Treskavica - zaboravljeni dragulj bh. prirodnog bogatstva ušao i u legendu

Planina Treskavica smještena je u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine i pripada lancu dinarskih planina. 

Porijeklo njenog imena posve je jasno - tokom seizmičke sezone konstantno je potresaju manji zemljotresi. 

Njen najviši vrh je na 2.088 metara nadmorske visine. Planinari ga zovu po tri različita imena: za jedne je on Paklijaš, za druge Đokin toranj, a za treće Mala ćaba.

Naziv Paklijaš odnosi se na područje malo južnije od vrha koje je dobilo ime zbog nepristupačnosti i surovosti terena, a Đokin toranj je po metalnom objektu koji je tu bio izgrađen kao sklonište, a koji se veže za arhitektu, planinara, po imenu Đoka, koji je dao ideju za gradnju tog objekta. Danas, od objekta ostala su samo metalna vrata koja se mogu vidjeti na vrhu. Objekt nije izdržao ratne i meteorološke uvjete.

Ime Mala ćaba je stari naziv za vrh koji mještani iz sela u podnožju Treskavice od davnina koriste a vezan je za posjećivanje vrhova u određenom danu u godini iz religijskih razloga.

Priroda je ovu planinu obdarila vodama, pa tako se za nju vežu i legende da ima 365 izvora, među kojima su izvori i pet velikih rijeka: Željeznica, Bistrica, Ljuta, Rijeka i Rakitnica. Treskavica obiluje i velikim brojem jezera koja se napajaju iz lednika, podjezerskih izvora, okolnih izvora i potoka, a većina njih zaštićena je od ljudskog djelovanja zbog nepristupačnih puteva.

Najpoznatija treskavička jezera su Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero koji predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini.

Za jedan dan na Treskavici možete doživjeti četiri godišnja doba.

Ni na јednoј bosanskoј planini nisu tako oštre i karakteristične razlike između pitome zelene vegetaciјe (na sjevernoj strani) i kršne divljine i goleti (na južnim obroncima) kao na Treskavici. Poznat je po endemskoj vrsti biljke - bosanski ljiljan. Nekada su krda divokoza bila neizbježan prizor na Treskavici, a danas ih je sve rjeđe.

Najpogodniji pristup planini je iz sela Turovi, četiri kilometra udaljenom od Trnova. Put iz sela Turova je markiran i najsigurnije je pratiti stazu koja vodi do planinarskog doma i kampa Sustavac odakle put vodi dalje ka Velikom jezeru pored nekadašnjeg planinarskog doma Josip Sigmund na Kozijoj Luci, a polako postaje sve teži i uži. Do Velikog jezera potrebno je nekih sat i po hoda.

Drugi pristup je iz planinarskog doma pod nazivom „Vrela“ i na području je Tušila, naselje Sinanovići.

Za vrijeme posljednjeg rata od 1992. - 1995. godine planina je bila poprište mnogobrojnih borbi pa je to razlog da su poslije rata na njenim prostranstvima zaostala mnoga neeksplodirana ubojita sredstva. Međutim, istinski zaljubljenici u prirodu, na prvom mjestu planinari, uspjeli su urediti i označiti sigurne staze i za ostale ljubitelje ove planine.