Teroristički napad u Bosanskoj Krupi otvorio brojna pitanja: Ko je odgovoran i kako dalje?

Ubistvo policajca u Bosanskoj Krupi otvorilo je niz pitanja, od onih je li riječ o terorističkom činu, radikalnoj ekstremističkoj ideologiji ili nečem trećem? Ko je odgovoran i ko je zakazao? Porodica, institucije ili društvo u cjelini? Možda najvažnije pitanje koje se nameće je - kako dalje i šta preduzeti preventivno?

Iako postoje neslaganja o tome da li je tragični događaj u Bosanskoj Krupi trebalo okvalifikovati kao teroristički čin ili ne, ono u čemu se svi slažu jeste da je napad na policiju napad na državu i da se ovakve stvari moraju najoštrije sankcionisati. Bez obzira na motive i dob počinioca.

"Ovo je alarm da sistem počne da djeluje. I nema oprosta. Nema povlaštenog. Nema on pripada ovoj vjeri i ovoj naciji pa će se izvući nekažnjeno. Svi se moraju sankcionisati i mora se sankcionisati na taj način da to bude upozorenje svima ostalim", ističe ministar bezbjednosti BiH Nenad Nešić.

Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je počinilac krivičnog djela u kojem je jedan policijski službenik smrtno stradao, a drugi ranjen, 15-godišnjak, odnosno maloljetno lice. Da li se nešto ovakvo moglo predvidjeti i spriječiti. Ako jeste – ko je to trebao učiniti?

"Nekad imam osjećaj da kod nas određeni, kako bih rekao, sektori, ministarstva, sistem da spava neki zimski san. Znate takav osjećaj imam. Tako se dojmim da samo kada se nešto dogodi pokušava se na nekakav ad hok način to sve nekako razvodnit", kaže Mićo Letić, stručnjak za maloljetničko prestupništvo.

"Imamo ljude koji rade u institucijama. To je sistem. Ljudi koji rade u institucijama koji moraju, koji su plaćeni da daju rješenja, a ne da postavljaju pitanja. Ne da fakturišu probleme građanima, već da daju rješenja", naglašava ekspert za sigurnost Nermin Pećanac.

Stručnjaci poručuju da se ovom problematikom ne može baviti samo bezbjednosni sektor, već cijelo društvo. Za preventivno djelovanje moraju se uključiti sve institucije sistema, ali u prvom redu porodica i obrazovni sistem, piše BHRT. 

"Moje prvo pitanje - gdje su roditelji te djece. Gdje su roditelji djece koja se svakodnevno radikaliziraju na takvim sadržajima preko mobilnih telefona, preko kompjutera. Taj proces radikalizacije ubrzane, bihevioralne promjene, znači promjene ponašanja kod takvih mladih ljudi, prvi koji to moraju opaziti su roditelji i najbliži srodnici", navodi Vlado Azinović, ekspert za oblast terorizma. 

"Ukoliko porodica kao primarni agens socijalizacije zakaže u procesu same resocijalizacije, onda zapravo škola treba da nadopuni taj dio. Međutim, od rata pa do danas mi u osnovnom obrazovanju nemamo taj odgojni element djece, nego isključivo obrazovnog karaktera, zbog čega se svakako propušta jedan vrlo bitan element", tvrdi profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević.

Ono čemu naše društvo ne pridaje dovoljno pažnje, tvrde psiholozi, jeste mentalno zdravlje svih građana, a naročito mladih.  

"Svi ovi mladi ljudi koji počine krivično djelo u suštini u sebi nose tu jednu potisnutu agresiju, dakle jedan bunt, jednu dozu boli, neprihvatanje od društva, neintegrisanje u tu strukturu. Vrlo im je teško da se integrišu u jednu strukturu. I na taj način da bi bivali na neki način da bi bili primjećeni često izazivaju ovakve ili slične eskalacije", ističe psihologinja Alma Mahmutović Katica. 

Tragedija u Bosanskoj Krupi otvorila je brojna pitanja na koja treba dati odgovore ako se u budućnosti žele spriječiti slični događaji. Jedno je jasno - u rješavanje ove problematike mora se uključiti cijelo društvo kako bi se moglo preventivno djelovati, jer uvijek je bilo bolje spriječiti nego liječiti. A mi uglavnom djelujemo tek kada se nešto desi i kada je kasno.