Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Apsurdno bi bilo praviti poređenja i pisati o tome kako su Japanci za samo šest dana obnovili autoput uništen u razornom potresu 2011. godine. Ili da su 2016. godine u roku 48 sati sanirali ogromnu rupu u centru grada Fukuoke...

Daleki su to svjetovi, poimanje života, rada, odgovornosti i požrtvovanosti - bez onog našeg "a gdje sam tu ja".

"Mi gradimo prugu – pruga gradi nas"

Ali, kako je moguće da se naše aktuelne vlasti nisu poveli za iskustvima ljudi, prethodnika na koje se najveći dio njih makar deklarativno poziva i tobože slijedi?

Šta reći nad primjerom projekta pruge Šamac – Sarajevo koja je u cijelosti izgrađena za sedam mjeseci! Kraće od rokova! Titove brigade uspjele su to u teškim uvjetima tadašnjeg načina rada, praktično lopatama.

Kako je svojevremeno pisao N1, za tih sedam mjeseci postavljeno je 302 kilometara kolosijeka, 288 skretnica, izgrađeno devet tunela, među kojima i tunel Vranduk (koji je prošla vlast mjesecima krpila izazivajući ogromne gužve i posljedice po privredu), 107 popratnih zgrada i željezničkih stanica, 17 mostova, od kojih 14 preko rijeke Bosne, a po jedan preko Spreče, Lašve i Save..... Iz svih tunela iskopano je i izvezeno 113.500 kubnih metara brdske mase, te izvedeno u njima 35.000 kubnih metara betonskih radova.

Pazite jednu činjenicu, svi tuneli izgrađeni su po klasičnim metodama koje su prilagođene geološkom sastavu brdskog masiva i dužini tunela. To je bilo moguće jer je rad na tunelima organiziran neprekidno u tri smjene i u sve kalendarske dane!

"Mi gradimo prugu – pruga gradi nas", "Šamac – Sarajevo, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta”. "Šamac -Sarajevo, to je naša dika, izgraditi prugu sve do Dubrovnika”,

Kako ovo objasniti danas gdje ni skoro 50 dana od razornih poplava koje su odnijele desetine života nije obnovljeno ubogih 80 metara pruge u Donjoj Jablanici zbog čega je bezmalo paralizirana cijela privreda, dok se gomilaju desetine miliona maraka štete? Kako objasniti vlast kojoj očajni i izdani građani i radnici moraju izdavati ultimatume!

Pritom Federalna vlada (spašavajući sebe) siječe direktorske glave (i neka je!), pa se onda dodatno zapliće imenujući pa smjenjujući ljude poput nesuđenog vršitelja dužnosti direktora za poslove razvoja i investicija u Željeznicama FBiH – koji je prije samo mjesec dana imao lisice na rukama!? Za rubriku – velahavle!

"Ovo su nadrealisti"

 "Sve to ne bi trebalo biti nevjerovatno. Živimo decenijama u BiH i još devedesetih godina nije bilo normalne vlasti, koja se ponašala odgovorno, tako da smo trebali naviknuti da ovo ne bude iznenađenje. Ipak, čini mi se svaki raniji apsurd zamjenjuje novi i nadglasava ga. Jasno je svakome, ne moramo se sjećati radnih akcija izgradnje pruga  u nekadašnje vrijeme, kada su se cijele pruge pravile krampama i lopatama, od nule i bile izgrađene dionice i za kraće vrijeme od ovog čekanja da se uradi bilo šta", kaže za portal Radiosarajevo.ba Igor Gavran, ekonomski analitičar.

Šokiran je neodgovornošću naših vlasti dok naša privreda bukvalno visi o koncu.

"Ono što do sada imamo jesu saopćenja javnih preduzeća "Željeznica", "Autocesta FBiH", pa i same Vlade FBiH o tome kako se neko s nekim dopisivao, kako je neko nekome poslao pismo, pa čekao da odgovori, pa misli ovo ili ono... Ovo je stvarno na nivou nadrealista, ili neke druge vrste komedije. Jednostavno, nemoguće je objasniti. Ja bih mogao da objasnim da je nešto urađeno pa je neko napravio tender, pa je neko zaradio, pronevjerio novac itd. I to bi bilo uobičajeno za nas, ali bi makar nešto bilo napravljeno. Ali ovo nečinjenje od kog niko nema koristi, to apsolutno ne mogu da shvatim. Od ovog postoji samo šteta javnom sektoru, privatnom, kompanijama, šteta radnicima koji će ostati bez posla. Jednostavno – neshvatljivo", kaže Gavran.

To je katastrofa!

Za razliku od ovih apsurda, Gavran kaže da su posljedice po privredu vrlo egzaktne.

"Najbolje to znaju same kompanije kakvu štete trpe. Željeznice su vrlo brzo saopćile koji su njihovi dnevni gubici. Ne znam jesu li sada i veći. Ali, to je sigurno kap u moru. Svi naši izvoznici koji gube novac jer ne mogu transportovati robu ili sirovine. Već su bili ugroženi zbog krize u Njemačkoj, krize na izvoznim tržištima, morali su biti konkurentniji i spuštati cijene tid. A danas ne mogu ništa! Čak ako se može dio robe transportovati drumskim putem, to je toliko skupo da nikome tu robu ne bi mogli prodati. Potpuna katastrofa! To je nejasno kako imamo takvo nerazumijevanje u Vladi. Očito nema nikog ko razumije i koga je briga za to", zaključuje Gavran.