U BiH postoji devet sigurnih kuća - pomoć žrtvama nasilja
One predstavljaju realizaciju prava žrtve nasilja u porodici na fizičku i psihičku sigurnost, odnosno zaštitu života, tjelesnog integriteta i duševnog zdravlja i sprečavanje daljeg nasilničkog ponašanja. U BiH postoji devet sigurnih kuća sa 173 raspoloživa mjesta.
Jedna od najvećih je Sigurna kuća u Sarajevu. Menadžerica ove ustanove Mubera Hodžić-Lemeš je u razgovoru za Fenu govorila o nasilju u porodici, proceduri smještaja te psihološkom i ekonomskom osnaživanju žena.
Pored toga što nudi sklonište za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja, Sigurna kuća nudi i sklonište za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja i drugih oblika nasilja te SOS telefon za prijavu nasilja u porodici koji je dostupan 24 sata, (1265 za područje Federacije BiH i 1264 za područje Republike Srpske).
Pojašnjava da se smještaj u Sigurnu kuću vrši po preporuci Centra za socijalni rad, policijskih uprava, naloga tužilaštva ili prijavom na SOS telefon za prijavu nasilja, a na osnovu potpisanih Protokola o postupanju sa žrtvama nasilja u porodici između Fondacije lokalne demokratije, Kantonalnog centra za socijalni rad i MUP-a Kantona Sarajevo. Evaluacija statističkih podataka Sigurne kuće ukazuje da se 60 posto žena vraća u porodicu.
"Veoma često se vraćaju zbog ekonomske zavisnosti, predrasuda, djece, vjerovanja da se će se promijeniti, različitih pritisaka od porodice i slično. Ukoliko postoji podrška i stručni rad s počiniteljem nasilja moguća je uspješnija reintegracija porodice", istakla je.
Koordinatorica Sigurne kuće u okviru "Vive Žene" Tuzla Fatima Bećirović kazala je u razgovoru za Fenu da ova ustanova godišnje primi oko 100 žrtava nasilja, a da u njoj trenutno borave tri žene i petoro malodobne djece.
"Imali smo složen slučaj žene s djetetom koja je bila izložena svim mogućim oblicima nasilja tokom 10 godina braka. Nasilju su bili izloženi i ostali članovi porodice, komšije, slučajni prolaznici, ali i stručne osobe Centra za socijalni rad i sigurne kuće. Tokom njenog boravka u kući, muž ju je uznemiravao i prijetio čak i stručnim osobama zbog čega je podnesena prijava. Osuđen je za nasilje, prijetnje i vrijeđanja supruge i njenih srodnika, ali i uposlenika sigurne kuće. Nažalost, ni nakon osuđujuće presude, izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja, ali i razvoda braka nasilje još nije u potpunosti prestalo, ali ta žena je sigurna u odluku da više ne želi živjeti u nasilju i da neće popustiti pod pritiskom te polako, ali sigurno organizira život na drugačiji način uz podršku porodice i institucija", navodi Bećirović.
"Također, u jednom slučaju žena je nakon 26 godina braka i nasilja potražila pomoć Sigurne kuće, nakon čega je i počinitelj nasilja tražio pomoć. Tada smo organizirali tretman partnerske terapije koji je rezultirao pozitivnim ishodom. Promjena je moguća ukoliko se radi i sa žrtvom i počiniteljem. Važno je dati priliku počinitelju nasilja da dobije pomoć i prestane s nasiljem, što naravno nije lako i svakako ne isključuje njegovu odgovornost za nasilje koje je provodio", objasnila je Bećirović.
Trenutno su u fazi izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, gdje je predloženo da se sigurne kuće mogu osnovati kao ustanove i da se finansiraju 70 posto iz budžeta Federacije BiH i 30 posto iz budžeta kantona, ali samo za troškove smještaja žrtava nasilja, bez mogućnosti finanisranja uposlenih stručnih radnika niti drugih troškova rada sigurne kuće.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.