U Starom gradu u Stocu živjelo se još u antičko doba

Osunčano polje okruženo hercegovačkim kršom privuklo je narode iz različitih epoha da u njemu grade i naseljavaju se, a brojni arheološki nalazi danas su siguran trag da se ljudska civilizacija oduvijek razvijala na ovom području.

I dan-danas iznad Stoca kao podsjetnik na sva minula vremena stoje visoke kamene zidine sa kojih se pruža prekrasan pogled na grad,  Vidovo polje, Bregavu i okolna brda. Među zidinama gotovo da se može zamisliti život predaka koji su u još u davninama hodili ovim prostorom.

Stari grad Vidoški jedan je od najvećih gradova ovog tipa na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.

Složeni sistem kamenih zidova i kula upućuje na postojanje više građevinskih etapa, koje je teško razdvojiti. Grad je primjer kasnoantičke utvrde sa elementima grčkog građevinarstva i helenističke tradicije, pojasnili su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH koji su Vidoški proglasili nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine još 2003. godine.

Vidoški nije jedini grad koji je izgrađen u helenističkom duhu. U njegovoj neposrednoj blizini smješten je Daorson u kojem je nekada živjelo ilirsko plemstvo.

Novi centar Daorsa razvio se u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca početkom I stoljeća p. n. e. kao municipij Diluntum, čime su ova dva drevna grada povezana.

Stari grad Vidoški ili Stolac zapravo su nazivi za ovaj grad, jer se od prvih pojavljivanja u historijskim izvorima stalno isprepliću oba imena koja su u upotrebi ostala skoro do kraja XIX vijeka.

Vidoški se prvi put pominje u povelji od 19. februara 1444. godine, te u seriji povelja koje slijede do 1454. godine, a koje su bile u vlasništvu Stjepana Vukčića Kosače, dok se grad pod imenom Stolac spominje tek u dubrovačkim izvorima iz 1463. godine u kojima se spominje i Vidoški grad, odnosno stolačka tvrđava i naselje ispod njega.

Pretpostavlja se da se život u kasnoantičkom periodu odvijao na području Vidoškog, a da je na mjestu današnjeg grada Stoca bio antički municipijum Diluntum sa nalazima od I do IV vijeka n.e. i utvrđenjem iz kasnoantičkog perioda.

"Ispod stare turske gradine stolačke ima u dolini prostrano polje s rimskim razvalinama. Ono se prostire duž podnožja brijega na kome je grad, počevši od katoličke crkve pa do Bregave u dužini od 1 km, a u širini od 0,5 km", zapisao je historičar Ćiro Truhelka.

Arheološkim radovima 1976. godine nisu otkriveni jasni ostaci srednjovjekovnog grada, ali se pretpostavlja da su prekriveni gradnjom utvrđenja iz doba austrougarske uprave, naveli su iz Komisije za naš portal.

Stolac je najprije bio dio Osmanskog carstva, nakon osvajanja 13. juna 1465. godine, ali ne postoje sigurni podaci da je u njemu držana posada, sve do početka XVIII vijeka. Osmanlije su tada održavale tvrđavu nadograđajući je na kasnoantičkim konstrukcijama. U periodu njihove vladavine grad Vidoški je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini.

Već 1878. godine vlast preuzima Austro-Ugarska, a tvrđavu koja je i u osmanskom periodu održavana popravio je vojni erar pet godina nakon dolaska na vlast, te je 1888. godine izgradio modernu tvrđavu, smještenu iznad one koja je postojala u razdoblju osmanske uprave.

Iako je područje Starog grada Vidoškog zaštićeno, a na cijelom području Stoca ima oko trideset nacionalnih spomenika, adekvatne zaštite nema.

Područje je izloženo ubrzanom propadanju usljed nedostatka održavanja i neprovođenja minimalnih mjera zaštite.

"Vidljive su veće količine urušenog materijala u kapijama, uz zidove i u prilazima podzemnim dijelovima  starog grada. Pukotine u bedemima i tvrđavskim zidovima su jasno izražene, duboke i duge,mogućno je urušavanje kula", naveli su nam iz Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika.

Zaštićeno područje je također ugroženo novom, neadekvatnom gradnjom u direktnoj zaštitnoj zoni, a vidljive su određene količine građevinskog materijala (pijesak, cement, armaturne žice i sl ), što ukazuje na mogućnu namjeru o daljem građenju.

I pristupni put, koji je sastavni dio zaštićenog područja koristi se za motorni saobraćaj, čime je izložen uništavanju, jednako kao i rastinje koje je sastavni dio zaštićenog područja.

Kapije grada su širom otvorene za posjete, iako bi se turistički potencijal ovog mjesta mogao koristiti najprije u svrhu njegovog održavanja, a naročito za održavanje kulturnih manifestacija, historijske časove, ali i izdavanje prostora za potrebe snimanja filmova i serija.

Nažalost, kao i brojni drugi nacionalni spomenici BiH i ovaj je prepušten zubu vremena.