektorica za zaštitu prirode navodi da su evidentne razlike u analiziranim udžbenicima, no da je sasvim jasno da su ciljevi isti ili slični, te da je zapanjuje činjenica da su pojedini udžbenici uopće odobreni.

„Ovako objektivna analiza bi trebala biti polazna tačka za kreiranje, ne samo udžbenika nego i školskih programa. Poražavajuća je činjenica da je našem društvu općenito promaklo sve ono 'čemu (ne)učimo djecu' svih ovih dvadeset plus godina“, navodi Marshall.

 Napominje i da su tu osjetne određene imputacije, navodeći primjere poput lekcije u kojoj se definira „srpska geografija“ ili lekcija u kojoj se spominje „bošnjački jezik“.

„Zapitate se kako je moguće da nikome nije zasmetala lekcija koja sugerira da Srbi i Crnogorci vole ratovati ili da su Hrvatska i BiH jedinstven geografski prostor, a Hrvatska se naziva „našom“ zemljom. Kakvu poruku time šaljemo mladim ljudima u ovoj državi? Zašto im ne razvijamo ljubav prema vlastitoj domovini, kao i ljubav prema regionu? To su samo neka od pitanja koja mi se nameću“, govori profesorica Marshall.

Psihologinja Andrea Soldo, članica istraživačkog tima proMente, za Radiosarajevo.ba navodi i jedan od zaključaka publikacije: „U važećim nastavnim planovima i programima, konkretno za nacionalnu grupu predmeta, nije posebno specificirano koje bi vrijednosti učenici trebali razvijati i usvajati u okviru nastave iz ovih predmeta, polazi se od sadržaja, a ne ishoda učenja, zadržana je preskriptivna funkcija, nisu jasno definirani i razrađeni ishodi učenja, izostaje međupredmetna povezanost, nije jasno kako će se određeni sadržaji podučavati, dominantan je pristup usmjeren na nastavnika, a ne učenika itd.“

Kako različiti kurikulumi utiču na djecu? 

Pitali smo naše sagovornice kako  različiti kurikulumi utječu na djecu, s obzirom na to da bi udžbenici trebali da ih osposobe za život u pluralnom društvu. Odgovori istraživačica na ova pitanja su jednoglasna – ne osposobljavaju ih za život u pluralnom društvu.

Profesorica Popov Momčinović se slaže da istraživani udžbenici loše utječu na djecu jer nema promocije univerzalnih vrijednosti, kritičkog mišljenja, gdje dominiraju stereotipi i tzv. pristup jedne perspektive kada je riječ o različitim pitanjima i problemima, i to ne samo etničkim, te da to sve doprinosi da djeca nisu osposobljena za istinski život u pluralnom društvu.

„Sad, koliko utječu na djecu, to posebno treba istražiti, danas se govori da veći utjecaj imaju društvene mreže na djecu i mlade nego školski sistem“, napominje profesorica Popov Momčinović.

Profesorica Marshall na ovo pitanje odgovara: „Količina gradiva je, rekla bih, u našim udžbenicima puno važnija od njegovog kvaliteta. Propušteno je mnogo prilika da se djeci da mogućnost da razmišljaju, puno je više nametanja mišljenja i sadržaja koji potiču usvajanje mnoštva informacija i njihovo reprodukovanje. Kako osposobiti nekoga za život u pluralnom društvu ako vam je u udžbenicima različitost tretirana kao problem, kao nešto što je čak i uzrok sukoba?!“

Psihologinja Soldo navodi da zbog spomenutih nedostataka i problema koji se vežu za postojeće nastavne planove i programe, pri čemu nipošto ne treba zanemariti i niz drugih problema u našem obrazovanju kao ni političko uređenje i fragmentiranost obrazovnog sistema u BiH, za rezultat imamo udžbenike u kojima se  gradivo, prezentira tako što se sadržaji politiziraju i ideologiziraju te se podržavaju oni narativi koji potiču nejednakost, separatizam, neprijateljstvo i gdje se različitost vidi kao problem. 

„Rezultati našeg istraživanja su pokazali da se u prezentaciji sadržaja u udžbenicima često polazi od uvjerenja da je perspektiva vlastite grupe jedina i najbolja. Ovakvo razmišljanje predstavlja osnovu za razvoj stereotipa i predrasuda, onemogućava propitivanje i razvijanje otvorenog stava prema drugima“, napominje psihologinja.

Potiče li obrazovni sistem odlazak mladih iz BiH?

Profesorica Marshall na pitanje da li ovakav sistem zapravo potiče odlazak mladih ljudi iz naše države, odgovara: „Iskreno rečeno nisam sigurna da ovakav sistem potiče bilo šta. Prije bih rekla da potiče roditelje da usmjeravaju djecu, ukoliko imaju tu mogućnost, ka boljim i kvalitetnijim programima koji im se nude u i van ove države. Umjesto da jačamo naš sistem obrazovanja i radimo na poboljšanju kvaliteta nastavnog kadra, mi im ustvari nudimo alternativu u vidu međunarodnog obrazovanja, prvo kod nas, a zatim kasnije i van BIH.“

Profesorica Popov Momčinović, pak, govori da na odlazak mladih utječe više faktora, prije svega opća politička retorika koja ne utječe pozitivno na njih: „Nekad se kaže da je ekonomija ključna ali neki indikatori pokazuju da odlaze ljudi koji relativno dobro žive, bar u materijalnom smislu situiranosti, ali su valjda svi zgađeni općom političkom klimom, a ona se reprodukuje i kroz obrazovni sistem. To jest političke elite i kroz obrazovni sistem reprodukuju svoju moć preko obrazovanja kao jednog od ideološkog aparata u Altiserovom smislu riječi. Tako da ljudi ne odlaze samo iz ekonomskih razloga već i zbog neke rezignacije a i zgađenosti, čemu doprinosi i obrazovni sistem.“

„Ne bih rekla da potiče, ali da ne uspijeva prevenirati i osigurati ostanak mladih ljudi u BiH, to je istina“, govori istraživačica Soldo, također, navodeći da se uzrok ne možemo pripisati samo jednom faktoru.  

