Duge procedure za usvojenje u BiH

Prema podacima do kojih smo došli, veliki broj bračnih parova godišnje se odluči za ovaj korak, ali samo oni najistrajniji dožive blagodati roditeljstva.

Iako proces usvajanja, kao i svaki drugi upravni postupak ne traje duže od 30 dana, problem predstavlja što potencijalni usvojitelji od momenta predaje zahtjeva pa do usvojenja čekaju dugo zbog toga što nema djece koja ispunjavaju uvjete za usvojenje.

S druge strane, problemi u činu usvojenja manifestiraju se najčešće u procesu upoznavanja, tj. ako dijete ili djeca ne prihvate odmah roditelje i ako se ne stvori emotivna veza i obostrana prihvaćenost. 

Kako su za Radiosarajevo.ba kazali iz Centra za socijalni rad Grada Mostara, uvjeti za usvojenje maloljetnje djece u FBiH propisani su Porodičnim zakonom Federacije BiH, a ukratko, riječ je o sljedećem: da su  podnosioci zahtjeva prije svega psihofizički zdrave osobe, da su državnjani BiH (u izuzetnim situacijama i stranci), da nisu stariji od 45 godina života, da nisu kažnjavani i da im nije oduzeto pravo na roditeljsko staranje, da imaju riješeno stambeno pitanje, da imaju dovoljno prihoda za izdržavanje djeteta.

"U startu se zahtjevi za usvojenje nikada ne odbijaju, jer za to obično ne postoje razlozi. Svaki zahtjev se evidentira, a Stručni tim za starateljstvo i usvojenje razmatra i u slučaju da se stvore uvjeti za otvaranjem postupka usvojenja, pregleda svu evidenciju koja je dostupna", objašnjavaju nam proceduru stručnjaci iz ove Ustanove.

Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine regulira pitanje potpunog i nepotpunog usvojenja djece bez roditeljskog staranja

Također, resorno ministarstvo u FBiH propisalo je i Upustvo o metodama utvrđivanja podobnosti djeteta i osobe koja želi usvojiti dijete, kao i načinu izrade mišljenja o podobnosti za posvojenje.

"U prosjeku u Ustanovi Centar za socijalni rad Grada Mostara u Mostaru bude usvojeno jedno dijete godišnje. Nekada se u toku jedne godine usvoji i troje djece, a nekada samo jedno“, rečeno nam je u Ustanovi "Centar za socijalni rad Grada Mostara".

Što se tiče manjeg bh. entiteta, prema informacijama koje smo dobili od Sandre Dobrijević Šipka, iz banjalučkog Centra za socijalni rad, usvojitelj može biti samo državljanin Republike Srpske.

"Ako postoje izričito opravdani razlozi da usvojitelji budu strani državljani, organ starateljstva dužan je da prethodno zatraži odobrenje o dozvoli usvojenja od nadležnog ministarstva za poslove socijalne politike, konkretno Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske" kazali su iz Centra za socijalni rad Banja Luka.

Za punovažnost usvojenja potrebno je da su usvojilac i usvojenikovi roditelji, odnosno staraoci usvojenika, dali svoju saglasnost pred nadležnim organom starateljstva. Za usvojenje maloljetne osobe starije od deset godina potrebna je njegova saglasnost.

"Trenutno imamo 93 djece bez adekvatnog roditeljskog staranja, od kojih je veoma mali broj (15) podoban za usvojenje (djeca čiji su roditelji umrli, djeca čiji su roditelji dali saglasnost za usvojenje, i djeca čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo i radna sposobnost). Riječ je o djeci sa smetnjama u razvoju i djeca starijeg uzrasta koja su zbrinuta u srodničkim porodicama, a za koju potencijalni usvojitelji nisu zainteresirani. Usvojitelji su isključivo zainteresirani za djecu mlađe uzrasne dobi, a primarno su zainteresirani za potpuno usvojenje", istaknula je Dobrijević Šipka.

Nakon što bračni par usvoji dijete, dijete i roditelji djeteta se upisuju u matičnu evidenciju, izdaje se novi rodni list sa upisanim novim podacima, dijete se smatra kao njihovo biološko sa svim pravima i obavezama što imaju i biološki roditelji i njihova djeca. 

Na kraju, naši sagovornici nam ističu da je porodično-pravni institut usvojenja takav da je koncipiran kao pravo djeteta trajno lišenog roditeljskog staranja, na odgovarajući oblik porodično-pravne zaštite.

Usvojenje je u Konvenciji o pravima djeteta osmišljeno s pozicije potreba djeteta i njegovog prava da se razvija u porodičnom okruženju, odnosno u usvojilačkoj porodici, u slučaju trajne nemogućnosti življenja s prirodnim roditeljima, a u slučajevima i pod uvjetima predviđenim pozitivnim zakonskim propisima iz te oblasti.