U potrazi za Rabijom Šubić

Tokom suđenja osuđenom ratnog zločincu Radovanu Karadžiću u Haagu, "prvi predsjednik republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini", spomenuo je, kako je tvrdio, nekolicinu "razumnih sarajevskih muslimana".

Braneći svoju politiku koja će za posljedicu imala genocid nad Bošnjacima i neopisive patnje desetina hiljada ljudi, Karadžić se, među ostalima, u proljeće 2010. godine prisjetio i "usamljenog glasa razuma" Rabije Šubić.

Prema nekim izvorima, bila je aktivistica Pokreta za Jugoslaviju Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića, kojeg je, prema pisanju Slobodne Bosne, instalirala Kontraobavještajna služba (KOS) Jugoslavije. Drugi izvori je, pak, spominju kao predsjednicu Socijalističke partije Slobodana Miloševića u BiH.

Manje je poznato da je upravo Rabija Šubić bila jedna od prvih osoba koje su se obratile na petoj sjednici skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini održanom u sarajevskom hotelu "Holiday Inn" 9. januara 1992. godine na kojem je proglašena "republika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini".

Naime, nakon što je prof. Vojislav Maksimović pročitao prijedlog deklaracije o formiranju "republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini", čime će se konkretno "realizirati volja srpskog naroda da živi u Jugoslaviji izražena na plebiscitu srpskog naroda održanog 9. i l0. novembra 1991.godine", ratni zločinac Momčilo Krajišnik – svakako ne slučajno - dao je riječ upravo Šubić.

"Čestitam vam proglašenje srpske republike"

Zanimljivo je da je ovoj skupštini, prema zapisniku, prisustvovao i Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta RS.

Prema stenogramu sa ove sjednice, a koji je bio dokumentiran u Haškom tribunalu (danas ga, pored ostalog, možemo čitati i na stranicama Memorijalnog Centra Srebrenica-Potočari), Šubić je kazala:

"Poštovani narode, sa malim zakašnjenjem ali bez svoje krivice dozvolite da vam čestitam veliki pravoslavni praznik MIR BOŽJI - HRISTOS SE RODI! (aplauz) Čestitam vam i proglašenje Srpske Republike Bosne i Hercegovine! (aplauz)

Boga radi i istine radi ja želim da kažem ono što je, čini mi se, u ovom trenutku neizbežno reći. Srpski narod Bosne i Hercegovine učinio je zaista sve da održi zajednički život i slogu sa svojim komšijama Muslimanima i onim drugim. Međutim, nažalost nije išlo. (aplauz). Srpski narod pružio je obadvije svoje ruke i pomoć i povjerenje i razumijevanje, i uvjerena sam da će i u buduće srpski narod zadržati takav odnos prema svima onima koji su odlučili da zajedno sa Srbima ostanu u zajedničkoj i nepodijeljenoj državnoj-otadžbini Jugoslaviji. (aplauz)

Današnji dan za Srbe, a i za patriote drugih vjera i nacija, ima Vidovdanski istorijski značaj.

Danas je nužno imati na umu i u punoj svijesti činjenicu da srpski narod danas ima svoju sudbinu i svoju budućnost u svojim rukama. Ali isto tako ja duboko vjerujem da će i drugi a posebno muslimanski narod iz čijih radova, eto, i ja pripadam, doći do spoznaje da je zaista prirodni istorijski interes i muslimanskog naroda koliko i srpskog da nastavi život sa Srbima u zajedničkoj državi - otadžbini Jugoslaviji. (aplauz)

Pravda, mudrost, pribranost i dostojanstvo to su one vrline na kojima počiva svaka demokratska država, A demokratija, čini mi se, i nije ništa drugo do li posljedica vladavine prava. I zbog toga ja ću učiniti jedan prijedlog ovom najvišem organu vlasti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Ja, naime, predlažem da ova Skupština prihvati Konvenciju o Jugoslaviji i danas donese odluku o njenom prihvatanju. Hvala, (aplauz)

"Više se nije moglo zajedno"

U osvit referenduma o nezavisnosti BiH, 23. februara, Oslobođenje bilježi da predsjednica Socijalističke partije Srbije, Rabija Šubić, "čestitala na osnivanju srpske skupštine", s nadom da će isto učiniti i Srbi u opštini Centar, te da će se "ostvariti težnja srpskog naroda i ostalih rodoljuba da se sačuva Jugoslavija".

Skupu u hotelu "Evropa" prisustvovala i princeza Linda Karađorđević.

Za predsjednika izabran Kosta Plakalović, koji je znakovito rekao:

"Više se nije moglo zajedno."

Pet dana nakon ovoga, prilikom proglašenja ustava "srpske republike BiH", Šubić će (dokumentirat će ovo dr. Emir Suljagić), također, izjaviti:

"Imaju, konačno, Srbi pravo da stvore svoju državu, a bez neprijatelja u toj državi, bez neprijatelja koje moraju hraniti i od zla braniti, i državu stvarati…  I, zato neka živi srpska država, ali bez svojih neprijatelja i dušmana".

Nešto ranije, u decembru 1991. ovu "životopisnu" političarku spominje  i Stjepan Kljuić, tadašnji predsjednik HDZ-a BiH, i to na sastanku sa predsjednikom Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom.

"Među njima je bila neka Stranka Jugoslavena koja nema nijednog zastupnika u našoj Skupštini. Bila je Srpska demokratska stranka. Bila je ova Šubić, ova Rabija koja predstavlja Miloševićevu stranku u Bosni i Hercegovini. Uglavnom, to su sve minorne stranke, osim SDS-a", kaže Kjuić.

"Moderna Muslimanka" i put na Pale

Ni nakon proglašenja nezavisnosti Republike BiH Rabija nije odustajala. Naime, 25. marta 1992. godine Socijalistička partija Bosne i Hercegovine na čelu sa Šubić uputila je pismo dvanaestorici ministara Evropske zajednice (današnja Europska unija) da se uzdrže od "priznavanja nezavisnosti i suverenosti BiH"  - dok se "ne završe politički pregovori".

U saopštenju Socijalističke partije BiH se navodi da "jednostavno priznavanje nezavisnosti Republike može da pokrene lavinu građanskog rata koju više niko ne bi mogao da kontroliše i zaustavi".

U pismu Evropskoj zajednici ističe se da se u Socijalističkoj partiji BiH "nalaze pripadnici svih nacija i da je njen predsjednik Muslimanka, gospođa Rabija Šubić".

Na kasnijem suđenju zločinac Karadžić će u više navrata spominjati Rabiju Šubić. Nazivao ju je "modernom Muslimankom", ženom "proeuropske orijentacije"…

Pozivao se na njezine izjave. Kada je 2010. Karadžić pitao Roberta Doniju da li zna ko je Rabija Šubić, ugledni američki historičari je odgovorio:

"Da, ona je bila ekstremni nacionalistički zagovornik uglavnom svega onoga u što ste Vi vjerovali".

Početkom rata Rabija Šubić odlučila je napustiti Sarajevo i preseliti se na Pale, gdje je nastavila "da brani Jugoslaviju". Sarajevo je završilo pod 44-mjesečnom opsadom s 11.541 mrtvim, među kojima i 1.601 dijete.

Da, svjedoci smo da današnji kontekst, više od 30 godina kasnije, traži, ili će  tražiti, neke nove rabije šubić, one "razumne" koji bi odigrali uloge korisnih idiota i "smokvinog lista", možda izazvali konfuziju i smutnju u osvit, ne daj Bože, nekih novih "autostrada" i scenarija "pakla i stradanja".