Rješenje u zajedničkim jezgrama

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje 2012. godine počela je sa izradom zajedničkih jezgri nastavnih planova i programa, što bi uveliko pomoglo u rješavanju ovih problema. Nastavni planovi i programi  već imaju zajedničku jezgru kada su u pitanju prirodne nauke, ali još uvijek nije riješena nacionalna grupa predmeta.

Psihologinja Soldo navodi: “Inicijativa za kreiranje udžbenika sa zajedničkom jezgrom predstavlja očekivan nastavak procesa izrade Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa definirane na ishodima učenja za pojedinačna područja. Kako smo istaknuli u našem istraživanju ta promjena bi prvobitno podrazumijevala izradu standarda kvaliteta udžbenika, redefinisanje pozicije i uloge nastavnika i nastavnica u kreiranju, ocjenjivanju, odabiranju i korištenju udžbenika te aktivno uključivanje svih stručnih i odgovornih aktera.

„Svakako bi i nacionalna grupa predmeta trebala imati makar neku zajedničku jezgru, i to  traži dosta vremena, zajedničkih susreta i podrške političkih struktura. U svakom slučaju, nakon ovakvih susreta u ranijim periodima, bar kad je o vjerskoj nastavi riječ, izbačeni su neki sporni sadržaji koji su pozivali maltene na nasilje i isključivost. Tako da su ovakve i slične inicijative svakako dobrodošle“, pozitivna je profesorica Popov Momčinović.

Istraživačica Adisa Marshall isto napominje da bi njihova analiza  mogla imati veliku korist pri kreiranju udžbenika sa zajedničkom jezgrom: „Inicijative su uvijek dobre. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati. I ovo iza nas je neko vjerovatno inicirao, pa se dosjetio da nakon 20 godina rezultati i nisu baš impresivni. Valjda ćemo i mi nekada početi učiti na svojim greškama.“

Zaključak je da odvajanje djece po nastavnim planovima i programima samo dovodi do još većeg raskola koji je sve opipljiviji kako godine prolaze. Neminovno je da je ovo samo jedan od faktora koji utječu na „negativno razmišljanje„ o ostanku u svojoj rodnoj zemlji nakon završetka školovanja. Kompletne porodice koje su otišle živjeti u neke druge zemlje ne navode samo ekonomski razlog već i, između ostalog, izgradnju bolje budućnosti za djecu. Neminovno je da se nešto mora mijenjati jer demografska slika ove zemlje je sve lošija, zašto ne bismo onda krenuli od srži – školstva.

U bugojansku Gimnaziju, koja je jedna od brojnih bh. škola u kojima se sprovode dva različita nastavna plana i programa, djeca već dolaze „razdvojena“ i ne znaju za drugačije jer im je takav sistem bio i u osnovnoj školi. O ovom razdavanju djece po školama prema nacionalnosti i nastavnim planovima i programima za Radiosarajevo.ba  Senada Milanović, profesorica bosanskog jezika i književnosti u navedenoj školi, kaže:

„Mislim da djeca dok su osnovnoj školi i nemaju nekih predrasuda, međutim kada dođu u srednju postaju svjesni tih razlika. Mišljenja sam da nisu opterećeni nacionalnim predrasudama u odnosu na stariju populaciju. Oni se druže u međuprostoru naše škole na odmorima i komuniciraju, izlaze zajedno u kafiće i ne vidim razliku među njima.“

Sticajem okolnosti profesorica Milanović je bila uključena u projekt Bugojna, Mostara i Jajca gdje su željeli dati podršku djeci iz Jajca u njihovoj pobuni da ne dođe do razdvajanja  po NPP-u. Podsjećamo, pobuna učenika i učenica Srednje strukovne škole u Jajcu se desila prije dvije godine kada nisu željeli da se razdvoje uvođenjem drugog nastavnog plana i programa te time napravili jednu situaciju gdje su im se mnogi u BiH divili zbog poleta i hrabrosti. 

Profesorica Milanović objašnjava zašto takva pobuna nije otišla dalje: „Podržavali smo profesore iz Jajca koji su nesebično davali  svojim učenicima vjetar u leđa. Razgovarala sam i s profesoricama i s djecom – oni su oduvijek išli zajedno u školu i onda su odjednom željeli da ih razdvoje. Kod nas je drugačiji slučaj, u Bugojnu ta djeca nikad nisu išla zajedno u školu, tako da se ne mogu buniti za nešto što ne znaju kako izgleda. Jajce je bilo u prednosti, pa je lakše došlo do pobune.“

Prema navedenom, djeca će prihvatiti promjene lakše nego odrasli kada jednom dođe do objedinjavanja nacionalnih predmeta u nastavnim planovima i programima jer je tu očiti primjer djece iz Jajca koja nisu znala za dvostruka mjerila i nisu ih željeli prihvatiti. Dok, s druge strane, imamo djecu koja su naučena na razdvajanje od „malih nogu“ i ne vide potrebu da se bune jer ne znaju za drugačije. Nadajmo se da će se što prije objediniti i ostali predmeti i da će se napokon  poduzeti akcija za prijeko potrebnu transformaciju u školstvu, a ne  komplikovati već komplicirani državni sistem i time doprinositi još negativnijoj atmosferi koja vlada u BiH.